Bostonski bombaški napad potvrdio je dvije stvari: počinitelji nasilja i dalje izabiru ciljeve prema starim kriterijima; drugo, politička i sigurnosna interpretacija događaja promijenila se i, umjesto povećanja, nastoji smanjiti psihološke učinke događaja.
Pojačavanju učinka značajno pridonose suvremeni mediji, mnogobrojnost komunikacijskih kanala kojima danas raspolažemo, ali i činjenica da su teror i terorizam opasnosti koje su u stanju proizvesti geopolitičke, političke, gospodarske, socijalne i druge promjene, te da je nasilje, u suvremenom društvu, poprilično lako izvesti korištenjem različitih sredstava.
Izbor cilja očito je bio prema kriteriju male vjerojatnosti od otkrivanja u pripremi i izvođenju, a velikog učinka s obzirom na posljedice koje nisu nužno vezane uz brojne žrtve. Bostonski je maraton najstariji u svijetu, po popularnosti u SAD-u kao sportski događaj dolazi odmah iza finala američkog nogometa, obično okuplja oko 20.000 trkača iz više od pola država u svijetu, privlači mnogobrojnu publiku (oko 500.000) i ima izravni televizijski prijenos. Sve ono što ga čini posebnim u sportskom smislu, pogodovalo je počinitelju/počiniteljima u pojačavanju učinka nakon počinjenja nasilja.
Predsjednik Obama je, vrlo brzo nakon eksplozija u Bostonu, u svojem obraćanju obećao naciji da će brzo pronaći onog/one koji su počinili ovo nedjelo, utvrditi zašto su ga počinili, te ih primjereno kazniti. U svojim izjavama je bio općenit i poprilično oprezan s ciljem izbjegavanja bilo kakve formulacije kojom bi pojačao učinak napada. U tom kontekstu treba promatrati i ocjenu kao se radi o činu „terora“, a ne „terorističkom činu“ jer svako spominjane terorizma vraća u kolektivnu memoriju strašne slike od 11. rujna 2001. godine kojima se američka i svjetska javnost redovito, barem jednom godišnje, podsjećaju na prisutnost međunarodnog terorizma. Obamina administracija i dalje označava terorizam i prijetnju terorizmom kao jedan od glavnih suvremenih izazova, ali očito će sve manje koristiti politiku prenaglašavanja te opasnosti kao opravdanje za poteze administracije u protuterorističkoj borbi. Ovakav pristup vjerojatno je posljedica spoznaje da svako pretjerivanje i generiranje straha od terorizma ponekad ima veći učinak na društvo i pojedince od izravnog terorističkog čina.
Prema tome, bostonski bombaški napad potvrdio je dosadašnje pretpostavke i obavještajne analize o potencijalnim napadima na mjesta gdje se okuplja veliki broj ljudi i izbor događaja koji mogu privući pozornost javnosti. Istodobno je i pokazao kako Obamina administracija opreznije pristupa interpretaciji događaja, te da ga u početku nije označila terorističkim činom, čime se nastojala smanjiti moguća panika. Ipak, Obama je to učinio dan kasnije, mada još uvijek nije jasno tko je počinitelj i koji su mu bili motivi, što bi moglo ukazivati da već sada postoje indicije koje idu u prilog takvoj ocjeni.