Zašto se Bartolomej zapleo u jasenovačke brojke?

Smušena atmosfera u kojoj je u Hrvatsku prvi put, i to u povijesni (!) posjet, došao ekumenski carigradski patrijarh Bartolomej I. dobila je epilog njegova drugog dana boravka u Hrvatskoj, tj. na liturgiji u Jasenovcu. Uvijeno, citirajući sv. Nikodema Svetogorca, patrijarh Bartolomej spomenuo je Jasenovac kao mjesto mučeništva stotina tisuća pravoslavne braće, čime se snažno asociralo na brojku komunističke tvornice laži od oko 700.000 jasenovačkih žrtava. Je li moguće da se netko takvoga profila kakvoga je Bartolomej I., tj. netko tko se predstavlja kao neupitni zagovornik dijaloga i jedinstva kršćana i o tome razgovara s poglavarima Katoličke crkve, zaplete u tako bremenita pitanja kao što je broj jasenovačkih žrtava?

Kao prvo, Bartolomejev posjet Hrvatskoj iznenadio je sve (barem navodno sve). I Hrvate i Srbe. I pravoslavne i katolike. On je dobio poziv na simpozij o novomučenicima kao i svi ostali pravoslavni poglavari tijekom svibnja i na njega je odgovorio, prema izvorima iz SPC-a, prije desetak dana, nakon čega je nastala prava panika pa je skup iz Slavonske eparhije prebačen u Zagreb, a mnogi su uzvanici, poput npr. kardinala Bozanića, na susret s patrijarhom u posljednji tren bili telefonski pozivani. Naprosto nevjerojatno za posjet jednog tako visokog dostojanstvenika, koji je simbolički lider pravoslavnog svijeta, zar ne?

S druge stane, u katoličkim se krugovima, kada se pročulo o Bartolomejevu dolasku, govorilo vrlo oprezno, pa i zbog toga što se već prije čulo da je upravo on odnio pisma patrijarha Irineja protiv kardinala Stepinca papi Franji. No katolici su ipak došli na susret s njim. Premda, budimo iskreni, ekumenski patrijarh u Zagrebu nije izrekao nijednu jasnu i nedvosmislenu poruku ekumenizma i zajedništva, na kakve je javnost od njega naučila. Štoviše, čini se da se svrstao samo na jednu stranu. Onu koja je protiv kanonizacije kardinala Stepinca. Pa možda njegov posjet treba gledati i u tome svjetlu.