Ministrica kulture Nina Obuljen Koržinek nije puno razmišljala o tome treba li iz svog prostranog ureda izbaciti portret Ante Starčevića, rad slikara Behaudina Selmanovića, koji je tamo postavio bivši ministar Zlatko Hasanbegović. Kako je riječ o portretu vrlo značajne povijesne osobe, koja ima posebno mjesto u velikom dijelu hrvatske javnosti (a pogotovo birača HDZ-a), valjalo bi istražiti zašto je ministrica reagirala tako munjevito. Da se ne zavaramo, nije samo riječ o estetici, nego možda još i više o političkoj poruci. Još bih mogao razumjeti da je ministrica željela na osobnoj razini pokazati odmak od svog prethodnika ili da je riječ i o političkom neznanju i nesnalaženju. Ministrica se voli predstavljati kao nestranačka osoba koja se ne bavi dnevnom politikom pa može biti da jednostavno nije mogla procijeniti da ovaj njezin potez ima i tu dimenziju. Bilo bi ohrabrujuće da je tajna samo u tome, ali se bojim da nije tako.
Prije će biti da je ovdje riječ o simboličnom prekidu s pravaškom politikom Zlatka Hasanbegovića koji je, uostalom, dobio jako puno glasova na izborima. Ako je to točno, onda je i uz najbolju volju teško naći bilo kakvo opravdanje za ministričin potez. Neshvatljivo je da ministrica kulture jedne konzervativne vlade pokazuje tako malo respekta prema Ocu Domovine i velikoj većini birača HDZ-a. S obzirom na to da ministrica Obuljen Koržinek nije bila na izborima te da nema izborni legitimitet, a onda ni jasan politički program, krajnje je vrijeme da jasnije definira svoja stajališta o ključnim političkim pitanjima. Što ona misli o Anti Starčeviću i uopće o pravaškoj političkoj misli? Je li pravaštvo samo dobar mamaca za HDZ-ove birače ili za njega ima mjesta i u izvršnoj vlasti? Kada smo već kod povijesnih osoba, bilo bi dobro da se Plenkovićeva Vlada izjasni o tome treba li jedan od najljepših trgova u državi i dalje nositi ime komunističkog zločinca. Tito nije samo problem prevrtljivog Milana Bandića ili nekog budućeg zagrebačkog gradonačelnika, nego je to problem o kojemu treba raspravljati u Hrvatskom saboru i Banskim dvorima.
Borba protiv totalitarizma je nešto više od lokalnih izbora, pa i ako se radi o glavnom gradu. Ministrica Obuljen nepodnošljivo šuti o ovim bitnim pitanjima, ali je zato bila vrlo poduzetna kada se trebala “obračunati” sa Starčevićem. Od tog čina samo je ciničnije njezino objašnjenje. Ministarstvo kulture tvrdi da je Matica hrvatska sliku dala na posudbu bivšem ministru Hasanbegoviću. Kao da se željelo reći da je ministrica morala vratiti sliku jer joj Matica hrvatska ne bi izišla u susret kao njezinu prethodniku. Naravno da to nije točno, ali u nedostatku nekog uvjerljivog argumenta za “deložiranje” Starčevića dobro dođe i ovako tanašan alibi. Uopće ne sumnjam da ministrici zbog toga plješće krug kulturnjaka oko nje, ali oni sigurno nisu hrvatska većina.
kao prvo ona to mjesto nije trebala ni dobiti