Presuda Sanaderu, njegovim suradnicima i HDZ-u bila je pobjednički krešendo jedne velike karijere, one Mladena Bajića. Ako ćemo sad već bivšeg glavnog državnog tužitelja pamtiti po nečemu, onda je to upravo slučaj Fimi media koji je razotkrio svu ljigavost nekadašnjeg političkog establišmenta. Presuda je malo koga iznenadila, baš kao što su nakon presude ostala nerazjašnjena ista pitanja koja su mučila analitičare i ostale dobre poznavatelje ovog slučaja kao i niza hrvatskih povezanih koruptivnih afera.
Primjerice, puno prije izricanja presude svima nam je bilo jasno da je čovjek koji je nosio titulu prvog čovjeka hrvatske carine bio obični lopov u skupim odijelima koji je ljubovao s vlasnicom Fimi medije s kojom je pak zajedno izvlačio i trošio novce državnih kompanija te vrijeme provodio po skupim zagrebačkim restoranima. Što drugo reći? Je li moguće da je priznanje krivnje Mladena Barišića, s obzirom na njegovu prijašnju funkciju, imalo toliku težinu da se izvukao sa zapravo simboličnom kaznom te je zadovoljno odšetao u novi život sa svojom dragom Nevenkom koja je dobila čak i manju kaznu nego on? To je, legitimno pitanje obrane i za javnost.
Nadalje, potpuno je očekivano da je Ivo Sanader dobio lijepu, primjerenu kaznicu, ali je, recimo, vrlo ozbiljno pitanje je li zaista moguće da su svi drugi bili više-manje njegovi poslušnici? Ne samo u ovom nego i u drugim slučajevima. Damir Polančec, za kojega je jasno da je zbog problema u aferi Spice povezao interese grupe Podravkinih menadžera preko mađarskih prijatelja s procesom privatizacije Ine, sada daje hladne, odlučne i čak pomalo s ponosne izjave o Sanaderu, ali je ipak nekako teško shvatiti kako je on to izmigoljio iz glavnog fokusa u procesuiranju darivanja nepripadajućih upravljačkih prva MOL-u u Ini u zamjenu za mito. Je li moguće da je istina toliko plošna, arhetipski sanaderovska?
Isto tako, kad je korupcija u pitanju, pa tako i u slučaju Fimi media, koruptivni akt je pitanje dvostrane komunikacije – postoji davatelj i primatelj mita. U hrvatskoj Fimi mediji, kao i nizu drugih slučajeva, postoje najčešće kao glavni akteri samo primatelji mita iako je jasno da vrlo često zapravo davatelji izvlače veće koristi od primatelja. Koliko su godina robije nepravomoćno ili pravomoćno do sada skupili davatelji mita u krupnim koruptivnim slučajevima u Hrvatskoj?
Sve u svemu, i veličanstvena Bajićeva karijera ostavila nam je svoje upitnike, vjerojatno su oni posljedica kompromisa u koje je taj veliki istražitelj, koji je mijenjao i trijeznio Hrvatsku, morao ući. Duboko vjerujem da ćemo dobiti sve te odgovore u razdoblju od sljedećih 5-10 godina. Budimo strpljivi.
Međutim, iako su i presuda i pitanja koja su nakon nje ostala zapravo bili svojevrsno antiiznenađenje, moramo priznati da nas naš aktualni premijer uvijek uspije iznenaditi. Možemo reći da je veliki On, čovjek koji je iz svima nepoznatog razloga utekao na dva tjedna u zemlju klokana u središtu neviđene fiskalne neizvjesnosti, pravi majstor zbunjivanja i iznenađenja. Kad su ga zamolili da komentira nepravomoćnu presudu Sanaderu i HDZ-u, rekao je da će komentirati, a onda je govorio nešto o tome kako ne želi nikome zlo, upitao se što će presuditi drugostupanjsko tijelo te je zaključno poručio nešto što je doista teško dešifrirati: “Ali ovo sve skupa kao društvu nam ne čini dobro i pitanje je jesmo li nakon svega ovoga bolji ljudi ili bolje društvo.” O čemu to On? Jesmo li bolje i nakon presude Sanaderu i nakon što je kroz novčanu kaznu HDZ dobio povijesnu opomenu koja će biti najbolja moguće opomena svakom drugom političaru i svakoj drugoj stranci? Pa, gospodine On, mi svi skupa sigurno jesmo, a u čemu je Vaš problem kad je u pitanju procesuiranje najgore političke korupcije, potpuno je nejasno. Zašto ne bi bili bolje?
Hrvatska nije bila dobro dok su Barišić i Sanader ispijali skupe butelje i dijelili novac koji su oteli političkim reketom. Naravno da ćemo biti bolji ljudi i bolje društvo ako to kaznimo. Ili to u Australiji izgleda drugačije? Naopačke, drugi kraj svijeta, naime.
>> Milanović o presudi: Ne želim nikome zlo, sud neka odluči svoje