Da je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović počela prvih 10 dana mandata u istom demokratskom okruženju kao i Ivo Josipović prije pet godina, već bi se dva puta sastala s premijerom Zoranom Milanovićem, zapravo tri puta, jer se Jadranka Kosor, tadašnja premijerka, s Josipovićem sastala još i prije inauguracije. K. G. Kitarović bi, da je “Josipović”, već pet tjedana prije inauguracije obavljala predsjedničke dužnosti, jer se Stjepan Mesić bio maknuo u stranu Josipoviću odmah nakon izbora. Sastanci Josipovića i Kosor bili su srdačni sve dok, nekoliko tjedana nakon inauguracije, Josipović nije počeo inzistirati na objavi Registra branitelja.
U svom prvom pismu premijerki upravo je to tražio. I tu je tek “puklo” među njima. Čime se bavio Josipović u prvih desetak dana mandata? Prvo je sanirao štetu jer je morao otkazati trojici svojih savjetnika zbog afera. Drugi mu je prioritet bio preuzeti ovlasti u obavještajnim poslovima te je odaslao poruku da će inzistirati da se otkriju izvori i kazne autori iz obavještajnog podzemlja koji su mu podmetali u kampanji. Što onda slijedi? Saziva šefove oporbenih stranaka i na radni ručak mu dolaze SDP, HNS, IDS, HSU i HDSSB i HSP. Poruke su vrlo jasne – zanima me nadzor nad obavještajnom zajednicom i konsolidacija oporbe.
Nova predsjednica dočekana je pak ratnički. Josipović i Milanović prvo postavljaju pitanje je li predsjednica uopće pobijedila na izborima i traže ocjenu Ustavnog suda. Potom podvaljuju igrokaz s preseljenjem u Visoku, da bi sve kulminiralo kada Josipović objavljuje da počinje preseljenje s Pantovčaka. Atmosfera u kojoj je mandat započela nova predsjednica više bi se mogla ocijeniti kao “pučistička” no demokratska. I kada se napokon uselila, prvi joj je potez – telefonom pozvati “pučista” Milanovića. Najavljuje mu da će tražiti tematsku sjednicu Vlade, na što dobiva arogantan odgovor da pripremi svoje “papirčeke” pa nek’ dođe u Banske dvore, ako hoće. Slijedi njezin brzopotezni odgovor da bi za oporavak Hrvatske bilo najbolje da Milanović da ostavku. To je izazvalo buru orkanske snage, a analitičari su ovo prozvali “dječjom igrom”. Dosta licemjerno s obzirom na to da se svi sada prave kao da ne znaju s kim ovdje predsjednica ima posla. Kao da ne znaju kakvog je karaktera Milanović pa savjetuju oprez i poštovanje procedure. S Milanovićem?
Pa taj bi i Gandhija iznervirao. K. G. Kitarović mu jest zalijepila šamar, da ga pokuša osvijestiti da razgovara s predsjednicom države, a neka svoje manire prema ženama isprobava negdje drugdje. Zanimljivo je da su neki od sada frapiranih analitičara prije pet godina analizirali pobjedu Josipovića i poručivali oporbi: “Da sam ja na mjestu Zorana Milanovića (tada šef oporbe), intenzivno bih radio na tome da prisilim Vladu da raspiše prijevremene izbore kako bih kapitalizirao Josipovićevu pobjedu”. To je rekao isti analitičar, koji je sada na traženje ostavke (prijevremenih izbora) kazao da je riječ o unošenju kaosa u politički sustav i da “ovo sve liči na šator i na upravljanje državom iz šatora. Ovo nije Libija, a predsjednica nije Gadafi”. Obje analize su od političkog analitičara Ivana Rimca koji ovdje, istina, formalno govori o funkciji predsjednice RH, a ne onoj šefa oporbe, no razvidno je da mu je prije pet godina zahtjev za privremene izbore bolje “sjeo” no sada. Bez obzira na demokratski deficit u kojemu je nova predsjednica započela mandat, u nekoliko je dana dinamizirala političku scenu i uspijeva postaviti socijalne (Ovršni zakon) i gospodarske zahtjeve. Usprkos “pučistima”.
>> 'Do jučer smo imali politički jaz partizani i ustaše, a sada su to lopovi i pošteni'
Sad,kao,da je predsjednica kriva za potpuni debakl bilo kakvih dijaloga ?Milanovićev nabildani ego i obranaški gard gase i najmanju mogućnost zajedništva.Milanovićeva destrukcija je znak njegovog straha i kompleksa manje vrijednosti kojim skriva svoju nekompetentnost,neznanje i deficit političkih vještina.Nedorastao je predsjednici na svim poljima.