Premijer Andrej Plenković nije jedini visoki strani dužnosnik koji na summitu Krimske platforme, koji je danas započeo u Kijevu, izgovara riječi “Krim je Ukrajina”. Ali je, baš zato što predstavlja Hrvatsku, koja ima iskustvo mirne reintegracije teritorija okupiranog u agresiji svoga susjeda, jedan od najpozvanijih da to ponovi.
To je bila i ostala gola činjenica, bez obzira na to koliko se u domaćim političkim analizama u hrvatskoj javnosti zagovarao pristup hrvatske šutnje o Ukrajini i nadanja da će nam Rusija nekako honorirati to što šutimo o principu kojemu, zapravo, možemo zahvaliti i našu teritorijalnu cjelovitosti. Takve analize već su počele odmah nakon Plenkovićeva današnjeg nastupa u Kijevu i vjerojatno će se nastaviti, pa možda i izazvati ponovo neku reakciju ruskog veleposlanstva u Zagrebu ili Ministarstva vanjskih poslova u Moskvi. Ali princip o kojemu je tu riječ, i koji se tu pokušava obraniti, važniji je od tih analiza i takvih ruskih reakcija.
Nitko si ne utvara da će hrvatski stav o Krimu promijeniti bilo što. Objektivno, iz ove perspektive teško je i zamisliti kako bi čitav ovaj summit Krimske platforme, inicijative koju je ukrajinski predsjednik pokrenuo na 30. obljetnicu neovisnosti Ukrajine, mogao promijeniti činjenice na terenu, koje su takve da je za Rusiju aneksija Krima svršen čin. Fait accompli. Gotovo i nepromjenjivo.
Ali, to ne znači da bi čitav zapad i ostatak svijeta trebao biti u strahu ponoviti činjenicu da je Krim otet Ukrajini. Niti to znači da bi jedna mala Hrvatska trebala biti u strahu reći da je Krim Ukrajina. Baš kao što je i Vukovar, čak i u najcrnjim danima okupacije, ostao Hrvatska. U međunarodno priznatim granicama.
Danas su u Kijevu jednaku formulaciju upotrijebili mnogi govornici, a na summitu Krimske platforme sudjeluju visoki predstavnici 45 država. To je formulacija o podršci suverenitetu i teritorijalnom integritetu Ukrajine u njezinim međunarodno priznatim granicama. Ponavljanje te formulacije, s izričitim dodatkom “Krim je Ukrajina”, kojim je svoj govor završio i Plenković, bio je čitav smisao organiziranja te konferencije na visokoj razini.
Hrvatska je zemlja koja, nadamo se, pamti koliko joj je za vrijeme Domovinskog rata i okupacije dijela teritorija bilo važno čuti svaki, pa i najmanji glas podrške njezinoj teritorijalnoj cjelovitosti. I Hrvatska ne mora ostati samo primateljica takve podrške. Može biti i davateljica. Pa i kad se ne radi ni o približno usporedivim silama koje su involvirane u neki konflikt, ali kad se radi o istom principu.
Vidim da se Srbima diže kosa na glavi od te izjave, dok je Rusi ignoriraju u potpunosti... No, kako izvoz u Ukrajinu raste svake godine, a Rusija je pod sankcijama, ta izjava ima itekako smisla...