Više je faktora: Stručnjakinja objašnjava zašto je tornado – pijavica u Istri bila tako impresivna

Iza nas je još jedno nevrijeme koje je početkom tjedna pogodilo Hrvatsku, a obilježila ga je, među ostalim, i pojava upečatljive pijavice u Istri. Stručnjakinja za pijavice nesumnjivo je dr. sc. Tanja Renko, prognostičarka DHMZ-a. Ona je i autorica doktorske disertacije pod naslovom "Pijavice na Jadranu: učestalost, karakteristike, uvjeti nastanka i mogućnost prognoziranja". 

Prizor velike pijavice kod Rovinja u ponedjeljak iznenadio je brojne turiste i građane. Što je utjecalo na to da je bila šira nego što je to uobičajeno kod nas?

– Pijavice općenito nastaju u uvjetima kada je atmosfera vrlo nestabilna, kao što je to bio slučaj u ponedjeljak. Svakako treba reći da su ih prognostičari DHMZ-a i najavili. Prema snimkama koje sam uspjela vidjeti, zaista je bila impresivna i, kako vi kažete, "šira". To su pojave koje se još uvijek istražuju i postoji još mnogo nepoznanica. Mogu varirati od samo metra u širini pa do nekoliko desetaka metara. To vjerojatno ponajviše ovisi o uzlaznim strujama, veličini samog oblaka s kojim je pijavica povezana, kao i o visini njegove baze te dostupnoj energiji i smicanju vjetra koje uzrokuje vrtložnost nužnu za nastanak te pojave.

>> VIDEO Nevrijeme haralo Istrom: Pogledajte snimku tornada – pijavice kod Rovinja

Treba naglasiti da su pijavice zapravo tornada, a tornada dijelimo na ona koja nastaju u sada već mnogima poznatim oblacima koje nazivamo superćelije (imaju vlastiti uzlaznu rotirajuću struju) i takozvana nemezociklonalna tornada. Po dosadašnjim istraživanjima, nemezociklonalna su ipak češća na Jadranu, štoviše, negdje oko 50 posto nastaju iz oblaka koji ne proizvode munje. Upravo zato i češće viđamo one "tanje" koje se doimaju manje opasnima, no i takve imaju brzine vjetra (uglavnom veću od 80 kilometara na sat) koje mogu napraviti veću štetu dođu li na kopno ili zahvate li neko plovilo. 

Koliko opasne mogu biti pijavice na našem području?

– Ne smijemo podcjenjivati snagu tornada, a time i pijavica na našem području. Već su do sada evidentirani slučajevi u stručnoj literaturi koji nam govore o tome da mogu biti razorni. Naravno, u nekim dijelovima Europe mnogo su češća tornada razorne snage. Prisjetimo se tornada kod Novske kojeg je detaljno opisao čuveni Mohorovičić. Prema svjedocima događaja, taj je tornado podignuo uvis željeznički vagon i nosio ga 30-ak metara. Puno se pisalo i govorilo i o pijavici kod Bibinja koja je zarotirala trajekt na moru, pa i pijavici na Medvednici 1973.

POVEZANI ČLANCI:

U Hrvatskoj je najviše pijavica primijećeno na području između Dubrovnika i Visa, gdje ih se pojavi i desetak na godinu. Zašto negdje nastaju češće?

– Dubrovnik je zaista, kako to volimo reći, "hot spot" za pijavice. Općenito se češće prijavljuju posljednjih godina, za što je zaslužan napredak i dostupnost tehnologije, a tu prvenstveno mislim na dostupnost mobilnih uređaja s kamerama. Svakako ih je lakše uočiti u područjima gdje nema nikakvih vizualnih prepreka pa se ističu zapadna obala Istre i dubrovačko područje te veći gradovi, gdje imamo i veću gustoću stanovništva, a time i veću vjerojatnost da će ih netko uočiti. Kod južnog Jadrana svakako igra ulogu i činjenica da je more potkraj ljeta, odnosno u jesen u pravilu toplije te tada hladni prodori mogu češće proizvesti pijavice. 
Još ih je Ruđer Bošković za jednog nevremena izbrojio čak 13, a prema podacima koje sam prikupljala, svakako se izdvaja i 28. kolovoza 2013. godine s 41 uočenom pijavicom i lijevkastim oblakom duž istočnog dijela Jadrana, od kojih je najmanje 30 zabilježeno kod Dubrovnika zahvaljujući meteoamaterima i lovcima na oluje "Storm Chasers Dubrovnik" te Danielu Pavlinoviću.

A na kojem ih se području može najmanje očekivati, ako se to uopće može odrediti?

– Učestalost pa i rizik nekog događaja definira se na osnovu klimatologije, za što je potreban zaista dug niz podataka, a kod pijavica je nezahvalno i to što ih vrlo rijetko opažamo noću. To je pojava koju naši motritelji neće možda primijetiti u terminima motrenja na meteorološkim postajama niti će se nužno pijavice dogoditi u blizini postaje. Stoga ova klimatologija jako ovisi o dojavama građana, meteoamatera i zaljubljenika u meteorologiju. Potreban nam je još dulji niz podataka i nadam se da će se netko i od mojih mlađih kolega uključiti u istraživanje ove pojave, pa i prognozu. 

Koliki je izazov prognoziranje pijavica?

– Velik je to izazov i stručnjaci za oluje čak kažu da je lakše ponekad predvidjeti superćelijska tornada nego nemezociklonalna jer nastaju u vrlo širokom spektru uvjeta. Empiričkom prognozom bavio se kolega iz Kanade i razvio je tzv. Szilagy nomogram koji smo testirali i za Jadran. Dao je dobre rezultate pa se nadam da će se razvoj prognostičkih alata nastaviti i postati operativan u skorijoj budućnosti.

Pojavljuju li se češće zbog klimatskih promjena?

– Teško je odrediti za sada. Na prvu se čini da su češće, no kako sam rekla, povećanju broja dosta pridonosi i činjenica da su nam informacije danas dostupnije. Prema podacima koje sam skupljala nakon doktorata, broj im nije znatnije varirao. Obično nekoliko desetaka u godini, godine se razlikuju, katkada je to samo desetak, pokatkad 40. 

>> VIDEO Pogledajte kako izgledaju prometnice u Poreču nakon velike oluje

Doživjeli smo ovoga ljeta niz razornih oluja, koje su oduzele i ljudske živote, svjedočili smo više puta vremenskim ekstremima. Je li to iznenadilo i meteorologe?

– Iako sam tih sam dana bila na godišnjem odmoru, dosta sam pratila vrijeme i prognoze. Kao stručnjaci, svjesni smo da se takve oluje događaju. No, ipak je nekoliko oluja ove sezone imalo ponašanje koje se ne vidi često, ponajviše njihov životni vijek, time i duljinu puta koju su olujni oblaci prošli, pa i intenzitet. Oluja 19. srpnja protutnjala je kroz mnoge gradove, a kroz Zagreb u vrijeme kada su se mnogi vraćali s posla i došla je naglo pa je i bilo jako malo vremena za sklanjanje.

Upozorenja su bila izdana, ali prostora za poboljšanja svakako ima. Treba poboljšati protok informacija prema javnosti i osvijestiti građanstvo kako se treba ponašati u takvim situacijama. Katkada se katastrofe teško izbjegnu i rekla bih, u odnosu na neke druge dijelove svijeta, da živimo u prilično ugodnom okruženju. Ovo je ljeto u Italiji zabilježena tuča promjera 19 centimetara prema European Severe Storms Laboratory.

POVEZANI ČLANCI:

Nakon svega što smo doživjeli protekla dva, tri mjeseca, trebamo li strahovati od sljedećeg ljeta?

– Rekla bih da bismo trebali biti zabrinuti, a prije svega brinuti se za ono što ćemo ostaviti generacijama koje dolaze ako se ne počnemo brinuti za svoj okoliš. Strahovanje ne bih preporučila jer nije ugodno živjeti u strahu. Treba se trgnuti, svaki pojedinac može i malim koracima pridonijeti da nam život na Zemlji bude ljepši i ugodniji. I treba biti oprezan i savjestan pa se prilagoditi vremenu i ekstremima kojih je bilo i prije, a sada će, prema procjenama i istraživanjima kolega klimatologa, biti i češći. Ključno je da shvatimo da nam se klima mijenja i da ćemo morati prilagoditi i možda promijeniti neke životne navike.

Podcjenjuju li građani meteoalarme ili su počeli ozbiljno shvaćati narančasta i crvena upozorenja?

– Nadam se da su počeli ozbiljno ih shvaćati, a veliku ulogu u tome imaju i mediji koji bi trebali na objektivan način prenositi informacije bez senzacionalizma koji može u konačnici stvoriti i negativan odnos prema plasiranim informacijama.

Meteorološki gledano, kakva nas jesen očekuje?

– Prema dostupnim prognozama Europskog centra za srednjoročnu prognozu vremena, jesenski mjeseci bit će topliji od prosjeka, a pozitivno odstupanje u količini oborine vjerojatnije je u listopadu i studenome.