Zašto nema prosvjeda protiv poreznih harača 
i nezaposlenosti?

Željeli smo demokraciju, dobili smo novi ljevičarski totalitarizam. Željeli smo pravdu za počinjene zločine, dobili smo nepravdu za Vukovar. Željeli smo hrvatsku elitu na čelu hrvatske države, dobili smo Stanimirovića i Džakulu. Stalno smo sebi nametali osjećaj krivnje, plašili se da netko ne učini nešto krivo, nadali se da će nas tako ponizne i skrušene Europa prihvatiti. Toliko smo u tome bili jadni da su naši obavještajci i policajci progonili generala Gotovinu. A što smo dobili? Bilo je to propitkivanje jednog prijatelja uoči jučerašnjeg zagrebačkog prosvjeda protiv ćirilice u Vukovaru koji je podijelio ljude u razmišljanjima te probudio emocije, strasti... Jedni su tako ironično držali da će prosvjed “sigurno potaknuti poduzetničku i investicijsku klimu u Hrvatskoj, otvoriti nova radna mjesta, predstaviti nas kao društvo koje priznaje i poštuje vlastite zakone...”. Često se čuje i da su Nijemci i Francuzi u novo doba vodili tri rata, a onda su se opametili i zajedno stvarali EU te da su zato oni danas prava Europa, a ovdje će vječno smrdjeti na Balkan. Ali ima tu i mnoštvo protupitanja. Primjerice, tko ima pravo na mržnju? Zar nije to sijanje podjela i izvlačenje lijepih kapa partizanskih s crvenom petokrakom, zar nije to i plašenje nepostojećim ustaškim zmijama?

Ili neprestano licitiranje sa srpskim žrtvama, i iz Drugog svjetskog i iz Domovinskog rata? Zar je sijanje mržnje ono kako nekome odgovara? Ili daljnja protupitanja: zar ne bismo mi već bili u EU, barem ušli s Rumunjskom i Bugarskom, ako ne već prije i sa Slovenijom, da nije bilo srpske agresije i rata? Nije li Hrvatska barem deset godina unazađena ratom? Umjesto da se gospodarski razvijamo i napredujemo, mi smo trpjeli ratnu štetu koja je desetljećima unazadila ovu zemlju.

Istina, imali smo domaće lopove koji su je konstantno pljačkali. I još je pljačkaju nama svima naočigled. I najvažnije, Srbija nije prošla denacifikaciju kao Njemačka. Pa kako da onda s njome idemo naprijed? Nije li sve ovo i specijalni rat koji ide na ruku srbijanskoj eliti? Jer evo da pokažu kakvi su Hrvati. No ni Hrvati često nisu pametniji, često nepismeni nasjednu, pa se mnogi šale da se prosvjeduje protiv ćirilice, a da među prosvjednicima ima i onih koji ne znaju vlastitu latinicu. Nije li sijanje mržnje i medijska i politička povika na prosvjednike? Zaziranje od njih? Zar nismo u demokraciji gdje svatko ima pravo izreći svoj stav? I još prosvjed bez ijednog incidenta? Nije li bilo pametnije nekome iz državnog vrha doći na obljetnicu krvavog Uskrsa nego da se kasnije, kao Josipović, izvlače da to nije u protokolu? A kako je to onda predviđeno za odlazak u Srb? Ili u Jadovno? Na mjesta koja su i te kako kontradiktorna u najmanju ruku, dok Plitvice nemaju baš nikakvu kontradikciju. Nije li svima jasno da se tako u društvu samo dodatno dižu nepotrebne tenzije i produbljuju podjele? Sramite se!

Ali i jedna prijateljica napominje da treba jasno reći što muči ovaj narod, da to nije samo ćirilica. To su porezi, ovrhe, rušenje naših moralnih vrijednosti, blaćenje Domovinskog rata, nebriga o utamničenim braniteljima, zaduživanje zemlje, nezaposlenost, vlast nesposobna pokrenuti gospodarstvo, sloboda medija i da konačno ljudi dostojno žive u svojoj zemlji! I da treba jasno reći kako je narod izgubio svako povjerenje u ovu nesposobnu Vladu koja je dovela do totalnog kolapsa! No i pitanje – bi li bilo takvog prosvjeda da nije lokalnih izbora? Jer u Hrvatskoj se ništa ne događa bez politike. Je li u pozadini i HDZ? Zašto prosvjednici nisu išli i pred sjedište HDZ-a koji je donio zakon o ćirilici? Ali pitanje svih pitanja, zašto se stožeri ne osnivaju zbog poreza? Zašto nema prosvjeda protiv poreznih harača, protiv nezaposlenosti? Ovako se svi samo vrtimo u začaranom krugu iz kojega nema izlaska. I samo sve dublje tonemo. Gdje je dno?