Zašto nam se bolnice raspadaju

Bolnica u Šibeniku ima izvanredno uređene dijelove koji se uklapaju u sliku zdravstvenih ustanova 21. stoljeća, ali i odjele koji su godinama trpjeli maćehinski odnos iz objektivnih ili neobjektivnih razloga. Ipak, šibenska bolnica nije ogledalo stanja hrvatskog bolničkog sustava, ali može biti određeni model – govori državni tajnik u Ministarstvu zdravstva dr. Ante Zvonimir Golem.

Kaže da sve hrvatske bolnice zahtijevaju velika ulaganja u održavanje – mnogo se novca u njih i ulaže – jer većina zgrada nije prilagođeno modernoj medicini. One nisu ni građene kao zdravstvene ustanove. I zagrebački KBC uklapa se u taj model, jer, napominje dr. Golem, s jedne strane imamo novo Rebro, ali na tom istom mjestu je, među ostalima, Klinika za psihijatriju koja nije obnovljena, a uvjeti su puno lošiji nego što bi se to očekivalo od bolnice za 22. stoljeće.

Soba s dvije postelje
– Ili, stanje velike kliničke bolnice u Rijeci u nekim je segmentima znatno gore nego u bolnici u Šibeniku, što je također apsurd. Zato će se i graditi nova bolnica u Rijeci. Nije šibenska bolnica jedina u kojoj se posljednjih godina rušio strop. Događalo se to i u bolnici u Gospiću prije nego je uređena i obnovljena. Činjenica je, međutim, da ni preuređenjem starih bolničkih zgrada jednostavno nije moguće dobiti bolesničke sobe s dvije postelje.

Dr. Rajko Ostojić, SDP-ov saborski zastupnik i voditelj Savjeta za zdravstvo SDP-a, tvrdi, pak, da je šibenska bolnica ogledalo stanja bolničkog sustava u Hrvatskoj. Argumenti mu se, međutim, gotovo i ne razlikuju od onih dr. Golema. Dr. Ostojić podsjeća da je većina naših bolnica izgrađena krajem 19. i početkom 20. stoljeća, pa ih većina ne zadovoljava arhitektonsko-građevinske normative.

Bolnice su nekada bile mjesto gdje su pacijenti boravili mjesecima pa su se i gradile po sistemu feuda ili paviljonskog tipa bez međusobne povezanosti. Razvojem medicine bolnice su danas mjesta gdje se ulazi na dijagnostiku u dnevnu bolnicu, a zahvaljujući minimalnoj invazivnoj kirurgiji mnogo toga može se riješiti u jednom danu.

Odgovornost i na osnivaču
– To mora biti suvremeni koncept zdravstvene zaštite i koncept bolničkog ustroja i skrbi u kojemu je u fokusu pacijent, njegova obitelji i interdisciplinarni rad liječnika. U Hrvatskoj te promjene nisu praćene ni u organizacijskom, ni u tehnološkom, ni u građevinskom smislu.

Operacijske dvorane u šibenskoj bolnici vjerojatno su kao i na Klinici za ORL, koja je donedavno bila u zgradi na Šalati, bile preuređene bolničke sobe – govori dr. Ostojić. Dodaje da je zbog nedovoljnog ulaganja u bolnički sustav odgovornost za stanje i na odjelu za ORL u šibenskoj bolnici na osnivaču i vlasniku bolnice, dakle na Šibensko-kninskoj županiji, na državnoj administraciji, zdravstvenim profesionalcima, ali i na osiguravajućim kućama.

Ne odbacuje odgovornost države, ali državni tajnik za zdravstvo Golem također se pita kako i koliko se osnivača brine za svoju županijsku bolnicu.

– Narodu je uvijek najlakše okrivljavati državu, ali treba vidjeti i to kolika je ravnateljeva sposobnost u vođenju bolnice, koliko je uporan u traženju pomoći kao i to koliko ga u tome podržava lokalna uprave. Pa imamo mi razvijene županije koje novac ulažu u terene za golf, dok istodobno očekuju da će im država sagraditi bolnicu. A što bi, pak, značio sustav decentralizacije u zdravstvu, za koji se neki zalažu?

Državu to ne bi amnestiralo od odgovornosti, jer je prema Ustavu država dužna građanima osigurati zdravstvena zaštitu – upozorava dr. Golem. K tome, napominje, izdavanje po stanovniku za zdravstvo iznosi 4200 kuna godišnje. I kad bi došlo do zadržavanja novca iz zdravstvenog doprinosa, u manjoj županiji bilo bi to godišnje 200 do 300 milijuna kuna. S tim novcem ne bi se mogla osigurati ni osnovna zdravstvena zaštita! I gdje bismo bili kada je riječ o ravnomjernom razvoju zdravstva? Ili, zašto, primjerice, Grad Zagreb novac Gradskih ljekarni, umjesto u sanaciju Holdinga, nije uložio u, recimo, obnovu bolnice u Jankomiru?  – kaže dr. Golem.

Svuda ima prastarog
U građevinsku obnovu i uređenje hrvatskih bolnica država, odnosno Ministarstvo zdravstva 2005. uložilo je 36,5 milijuna kuna, u 2006. 145,4 milijuna kuna, u 2007. 230,9 milijuna, a plan za ovu godinu za građevinske investicije iznosi 295 milijuna kuna. Jasno je da brzina građevinske obnove bolnica ovisi o mogućnostima, a ne o stvarnim potrebama, ali ako je 90 posto jedne bolnice uređeno, sasvim je sigurno da će doći na red i onih deset posto – tvrdi do Golem.

Dr. Ostojić drži da bi godišnje ulaganje u arhitektonsko-građevinske normative bolnica trebalo biti između 500 i 600 milijuna kuna, ali neće reći da je Rebro jedina bolnica u Hrvatskoj s dobrim standardom. Puno je, izdvaja, uloženo u splitsku bolnicu, koja je u mnogim dijelovima obnovljena, zatim u zagrebačku bolnicu u Dubravi, ali i u niz županijskih bolnica poput onih u Čakovcu, Varaždinu, Zaboku, Slavonskom Brodu.

U svim bolnicama, naime, postoje dijelovi koji su potpuno stari. SDP-ov Ostojić možda, pak, najvećim problemom smatra to što, kako kaže, Vlada nema viziju razvoja zdravstva, ili master-plan razvoja zdravstvenih ustanova.

Klaićeva bez parkinga
– Smatram nužnim dovršiti Sveučilišnu bolnicu preko Save! U istočnom dijelu grada imamo KB Dubravu, Rebro je praktično u srcu grada. Institut za tumore građen je kao skupština općine, Sveti Duh bio je zatvor, zbog apartmanske gradnje Vinogradska bolnica gubi puno novca u rasipanju energije, Klaićeva bolnica nema parkinga. I po meni dio bolnica treba otići u Sveučilišnu bolnicu.

Neka Institut za tumore ostane samostalna ustanova, ali treba joj omogućiti bolje uvjete. Neka i Klaićeva ostane autonomna bolnica, ali joj također treba bolji prostor i standard. A između tri bolnice, Svetog Duha, Vinogradske i Merkura, treba izabrati dvije za preseljenje.  Tako bi bolnicu dobili stanovnici Novog Zagreba, ali i stanovnici Velike Gorice, koja je po veličini šesti grad u državi, a nema svoju bolnicu – govori dr. Ostojić.

No, dr. Golem nam otkriva da u tišini već dvije godine sa skupinom stručnjaka osobno radi na master-planu razvoja hrvatskoga zdravstva.

– Nije riječ samo o bolnicama u građevinskom smislu nego o cjelokupnom razvoju zdravstva uključujući razvoj bolnica i struke, kakvog će ranga biti koja bolnica, koje će se specijalnosti u kojoj bolnici moći razvijati pa do toga koji će se današnji objekti napustiti i izgraditi novi, a koji će se dograđivati. To je opsežan posao i mislim da će nam trebati još najmanje godinu dana do konačne izrade master-plana.

Naravno da ovaj master-plan uključuje i izgradnju Sveučilišne bolnice preko Save u Zagrebu koja će preuzeti dio zagrebačkih bolnica i biti medicinsko središte za južni dio Zagreba. Istočni dio trebaju držati Dubrava i Rebro kao funkcionalno jedna ustanova, a medicinski centar zapadnog dijela grada mora biti oko Vinogradske bolnice – zaključuje dr. Golem.