U hrvatskoj javnosti vlada dojam da smjene u Vladi ne ovise toliko o kvaliteti rada pojedinog njezina člana, koliko o nekim drugim čimbenicima.
Ostavka hrvatske ministrice kulture Andree Zlatar-Violić izazvala je prošlog tjedna u hrvatskoj javnosti brojna propitivanja načina rada same Vlade, točnije njezina kadroviranja. Grijeh zbog kojeg je došlo do smjene ministrice kulture nije prouzročio opsegom veliku materijalnu štetu, ali tako visoka pozicija zadaje i visoku razinu odgovornosti. Ipak, već je bilo slučajeve aktualnih hrvatskih ministara koji su iskazali veću sklonost neodgovornim postupcima oko javnih dobara, a kojima funkcija nije zbog toga došla u pitanje. Riječ je, konkretno, o ministrima Siniši Vargi, Mihaelu Zmajloviću i Vedranu Mornaru.
Uzme li se u obzir niz sličnih primjera, od smjenjivanja ministrice Mirele Holy, preko Zlatka Komadine ili Rajka Ostojića, pa do Zlatar-Violić, da ne nabrajamo baš sve, sadašnju vladu karakterizira poprilično neprincipijelno i neujednačeno odbacivanje vlastitih ljudi. No to može biti i površan te varljiv dojam, u nedostatku ozbiljne i stručne komparativne analize. Porazgovarali smo zato s hrvatskim politolozima koji prate rad Vlade i domaćih političara općenito te su pozvani da prokomentiraju opisane simptome. Nismo ulazili u kvalitetu ostalih Vladinih poteza, ovaj put nam predmet nisu bile ekonomska ili vanjska politika.
Vladino iznevjeravanje vlastitih kriterija
„Nemam posebno istraživanje kojim bi se objedinili momenti Vladine unutarnje kadrovske politike, ali činjenica je da u njezinu provođenju primjećujemo dvostruka ili višestruka mjerila“, smatra Goran Čular, docent na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Prema njegovu mišljenju, takav dojam još nije dovoljan da bismo sa sigurnošću rekli kako se Vlada zaista sustavno odriče svojih ministara koji, primjerice, nemaju baš jako zaleđe u odnosima unutarstranačkim ili unutarkoalicijskim. Riječ je, dakako, o vladajućim strankama SDP-u i HNS-u te njihovoj tzv. Kukuriku koaliciji.
Čular naglašava da je spomenuta ministrica kulture prouzročila uistinu veliku nelagodu svojim kolegama, i da bi takvo nesavjesno postupanje sa sredstvima dodijeljenim joj na upravljanje pogodilo svaku vladu. Premijer i ostatak Vladina vrha mogli su ipak odbaciti prigovore saborske oporbe tim povodom, a odlučili su raščistiti slučaj. Ipak, ovaj politolog slaže se da su zbog sličnog ili još većega grijeha ranije zacijelo mogli smijeniti još ponekog ministra. Naročito poslije zacrtavanja izuzetno visokih kriterija odgovornosti na primjeru Mirele Holy kojoj nitko nije mogao uputiti zamjerku na valjanost posla koji je obavljala.
No javna je tajna da je Holy smijenjena prije svega zbog zamjeranja tadašnjem prvom potpredsjedniku vlade Radimiru Čačiću oko ekoloških standarda naspram ekonomskih planova. „Očito je da vlada Zorana Milanovića nije uspjela zadržati taj kriterij“, zaključuje Čular, „iako bi trebalo dosta toga uzeti u obzir da bismo proniknuli u unutarnju dinamiku njezina funkcioniranja i nekako povezali sve te slučajeve u dosadašnje tri godine mandata. Neki su ministri otišli kao žrtvovane figure, neki su se zamjerili izravno premijeru, a neke treće moramo promatrati sasvim odvojeno i pojedinačno, jer njihovi slučajevi nemaju poveznica s drugima“.
„Premijer kao univerzalni neznalica“
Ponovno vraćanje Vlade izuzetno visokim principima na primjeru posljednje ministarske smjene ima vjerojatno veze i s činjenicom da smo zašli u izbornu godinu. Ivan Šiber, umirovljeni profesor političke psihologije, ističe da bi on radije preferirao pojedinačni pristup svim predmetnim smjenama, mada ne poriče kolebanje u Vladinu poštivanju samopostavljenih joj kriterija. „Holy je pala zbog nedovoljne potpore, dok je Slavko Linić dugo vremena imao izrazito moćno zaleđe, pa je dugo i padao. Rajko Ostojić nije se snašao, ali u sektoru zdravstva uvijek imate neke afere. Nešto ovisi, izgleda, i o tipu resora“, smatra Šiber.
Ovaj naš sugovornik uputio nas je na činjenicu teške zadaće mirenja različitih interesa u vladajućoj koaliciji, što podrazumijeva i mnogo kompromisa. Prilike se stalno mijenjaju i s njima različiti odnosi dolaze uvijek iznova u pitanje. „Ključna je pritom osoba premijera, način na koji se on nosi sa svime time. On mora biti tzv. univerzalni neznalica, dakle neznalica koji dobro zna što ne zna. I koji, naravno, zna odabrati i sačuvati uza se ljude koji znaju i mogu. Premijer je samo moderator, koordinator. Pa ni Konrad Adenauer nije sam vodio njemačku privredu, ali je imao pouzdanog čovjeka za to, bio je veliki organizator“, rekao nam je Ivan Šiber.
>> Kultura dobila neželjenu reklamu i status parazita
>> Anketa: Tko će biti idući ministar koji će napustiti Vladu?
Koje akadem. analize? Ženskinja, ne bih se usudio izreći dama (sudeći po onim video zapisima bacakanja po podu noćnih klubova gdje trešti turbo folk), je zagrabila u državni proračun za privatne troškove - i tu prestaje svaka debata, s Puhovskim ili bez njega (što je teško zamislivo!). Trebalo ju je smijeniti i zbog terevenki po mračnim birtijama jer i tamo zalaze glasači i kad vide uživo kako se raspojasno drma&trese ministrica kulture RH, e to je još više porazno od materijalne štete koju je nanijela proračunu RH. Odnosno, novac se može nadomjestiti, ali tako nešto - e to nikako... Koliko ima samo sposobnih, štreberskih faca koji bi jedva dočekali prigodu da mogu pokazati što znaju u takvom resoru!? Ali ti i takvi ne prolaze stranačke filtre...