Nakon što je dugo gospodski šutio dok su se oko njega množile priče o vladama drugih stranaka, prvi hadezeovac Sanader na kraju se ipak verbalno ritnuo i političkog konkurenta proglasio nesposobnim, pa i nepostojećim. Znajući kakva je opozicija, kaže Sanader Račanu, od prijetnji da će smijeniti Vladu neće biti ništa, iako bi on osobno "volio imati jakog rivala na lijevom centru jer je to dobro za demokraciju, ali takvog rivala na žalost nema".
Bilo je valjda pitanje dana kad će se Sanader ispuhati, s obzirom na to da se već dugo valjaju konstrukcije o novim ekipama u Banskim dvorima, odakle nije bilo izravnog odgovora. Sanader je jednom doduše na kritike iz SDP-a uzvratio ekonomskim pokazateljima koji mu idu u prilog, ali pravog si je oduška dao tek ovaj tjedan, i to, zanimljivo, sa stranačke, a ne premijerske govornice.
Time je, pretpostavlja se, uknjižio kakav dobitak za vlastitu stranku, a istodobno si je kao premijer ostavio barem donekle odškrinuta vrata prema "rivalu kojeg nema", jer tko zna što donosi sutrašnji dan. Stranački lideri katkad za ovakve oštre razmjene "komplimenata" imaju više međusobnog razumijevanja nego što bi javnost mogla pretpostaviti, ali prvi esdepeovac Račan već je mjesecima pod pritiskom iz vlastite stranke u kojoj se smatra da je SDP previše pasivan u odnosu na realnu snagu stranke.
Odmjeravanje esdepeovaca i HDZ-ove vlasti zato će se nastaviti iako će se vjerojatno s terena tekuće ekonomske politike proširiti na neka druga bojna polja. Politički atraktivna, a javnosti razumljiva. Sanaderova vlast u pogledu makroekonomskih pokazatelja trenutačno ne stoji onako loše kako bi to njezini protivnici htjeli prikazati. Potkraj ovog mjeseca očekuju se podaci za drugo tromjesečje ove godine i oni će biti puno povoljniji od prvog kvartala. Pretpostavke su, s obzirom na to da je industrijska proizvodnja rasla oko 9 posto i da je trgovina na malo skočila oko 5 posto, da će statistika za drugo tromjesečje izbaciti rast bruto domaćeg proizvoda od 4,5 posto. U te podatke još nije uključeno uspješno turističko ljeto, tako da će se Vladu teško moći tući šabloniziranim kritikama o usporavanju gospodarstva.
Vlada je pak ovaj put proračunske karte bacila na stol iznimno rano i detaljno, samo što opozicija to još nije primijetila. Ili to barem ne pokazuje. Još početkom kolovoza u Banskim je dvorima, naime, donesen dokument o ekonomskoj i fiskalnoj politici u iduće tri godine, u kojem je proračun za 2006. već isplaniran do zadnje lipe. Tu su ispisani i prihodi i rashodi i distribucija proračuna po resorima, ali jedina reakcija zasad dolazi iz prosvjetnog resora, koji upozorava na posljedice drastičnog rezanja materijalnih izdataka.
Sudeći prema proračunskim stavkama koje rastu, prioriteti su mirovine, plaće, branitelji i rodilje, a to se smatra tipičnim za drugu polovicu mandata, kad vlade više ne žele ulaziti u bolne reformske rezove, nego polako već učvršćuju teren za izbore. No Sanader može uvijek reći da su to okviri iz njegovih predizbornih obećanja, a i zakonska obveza.
U gabaritima takva proračuna on će morati provući i poneku strukturnu reformu, primjerice, u Hrvatskim željeznicama, koje su najveći proračunski potrošač, jer kad ministar financija kaže da subvencije ostaju iste, drugi dio rečenice glasi: 540 zaposlenika HŽ-a do kraja godine ostaje bez posla, a poduzeća iz sastava HŽ-a koja se ne ubrajaju u primarnu djelatnost idu na tržište. Tumbanja su moguća i u nekim drugim sektorima, pa i u samoj državnoj upravi, čiju će reformu ovećim kreditom poduprijeti i Svjetska banka.
Proračunski deficit i rastući vanjski dug i dalje su najveći rizici hrvatske ekonomije, ali će ih Vlada lakše svladavati na valu gospodarskog rasta, koji ipak nije prekinut kao što se činilo, a opozicija koja joj se želi suprotstaviti morat će na drugi način, i s više truda, zahvatiti mane aktualne vlasti ako je želi naslijediti i prije redovitih izbora.