Volimo ga jer je iskren, pošten i odgojen

Zlatko Dalić miljenik je nacije otkad je preuzeo dužnost izbornika hrvatske nogometne reprezentacije. Simpatije hrvatske javnosti pobrao je ponajprije svojim iskrenim istupima, u kojima nije mistificirao ni svoju ulogu ni svoje poteze. Takav stil nije bio svojstven njegovim prethodnicima. S tom ocjenom slaže se i dr. sc. Danijel Labaš, izvanredni profesor na Odsjeku za komunikologiju Hrvatskih studija, kojega smo zamolili da nam analizira ostale razloge zbog kojih je Dalić osvojio naciju.

Nikome ne krade zasluge

– Jedan od razloga je i njegovo poštenje – kaže Labaš i dodaje: – Nakon uspješno završenih „dodatnih“ kvalifikacija Dalić je rekao da zasluge za to imaju i Čačić i njegov stožer, a ponajprije igrači. Zlatko Dalić ni u jednom trenutku nikome „ne krade“ njegove zasluge niti ih pripisuje sebi. Mi, obični ljudi koji volimo i pratimo nogomet, oduvijek volimo iskrene i poštene ljude, one koji su svjesni svojih mogućnosti, ali u prvi plan ipak stavljaju druge. Tako se stvaraju i zajedništvo i zajednica, a upravo je to temeljni cilj svake komunikacije, jer čovjek je biće odnosa i o tim odnosima s drugima ovisi i njegov život.

VIDEO Kako je Hrvatska slavila pobjede

Kako je Hrvatska slavila pobjede nogometne reprezentacije

Kad je riječ o Dalićevim javnim istupima i stilu izražavanja, Labaš kaže da su mu nastupi potpuno otvoreni, ali i odmjereni te da je u komunikaciji vrlo jednostavan.

– Ne služi se frazama, govori izravno i jasno, a za njegov je stil presudno to što vodi računa o onima kojima se obraća. I to radi izuzetno dobro. Dok se obraća javnosti, on šalje poruke igračima. Njegove poruke govore o njemu kao odgovornom čovjeku, ali i kao stručnjaku. Iz njegovih je riječi jasno da za svoj dio posla preuzima odgovornost, ali i da odgovornost očekuje od svojih igrača i suradnika. Rekao bih da je takav govor posljedica njegova odgoja, u kojemu je naučio da se sve izgovoreno mora potvrditi i ponašanjem. Zato je njegova komunikacija i vjerodostojna, a vjerodostojnost se postiže potvrđivanjem vlastite kompetencije i visokih etičkih standarda – objašnjava Labaš.

Dalić često u svojim izjavama koristi riječ “poniznost”, koju dosad nismo čuli u vokabularu ni nogometnih trenera ni analitičara, a otkad ju je lansirao naš izbornik, sve je češće u uporabi. Doduše, ta je riječ kudikamo primjerenija duhovnom nego sportskom kontekstu. Što to govori o Daliću?

– Vidite, mnogi sportaši ne kriju da su religiozni. Sportaši često osjećaju da im, uza sav njihov napor, treba ne samo sportska sreća nego i poštovanje suparnika. Svaki sportaš zapravo mora biti ponizan. Nije slučajno što je Dalić tu riječ stavio u prvi plan. To je opet duboko povezano s njegovom duhovnošću, odgojem u vjerničkoj obitelji, što on ne skriva. Ponizan čovjek zna da se ne može osloniti samo na svoje snage, ali da mora dati sve od sebe; on zna da se ne smije bahato postavljati iznad drugih, ne smije se uzoholiti jer oholost vodi do podcjenjivanja drugih i precjenjivanja sebe. Kod našeg izbornika to se ne može dogoditi. Njegov je habitus potpuno drugačiji. U obitelji je sve naučio i u svojoj obitelji to živi: on poštuje sebe, igrače koje vodi, ali i sportske protivnike – smatra profesor Labaš, kojega smo upitali jesu li Dalićeve izjave nakon prolaska u polufinale ipak malo ratobornije.

– Njegov je komunikacijski stil i dalje staložen i razborit, ali je sada nešto izraženije isticanje dostojanstva i ponosa – kaže Labaš i napominje: – Izbornik opravdano reagira na izjave nekih novinara, pa i protivnika, iz kojih se ne vidi poštovanje naše reprezentacije. Takvoj vrsti podcjenjivačke komunikacije u nogometnoj javnosti ne bi smjelo biti mjesta. On svojim odgovorima brani dostojanstvo naše momčadi, svoje osobno, pa i nacionalno dostojanstvo. I našu nogometnu vještinu koju nitko ne može osporiti. I nemojmo zaboraviti ključnu stvar u kontekstu dobrih igara i visokih postignuća naših nogometaša pod njegovim vodstvom: Dalić od početka govori da Hrvatska na SP nije došla na izlet, obećao je da će svi dati sve od sebe da dođu što dalje. Ako i ne dođu do kraja, zbog načina na koji igraju za Hrvatsku, zbog načina kako se ophode jedni prema drugima, kako žive za „sveti dres“, samo će im rijetki zamjeriti. A ti rijetki u ovoj priči ionako ne igraju baš neku „rolu“ kojom bi se mogli ponositi.

Spoj racija i emocija

Labaš smatra da je i Dalićev govor tijela na igralištu iskren, da gestama i ponašanjem potvrđuje izgovoreno te da, možda i nesvjesno, sjajno spaja racionalno i emocionalno. A na pitanje što bi mu sugerirao da poboljša u svome javnom nastupu, odgovara kako u ovom kontekstu ne treba isticati ništa što bi trebao poboljšati.

– Umjesto toga – kaže Labaš – pozvao bih se na onu narodnu: „U porazu se ne ponizi, u pobjedi se ne uzvisi!“ Želim da izbornik Dalić i svi naši reprezentativci ostanu iskreni, vjerodostojni i ponosni. Iskrenost, vjerodostojnost i ponos potrebni su svima nama jer se njima jača i naše nacionalno zajedništvo, za koje bih volio da ostane trajno i nakon Svjetskog prvenstva.