Zašto je Ivo Sanader pozvan u Bijelu kuću

Premijer Ivo Sanader u pravu je kad kaže da su odnosi naše zemlje sa Sjedinjenim Američkim Državama u uzlaznoj putanji. Hoće li se vrhunac dogoditi tijekom službenog susreta Sanader  Bush u utorak 17. listopada u Bijeloj kući, brzo ćemo doznati.

Zašto se zapravo Washington zainteresirao za Hrvatsku, pitanje je na koje vjerojatno nijedna strana neće do kraja moći odgovoriti, ali sigurni smo da se na cijelu priču može primijeniti poznata američka izreka "nema besplatnog ručka", koja sugerira da se sve usluge u politici kad-tad moraju platiti.

Trebalo bi, tvrdi Večernjakov sugovornik iz vrha hrvatske politike, u analizi Sanaderova odlaska k Bushu razgraničiti emocije od političke pragmatike.

 Normalno je da kao građani Hrvatske podržavamo svaki premijerov uspjeh i otvaranje zemlje, no u ovom nas slučaju može zabrinjavati netransparentnost kad je posrijedi objavljivanje informacija o pripremama i ciljevima sastanka. Prečesto smo bili opečeni hrvatskom diplomacijom ispod stola i njezinim takozvanim uspjesima da ne bismo bili oprezni te postavljali pitanja  kaže naš sugovornik.

Regionalni lider
U Bijeloj kući doznajemo da će se tijekom susreta Sanader  Bush razgovarati o antiterorističkoj koaliciji, čiji je uspješni član i Hrvatska, o čemu svjedoči angažiranost Hrvatske vojske u misiji NATO-a u Afganistanu, te o političkoj i gospodarskoj ulozi koju bi aktivnije trebala preuzeti naša zemlja na jugoistoku Europe, kao predvodnica u regiji.

Hoće li Bush taj dio Europe nazvati Balkanom, doznat ćemo u utorak, no pitanje je hoćemo li biti obaviješteni što zapravo Amerika razumijeva pod hrvatskom liderskom ulogom u regiji i zbog čega je ta tema u posljednje tri godine bila potiskivana ili rezervirana za Beograd. Nije, naime, tajna da je premijer Sanader od dolaska na vlast pokušavao dogovoriti službeni susret s Bushom, a to se i u američkim krugovima smatralo logičnim nakon podrške koju je kao šef hrvatske opozicije davao republikancima i njihovu predsjedniku.

Jesu li u pravu oni u washingtonskim lobističkim krugovima koji za Večernjak govore da je Bijela kuća skrenula pogled na Zagreb u trenutku kad se pojavila mogućnost da farmaceutska kompanija Barr kupi Plivu ili je posrijedi slanje većeg broja hrvatskih vojnika u Afganistan te kupnja vojne opreme od Amerike, uključujući vojne zrakoplove.

Spominje se i psihološki pritisak na Beograd jer se Srbiji želi oduzeti primat zemlje miljenice. Ozbiljan argument imaju i oni koji tvrde da su za Sanadera posao odradile dobro plaćene lobističke tvrtke u Washingtonu, ali o tome nitko u Vladi ni u hrvatskom veleposlanstvu ne želi govoriti. Šutljive su i washingtonske lobističke tvrtke The Livingston Group, Hunton and Williams i Baker-Hostetler, za koje se pouzdano zna da su surađivale s hrvatskom Vladom i nekim tvrtkama.

Možda je hrvatski veleposlanik u SAD-u Neven Jurica pokrenuo stare HDZ-ove lobističke veze, a u toj se ulozi, posebno za lanjske organizacije Croatian Caucusa u Kongresu, pojavljuje i lobistička tvrtka The Livingston Group u kojoj je bio angažiran Miomir Žužul. Ne treba zaboraviti ni veleposlanika Thomasa Meladyja, koji još od vremena predsjednika Tuđmana pomaže hrvatskoj diplomaciji u Washingtonu.

Američki hadezeovci naglašavaju da se sve kritike upućene Sanaderovu veleposlaniku, pa i ona vezana za "žuti karton" koji mu je dodijelio predsjednik Mesić, raspršuju pred zadovoljstvom njihova šefa, za kojega je Jurica odradio diplomatski odličan posao. U to se ubraja i nedavno ukidanje zabrane vojne pomoći Hrvatskoj, koja je na snazi bila od 2003. godine, zatim premijerovo nedavno sudjelovanje na Bushovu radnom ručku tijekom zasjedanja Opće skuštine UN-a u New Yorku i službeni poziv u Bijelu kuću.

Program za pohvalu
Zanimljivo je da premijera Sanadera očekuju i odvojeni susreti s državnom tajnicom Condoleezzom Rice te s potpredsjednikom Dickom Cheneyjem i ministrom obrane Donaldom Rumsfeldom, a to je program kojem se ne može prigovoriti.

Gledajući optimistično, Sanaderov posjet Washingtonu Hrvatskoj bi mogao donijeti poticaj za brži ulazak u NATO i EU, izravna američka ulaganja u gospodarstvo te pomoć u suradnji s Haagom, a posebno rješavanje slučaja generala Gotovine, u koji je uključena bivša američka administracija.

Gledajući pesimistično, treba se bojati da nakon sastanka s Bushom u Ovalnom uredu Hrvatskoj ne ostane samo prigodna fotografija našeg premijera i američkog predsjednika.

SLUŽBENO-RADNI POSJET
Ivo Sanader pozvan je u službeno-radni posjet. Razgovor s Bushom planiran je za 17. listopada od 14.30 do 15.30 sati u Ovalnom uredu. To je, prema američkim diplomatskim pravilima, stupanj više od radnog posjeta. Državni je posjet najviši stupanj, a osim predsjednika država, pozivaju se i premijeri.

OSTALI SASTANCI
Predviđen je i Sanaderov sastanak s državnom tajnicom Condoleezzom Rice, potpredsjednikom Dickom Cheneyjem i ministrom obrane Donaldom Rumsfeldom.

O AFGANISTANU
Na naš upit jesu li ministri obrane Rumsfeld i Rončević prošli tjedan u Washingtonu razgovarali i o mogućnosti slanja većeg broja hrvatskih vojnika u Afganistan, Joseph Carpenter, glasnogovornik Pentagona, odgovorio je: “Jedna od tema bio je i Afganistan, ali o detaljima pitajte svoju vladu.”