“Zašto mjerite kilometrima od tvornice T7 VIS?”

Tražimo da se preispita izdavanje dozvola za gospodarenjem otpadom u Dugoj Resi te da nam se objasni zašto se mjerenje utjecaja na okoliš odvija kilometar ili više od kompleksa nekadašnje Pamučne industrije Duga Resa, a ne u samoj tvornici T7 VIS-a – složni su u zahtjevima predstavnici Građanske inicijative Duga Resa koji se već mjesecima bore protiv možebitnog zagađenja kao posljedice rada tvrtke.

Da bi se dobila prava slika stanja stvari mjerenje se mora obavljati uz dimnjak tvornice, smatra Juraj Čunović, član GIDRA i dugogodišnji radnik u termoenergetskim postrojenjima.

– Ukoliko bi se spaljivanje otpadnih ulja nastavilo, Dugoj Resi nema opstanka – smatra Čunović.

Mjerenje kakvoće zraka od srpnja je pokazalo da je zrak u Dugoj Resi II. kategorije. Izmjerena je povećana koncentracija toulena i etilbenzena, a s obzirom da su ispuštanja bila kratkotrajna, a navodno i noćna, tvrtki Dvokut ecro nije bilo moguće utvrditi izvore zagađenja. Stoga pripadnici građanske inicijative ne mogu tvrditi da je zagađivačupravo varaždinska tvrtka koja je lani nakon dugogodišnje agonije kupila Pamučnu industriju, ali napominju da su dolaskom T7 VIS-a u Dugu Resu započele učestale pritužbe građana na zdravstvene teškoće.

– Toluen izaziva kardiovaskularne probleme, a etilbenzen rak. Počela sam gubiti povjerenje u varaždinsku tvrtku. Pričaju da proizvode kišobrane, a odjednom se kod njih nađe 7.000 litara otrovnih ulja – objašnjava liječnica Višnja Mihalić.

Tvrtka je dobila privremenu zabranu gospodarenja otpadom. Građani dodaju da je T7 VIS, čiji je vlasnik Davor Patafta, koji je s varaždinskim gradonačelnikom Ivanom Čehokom nedavno pritvoren zbog sumnji u korupciju, zatražio obnovu korištenja industrijskog kolosjeka, a plaše se da će na taj način tvrtka dovoditi varaždinski otpad na spaljivanje. Također ih zabrinjava što je zatražena dozvola korištenja hidroelektrane u sklopu tvornice, čime se utječe na vodostaj Mrežnice.