Neprestana navala arapskih izbjeglica u Europu već je u svojim počecima tražila razloge i uzroke, uvjerljive odgovore na pitanje zašto se sve to zbiva. No Europska unija na ta zbivanja, kao i na mnoštvo drugih, još uvijek nema suvisloga odgovora. Hrvatska pogotovo. Današnja je Europa, kao što je još početkom prošloga stoljeća napisao Miroslav Krleža, “rafinirano bezglava”. Ona danas ima ozbiljan problem s istinom, pa i s istinom o izbjeglicama. Europa je intelektualno i politički rastegnuta između zaštite “našega načina života” i neumjerenog veličanja “političke korektnosti”. Zbog neprestanog dolaska izbjeglica Hrvatska bi opet mogla biti antemurale, ali sada nekršćanskoj Europi.
Europa je suočena s posljedicama svojih, nekoć pogrešnih politika i sa svojom nečistom savješću. Uz teret takvoga povijesnoga naslijeđa, najrazvijenije zapadnoeuropske zemlje u “vječnome su traženju” načina: treba li doseljenike integrirati, tolerirati ili getoizirati. Šezdesetih je godina prošloga stoljeća švicarski pisac Max Frisch glede Švicaraca rekao: “Jedan mali narod gospodara osjeća se ugroženim: pozvao je radnu snagu, a dolaze ljudi.” To što se dogodilo Švicarcima u daleko većoj mjeri dogodilo se u Francuskoj i u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj. Stranci su u Njemačkoj i Francuskoj ostali stranci, mahom neintegrirani u društvo u koje su došli u potrazi za boljim životom. Zar su Karim Benzema i Mesut Özil dokaz integriranosti arapske i turske zajednice u francusko odnosno njemačko društvo?
U Francuskoj, Njemačkoj i u Belgiji postoje gradske četvrti u kojima žive isključivo doseljenici sa svojim običajima, jezikom i kulturom. Čudno je da se još i danas, suočeni s terorizmom u Europi, čak i neki učeni ljudi čude kako je moguće da netko pristigao iz arapskoga svijeta desetljećima živi u Europi, a onda se otkrije da je islamist i terorist. Kao to da nitko od tih ljudi nikada i nije čuo za knjigu Czeslawa Milosza “Zarobljeni um”?! A u njoj se poljski nobelovac bavi pojmom ketmana kojim on objašnjava “lukavstvo uma”, umijeće čuvanja vlastitog mišljenja i preživljavanja u nekadašnjem istočnokomunističkom lageru. On je taj pojam preuzeo od francuskog književnika i diplomata Arthura de Gobineaua koji je ketman osobito vezao uz islam i arapski svijet i njegov način mišljenja. U tome mišljenju dopuštene su ne samo prijetvornost i dvoličnost nego i laži i obmane. Međutim, nije svaki zapadnoeuropski Arapin ujedno i automatski pobornik ketmana niti je svaki Arapin razlog za paranoju da je i potencijalni terorist.
O toj činjeničnoj razlici kultura kod nas se, kao i u Europi, zbog pritiska, pa čak i mentalnoga terora “političke korektnosti” više zapravo i ne može razborito i objektivno raspravljati. Kada je, primjerice, saborski zastupnik Ladislav Iličić svojedobno pokušao govoriti upravo o razlici europske i arapske kulture, naši su ga sljedbenici kulta “političke korektnosti” napali da je rasist. A on je samo govorio o drugim običajima, navikama i svjetonazoru. Samo zbog toga što je izrekao da arapski izbjeglice imaju više djece napali su ga kao ksenofobičnoga rasista. Kao da mi i izbjeglice govorimo istim jezikom, imamo istu vjeru i isto pismo, pa eto sada on rasistički izmišlja i laže! Zbog takve nesnošljivosti i mentalne isključivosti dijalog i polemika sve više nestaju pa ozbiljnih javnih rasprava gotovo više i nema.
Tako se uništava i sama bit demokracije kojoj je upravo dijalog temelj. Tako bi mogla nestati i sama istina. A upravo je istina temelj demokratske Europe. Zar Sokrat upravo zbog istine nije raspravljao sa sofistima, a Isus s farizejima? I jedan i drugi zbog istine završili su tragično. Hoće li pak moderna Europa upravo zbog nepriznavanja istine također završiti slično?
Najsmješnije mi je i istovremeno najtužnije kad vidim kako se neki ljudi zgražavaju na srednjovjekovnom inkvizicijom, a istovremeno sami, kad je riječ o njihovom "dogmama", ne žele uopće razgovarati i bez imalo oklijevanja stavljaju na medijska (i druga) "mučila" one koji misle drugačije, a nerijetko takvi ostanu i bez posla ili zasluženih priznanja za ono što su u životu postigli. James Watson (jedan od onih koji su otkrili strukturu DNK, dobio Nobelovu nagradu za to, podvrgnut modernoj inkviziciji 2007. nakon što je rekao da su crnci prosječno manje inteligentni od bijelaca, iz protesta zbog izolacije nakon toga prodao medalju Nobelove nagrade) jedan je od mnogih primjera za to, pa Norman Finkelstein (Židov koji je upozorio na nevjerojatne profite i privilegije koje određeni židovski krugovi izvlače iz tragedije Holokausta) i drugi. Istina je danas ugrožena više nego ikad i da je danas moguće ljude odvući na lomaču, jako puno lomača onih koji se usude progovoriti drugačije od nametnute nam "političke korektnosti" gorjelo bi diljem zapadne civilizacije. Ali postoje zato druge "lomače" i drugi načini da se čovjeka (i njegovu obitelj) ponizi i izvrgne progonu i izloaciji, ništa manje zlokobnih od nekadašnjih pravih lomača.