Čak 48 posto Talijana želi snažnog vođu, pokazuje ovogodišnje izvješće, objavljeno ovih dana, ustanove za društveno-ekonomska istraživanja (Censis) utemeljene 1964. Izvješća Censisa oduvijek su praćena s velikom pažnjom jer desetljećima potvrđuju vjerodostojnost. Je li doista polovica talijanskog pučanstva želi snažnog političara na čelu države, odnosno povratak nekog Mussolinija? I u hrvatskoj predsjedničkoj predizbornoj kampanji ima onih koji se predstavljaju kao rješavatelji svih problema. Dajte mi vlast i ja bum to sredil.
Čelnik Lige i tadašnji ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini je pod kolovoškim suncem razbio vladu u kojoj je sjedio zatraživši sazivanje izbora na kojima bi mu, kako je rekao, trebalo dati “pune ovlasti”. Istodobno, Salvini sije strahove u nadi da će požnjeti “pune ovlasti”, odnosno biti čovjek “ci penso io” (ja ću sve srediti). Želi se demokraciju pretvoriti u “strahokraciju” kako bi onda jednom na vlasti kazali da su oni sredili situaciju, ali će samo prestati bombardirati ljude na raznim “tviterima” neistinama. Određenu opsesiju liderstvom pokazuju i oni koji beskritično slave Tuđmana, koji je zaslužan što imamo neovisnu Hrvatsku, ali je počinio i neke pogreške. Da i ne govorimo o nekritičkom odnosu nekih prema Titu i titoizmu. Traži se mesija koji će srediti situaciju i podijeliti nam kruh i ribu.
Neučinkovita Weimarska Republika proizvela je želju za snažnim vođom. Daleko smo od društvene situacije koja je na vlast dovela Ducea i Führera, dakle vođe s velikim prvim slovom, što označava njihovu snagu, ali želja za snažnim vođom svjedoči o određenom nezadovoljstvu djelovanjem države. U Italiji, kao i u Hrvatskoj, postoji korupcija, sudstvo pred kojim nisu svi jednaki, uprava je neučinkovita…, a sve to stvara nezadovoljstvo. Otuda i mišljenje da bi snažan vođa mogao srediti stanje u društvu. Zašto, primjerice, u Finskoj, koju za primjer uzimamo zbog izbora 34-godišnje Sanne Marin za premijerku, nema toliko onih koji priželjkuju snažnog vođu? Ne traga se za snažnim vođom ni u Danskoj, Švedskoj, Norveškoj… Zašto? Zato što su te zemlje uređenije pa im ne treba “uređivač”.
Pogledajte i video o kandidatima na izborima za predsjednika RH:
Zato jer Slaveni znano bolje funkcioniraju pod jakim vođom - noviji primjer je Putin koji je dobio Rusku Federaciju na rubu pol. i ekonom. sloma, s puno zabrinutih pogleda s Zapada jer je u pitanju bila situacija na rub sreće, a nuklearna velesila. I Putin je ipak stabilizirao državu -jap, gomila prigovora iz domaćeg dvorišta i sada i iz inozemstva na njega i njegov stil vladavine, ali Rusija se osovila na noge i napreduje. Tako da slavenski kolorit & kakofonija naprosto traže dozu straha od jakog vođe, dok u mirnim vremenima kad je na sceni nekoliko pol. stranaka koje se pripetavaju za vlast - sve nazaduje u slavenskim državama, na žalost. Finska je drugačiji mentalitet - gdje su pučani naglašeni individualisti i gdje je uvriježeno plaćanje poreza i pridržavanje zakona, ne treba njima jaki vođa u uvjetima mira.