Dok se u koloni automobila vuče autocestom prema nekoj od jadranskih odredišta brzinom koja je primjerenija seoskom putu nego autocesti, malo koji vozač zna da je prije čak 40 godina, tada najmodernijom četverotračnom prometnicom povezani Karlovac i Zagreb.
Bila je to prva hrvatska autocesta. I tada su takvi objekti osim gospodarskog imali i značajnu političku težinu, pa je autocesta otvorena na tadašnji Dan Republike. Na isti je dan u Sloveniji otvorena je nešto kraća autocestovna dionica Postojna –Vrhnika.
U to vrijeme autocesta je bila znatno drugačija od onog što je danas. To svjedoči i Karlovčanin Davor Rožman koji je u to vrijeme počeo raditi na naplatnim kućicama autoceste, a zatim je na istom radnom mjestu ostao sve do danas.
Na autocestu kao u kino
– Na autocesti sam gotovo 40 godina, a u početku gotovo ništa nije bilo isto kao sada. Radnici su i nakon otvorenja postavljali ogradu i odbojnike uz kolnik, a izlaz u Jaski izgrađen je tri ili četiri godine kasnije. Kartice koje su služile za naplatu cestarine ličile su na kino ulaznice. Za današnje vrijeme zvuči nevjerojatno, ali radio je samo jedan izlaz. Sjećam se kako je u mojoj smjeni za osam sati kroz autocestu prolazilo oko 2.500 vozila – prisjeća se Rožman.
Naplatne kućice u početku su bile vrlo skromne, pa bi zaposlenici na naplati već za malo veće kiše bili potpuno mokri. Rožman se prisjeća i starih kamiona čiji su ispušni plinovi doslovce gušili zaposlenike na naplati.
– U to vrijeme smo radili doslovce svašta. Bili smo automehaničari i pomagali ljudima koji su ostajali u kvaru, ali i davali razne informacije o situaciji na cestama ili turističkim odredištima. Sjećam se i vremena kad su počeli stizati turisti iz tadašnje istočne Europe. Nisu smjeli donositi devize pa bi često pokušavali cestarinu platiti nekim odjevnim predmetima ili fotoaparatima. Htjeli su prodati bilo što, a neki su pri dolasku na naplatu ispod poklopca motora vadili svežnjeve sakrivenih novčanica tadašnjih njemačkih maraka. Naravno da su Česi danas drugačiji, baš kao i naše autoceste. Ipak i dalje u Karlovcu imamo puno posla jer dosta kamionskog prometa ide starom cestom, a dio do Zagreba i danas je, kao i prije 40 godina iznimno prometan. I sam sam se pitao zašto toliko dugo na tom dijelu nije bilo niti jedne benzinska postaje, a tek prije nekoliko godina izgrađena ne naplata u Demerju – zaključuje Davor Rožman.
Za šesti trak 680 milijuna
No usprkos toga ova prometnica i na 40. rođendan potpuno je zaboravljena. Još prije četiri godine u analizi koju su izradili Zdravko Duplančić i Ivan Banjad, stručnjaci iz IGH, tvrdi da se dogradnja autoceste Zagreb–Karlovac, kojom bi se iz četverotračne pretvorila u šesterotračnu prometnicu, mora se obaviti najkasnije do 2011. godine. No, ni danas, godinu dana nakon tog roka, na toj dionici nije zakopana niti prva lopata.
IGH je analizirao broj vozila te je došao do zaključka kako će se 2011. prosječni ljetni dnevni promet iznositi 69731 vozilo čime će se praktički dostići kapacitet autoceste. Zato je predloženo da se izvrši rekonstrukcija dogradnjom po jednog prometnog i zaustavnog traka sa vanjske strane postojećeg kolnika za svaki smjer vožnje. Za to proširenje ima dovoljno slobodnog prostora duž trase. Radovi bi stajali oko 680 milijuna kuna, no naplatom cestarine ulaganja bi se vratila već za sedam godina.
Još da nam je objasnio kako je dobio taj posao,dali je bilo lakše krasti na kartama.Koliko se puta ta karta vraćala iz Karlovca u Lučko i nazad,naravno lova u džep.Ah kako ti na naplatama žive luksuzno.Hoćemo vinjete.