Ime koje je godinama bilo gotovo pa istoznačnica za turizam, Niko Bulić, nije na turističkoj sceni već godinama, ali u branši ga se često prisjete. Iako, kraj nije bio lijep. Bulić se s turizmom, nakon što je bio ministar, pa dulje od desetljeća uspješan direktor Hrvatske turističke zajednice, rastao kad je nastupila njegova nasljednica Meri Matešić – uz tužbu za mobing.
Otad o turizmu šuti kao zaliven, ali, moglo bi se parafrazirati, govore djela. Upravo je Bulić, naime, pionirski, i to u mediteranskim okvirima, prije desetljeća i pol uveo sustav ažurnog brojenja turista i noćenja. Zahvaljujući tome od dvijetisućite naovamo turističkim radnicima i javnosti bile su dostupne redovite, vjerodostojne informacije prema kojima je struka mogla na mjesečnoj bazi reagirati i prilagođavati svoje planove i aktivnosti.
Ilustracije radi, početkom tih dvijetisućitih, dok se kod nas uredno, već pet, šest dana po isteku svakog mjeseca, znalo koliko je i u najmanjem selu bilo gostiju, iz kojih su zemalja, koliko su ostvarili noćenja, je li ih više ili manje, Grci su se, recimo, na slična pitanja iskreno čudili: “Kako koliko turista imamo?! Pa to ćemo znati kad statistika završi posao, na kraju godine...” U jednoj fazi Bulićeve ere, turističke su zajednice takvim informacijama javnost opsluživale čak i na tjednoj bazi. Uhodani sustav, gotovo s neznatnim odstupanjima u odnosu na brojke koje bi na kraju donijela službena statistika, ove je godine trebao biti zamijenjen još boljim, modernijim i preciznijim. Novi elektronski sustav, obećali su turistički čelnici, omogućit će da se praktički jednim klikom u svakom trenutku dođe do podataka o broju turista u realnom vremenu, ali i do niza drugih dragocjenih informacija.
To suvremeno čudo nazvano je eVisitor, stajalo je dva milijuna kuna, a dosadašnji način turističke evidencije zamijenilo je s prvim danom ove godine. Danas, međutim, o turističkoj posjeti znamo samo ono što donosi Državni zavod za statistiku, točnije na kraju travnja znamo koliko je turista bilo u veljači. Od eVisitora ni e. Istina, podaci se prikupljaju, unose u elektronski sustav, ali zasad su nepotpuni i neusporedivi s prošlom godinom te, kao takvi, manje-više neupotrebljivi. Ova će godina, objavili su turistički čelnici u hodu, biti probna, a oslanjat ćemo se na podatke već spomenutog Zavoda za statistiku.
Zašto ne i na Bulićevu metodologiju? Bez toga hrvatski turizam, nakon niza godina, ostaje bez ažurnih mjesečnih informacija, pa ćemo, recimo, sve do listopada čekati podatke o tome kakav je bio turistički kolovoz!?
Tko se žurio i pustio nepripremljen sustav u pogon? Sve je, kako se neslužbeno čuje u Ministarstvu turizma, krajem prošle godine požurio tadašnji ministar Darko Lorencin. Je li sve uključene htio jednostavno ubrzati ili je na pameti imao kako potkraj mandata valja udariti još jednu recku, možemo samo nagađati. U svakom slučaju, novom je ministru Antonu Klimanu u zadatak ostavio da proguta kiselu jabuku i objavi kako stvar ne hoda.
Ambiciozno zamišljeni eVisitor sustav je kroz koji se, uz prijavu i odjavu turista, prikupljaju i obrađuju i podaci o pružateljima usluga smještaja i njihovim objektima, a iznimno je važan za obračun i kontrolu naplate boravišne pristojbe. Osim toga, uz 60.000 pružatelja usluga smještaja te tristotinjak turističkih zajednica, povezuje i Turističku inspekciju, Ministarstvo unutarnjih poslova, Poreznu upravu, Carinsku upravu, Državni zavod za statistiku itd.
Osim o stanju na terenu, eVisitor treba dati i sliku o profilu naših turista i općenito o turističkim trendovima, a otvoren je i za nadogradnju dodatnim, „business inteligence“ modulima. Oni koji su imali prilike upoznati novi sustav evidencije kažu bit će to, kad jednom zaživi, pravi space shuttle. U međuvremenu mogli bismo se složiti i s jednim starim turističkim cinikom koji voli reći da je Bulić za mnoge u turizmu i dalje televizor u boji.