Zašto je pala svemirska letjelica SpaceShipTwo

Kopilot Michael Alsbury poginuo je, pilot Peter Siebold uspio se čudom katapultirati, aktivirati padobran i preživjeti – epilog je to probnog leta svemirske letjelice SpaceShipTwo, koji će zasigurno na dulje vrijeme odgoditi realizaciju ideje o novom unosnom biznisu – svemirskom turizmu. A prvi komercijalni let, maštao je pokretač cijele te priče Britanac Sir Richard Branson, trebao se dogoditi još ove godine. No sada se cijela priča odgađa na neodređeno. Do kobnog probnog leta SpaceShipaTwo posljednjeg dana u listopadu odrađena su 54 razna probna leta.

Sir Richard Branson, vlasnik Virgin Galactica i pokretač programa svemirskog turizma te glavni financijer projekta, kazao je da ne namjerava odustati od pokušaja da ostvari svoj san i ljude pošalje u svemir, no neće srljati u nove tragedije i pogreške. Za turistički obilazak svemira dosad se predbilježilo 700 potencijalnih turista. Cijena je nemalih 150.000 funti, a već je bilo uplaćeno 50 milijuna funti depozita. Katastrofalan pad putničke svemirske letjelice njih samo 20 natjerao je da odustanu, piše The Guardian. No ne zna se jesu li među njima neki od poznatijih na listi poput znanstvenika Stephena Hawkinga ili Lady Gage, Justina Biebera, Katy Perry, Leonarda DiCaprija ili pak hollywoodskog para Brada Pitta i Angeline Jolie. Među onima koji su se predbilježili za suborbitalni let i Splićanin je Juroslav Buljubašić koji također, tvrdi, ne planira odustati od putovanja svemirom.

Nema autopilota

Što se zapravo dogodilo na putu u svemir, još se istražuje. Točan uzrok potpunog uništenja letjelice čiji su se ostaci obrušili u pustinju Mojave u krugu od osam kilometara, a neki lakši dijelovi pronađeni su i 56 kilometara dalje, znat će se tek za nekoliko mjeseci. Prema dosadašnjim nalazima istražitelja američke Nacionalne uprave za sigurnost u prometu, glavni je krivac sustav koji pomaže usporavanju letjelice pri prelasku u atmosferu, zapravo i glavna inovacija na letjelici, tzv. ptičje pero. Bio je prerano aktiviran bilo zbog kvara ili pilotske pogreške.

Naime, prema dosadašnjoj istrazi, nosač svemirske letjelice WhiteKnightTwo prema planu i bez problema oslobodio je svemirski brod SpaceShipTwo na visini od 13.700 metara. Hibridni raketni motor svemirskog broda, koji je prvi put testirao novo sintetsko gorivo, upalio se kao što je bilo planirano. Istražitelji su na tlu pronašli dva rezervoara i motor broda te zaključili da tamo nije bilo eksplozije. A detaljni “timeline” izgleda ovako:

Samo 13 sekundi nakon što je pokrenut raketni pogon SpaceShipTwo doslovno se razletio u svemiru. Odvajanje od matičnog zrakoplova dogodilo se na visini od 45.000 stopa ili 13.700 metara u 10.07,19 sati. Dvije sekunde nakon odvajanja upaljen je raketni pogon, a u 10.07,29 brod SS2 bližio se brzini zvuka uz 0,94 Macha. Potom je probio zvučni zid te dostigao brzinu od 1,02 Macha u 10.07,31. U tom je trenutku kopilot oslobodio zračne kočnice koje, tvrde stručnjaci, nisu smjele biti pokrenute prije negoli zrakoplov dosegne brzinu veću od 1,4 Macha. No one nisu smjele reagirati dok jedan od pilota ne pokrene još jednu polugu, prenose izvješće NTSB-a svjetski mediji. Prema jednoj teoriji, aerodinamička sila mogla je to sama prouzročiti. Zbog visine i gustoće zraka na kojoj su zračne kočnice pokrenute “kočenje” je bilo agresivnije i nasilnije i moglo je prouzročiti ono što se dogodilo dvije sekunde kasnije, točno u 10.07,34 – potpuni raspad zrakoplova. Nosač, matični zrakoplov WhiteKnightTwo, koji je odaslao turističku raketu SpaceShipTwo u orbitu, sigurno se spustio na odredište.

Foto: Reuters/PIXSELL

Inače, objema letjelicama upravlja se ručno, nema dakle autopilota koji bi pomogao i upravljao. No, kada se radi o pilotima, i to najboljima na svijetu, jer testni piloti uvijek to i jesu, i ne trebate računala jer piloti upravljaju bolje, objašnjava Dave Mackay, šef pilota Virgin Galactica za Wired.

SpaceShipTwo dizajnirao je vrsni stručnjak Burt Rutan, a glavna inovacija koju je osmislio jest način povratka u atmosferu. Postoje dva konvencionalna načina povratka iz svemira na Zemlju. Jedan je uz dodatni zrakoplov, kao što to radi NASA sa spaceshutlleima, tako se može sletjeti bilo gdje, a glavna je vještina uhvatiti se za prateći zrakoplov. Drugi je način kapsula, koja je jednako sigurna, ali nema kontrole nad tim gdje će sletjeti. SpaceShipTwo kombinacija je oba ta načina. Njegov “ptičji rep” preklapa se gore i dolje mijenjajući oblik letjelice iz nečega što pada poput kapsule u oblik koji leti poput zrakoplova. SS2 je mali, agilan, s visokim performansama, To je nevjerojatan zrakoplov koji se mijenja ovisno o fazama leta i ponaša kao niz letjelica u jednoj, objasnio je Mackay. Upravo sustav ptičjeg repa trebao je prikočiti, ali umjesto toga prouzročio je nesreću jer nije bio na pravoj visini i pri pravoj brzini koja bi mu omogućila pravilan rad.

Katapultiranje pilota čudo

Pred američkim istražiteljima ogroman je posao posložiti sve detalje i okolnosti fatalne nesreće. Usto moraju odgonetnuti i jedno čudo. Naime, očevici, testni piloti i istražitelji smatraju pravim čudom kako je pilot uspio iskočiti i preživjeti. Nije još ispitan jer je imao operaciju ramena koje mu bilo potpuno smrskano, tako da još nije svjedočio i još nije napravljen prikaz događaja. A dokazi govore da je uspio preživjeti skok padobranom s više od 15.000 metara, i to bez pravog odijela koje bi ga štitilo, kao i bez maske s kisikom, pri čemu je trebao ostati lucidan i aktivirati padobran. Istražitelji kažu da doista ne znaju kako se uspio katapultirati i zapravo uočiti da nešto nije u redu s letjelicom. Sve zajedno izgleda poput scenarija za neki SF film. Ken Brown, fotograf koji je snimao probni let, tvrdi da je letjelica dostigla visinu veću od 18.300 metara ili nešto više kada se raspala, dok je prema njegovom svjedočenju Siebold padobran otvorio na 6100 metara od zemlje. Imao je sreće da je, dok su oko njega letjeli dijelovi zrakoplova, uopće shvatio što se događa i povukao prave ručice u pravo vrijeme. Bob Hoover, testni pilot koji je preživio pet nesreća, kazao je: “Na 15.000 metara vrijeme za preživljavanje je ograničeno, uspjeti u tim sekundama povući ručicu za katapultiranje doista je ravno čudu”. Siebold je letio na 35 različitih zrakoplova, a u Scaled Compositesu, tvrtki koja je izradila SS2, bio je zaposlen od 1996.

Prema planu leta Virgin Galactica, turistički let u svemir trebao je trajati ukupno 90 minuta. Planirali su lansirati četiri letjelice istovremeno. Turistička svemirska letjelica sa šest putnika trebala je biti odvojena od svog matičnog broda WhiteKnightTwo na visini od 15 tisuća metara, gdje se nakon tri sekunde slobodnog pada pale raketni motori i postiže brzina kojom se probija zvučni zid. Nakon što dosegne maksimalnu visinu, a plan je bio doseći 100.000 metara ili preći u termosferu, putnici bi imali četiri minute za uživanje u kabini bez gravitacije i isprobavanje bestežinskog stanja te bi se potom vratili na Zemlju. SpaceShipTwo nakon toga počinje povratak u atmosferu, gdje mu je od velike pomoći revolucionarni sustav “ptičjeg pera”, gdje se rep i krila aviona rotiraju upravo onako kako to rade i kod ptica. Deset probnih letova odrađeno je uz pomoć “ptičjeg pera”. Prvi probni let dogodio se prije četiri godine početkom listopada.

Nažalost, nesreća SpaceShipaTwo nije bila jedina protekli tjedan. Dva dana prije Antares, raketa koja nosi teretnu letjelicu Orbital Sciencesa, također je eksplodirala, nasreću bez ljudskih žrtava. Prema ugovoru vrijednom 1,9 milijardi dolara s NASA-om, svemirska letjelica Cygnus, koju pokreće raketa Antares, nosila je više od dvije tone vode, hrane i opreme koje je trebala dopremiti na Međunarodnu svemirsku postaji. Sve je to uništeno u nesreći. Dva prethodna leta za NASA-u bila su uspješna i industrija svemirskih letova odbija dopustiti da ove nesreće zaustave taj napredak. Orbital još uvijek ima četiri lansirna pokušaja da krene prema Međunarodnoj svemirskoj postaji. NASA ima ugovor s još jednom privatnom tvrtkom, korporacijom Space X iz Kalifornije, čije bi letjelice trebale u prosincu poslati zalihe svemirskoj postaji.