Zašto nam pod hitno treba EU

Sramotni propusti pravosuđa nakon katastrofalne prometne nesreće u tunelu Ledenik, Severina koja hvali polikliniku u kojoj je nelegalno operirana, Hitna pomoć u kojoj se ne mogu dogovoriti tko je mjerodavan za koje područje, korupcija koja i dalje cvjeta gdje god se okrenemo, Jakša Cvitanović Cvik bježi policajcima, ubojica Mate Ćurković na privremenoj slobodi zbog neažurnosti suca, njemačko pravosuđe pokušava procesuirati Udbine ubojice i nalogodavce koji slobodno šeću i upravljaju Hrvatskom, ministri i suci pohode noćne klubove bez ikakvih skrupula i odgovornosti, lokalni se čelnici bahate u bezakonju, u zdravstvu afera za aferom...

Na što vas podsjećaju navodi ovih najnovijih zbivanja u hrvatskoj stvarnosti? Ima njih još, i bit će ih, a u kratkoj prošlosti samostalne nam Hrvatske bilo ih je napretek. Sve se, naime, svodi samo na jedan nazivnik. U Hrvatskoj još uvijek ne funkcionira državni sustav, državna administracija, a pravosuđe nam je crna točka, koliko god ono bilo stalno u ustima naše politike, koja situaciju nastoji što je češće moguće učiniti što ljepšom i sjajnijom, samo kako bi sa sebe skinula odgovornost za pravo stanje stvari. Da, pravosuđe funkcionira, ali samo za one koji su moćniji i imućniji, dok je za veliku većinu hrvatskih građana ono noćna mora. Prema svijetu se šminkamo, a kod kuće nam je kaos. Dokad tako?

Nije sporno da Hrvatska mora proći svoju tranziciju, kao i sve druge postkomunističke zemlje. Usto, nikako ne smijemo zaboraviti da je država bila okupirana i suočena sa srbijanskom agresijom i srpskom pobunom. Ali od konačnog slamanja srpskoga agresora prošlo je već 11 godina. Istina, pomaka ima, ali ne i onih ključnih, koji bi državu učinili pravno sigurnom, a sustav efikasnim.

Gdje je izlaz? On je vrlo jednostavan. Koliko god nam naši političari mazali oči i manipulirali svojim biračima, svi bismo ih trebali jednodušno podržati u jednome  da što prije uđemo u Europsku uniju! Neće nama u EU teći nikakav med i mlijeko. Pregovori s EU ne postoje. Mi moramo prihvatiti njegove uvjete ako želimo biti član EU kluba ili ostajemo izvan njega. Možemo se eventualno samo izboriti za neka produljenja rokova u prilagodbi ili da nam se priznaju neke naše specifičnosti. I to je realnost.

Bit će u državi i društvu još jakih lomova zbog prilagodbe EU standardima, ali jedino nam ta ista Unija može omogućiti izlaz iz naše svakodnevne kaotične situacije. EU nam nužno treba najviše zbog svojih standarda koji bi napokon u Hrvatskoj trebali donijeti više pravde i prava, više reda, standarda koji bi trebali omogućiti pravnu državu u doslovnom smislu, a ne kakvu sad imamo i kakvu neki žele kako bi uživali i bogatili se u bezakonju.