Lani se iz Hrvatske iselilo 40.148 građana, a doselilo rekordnih 37.726 ljudi među kojima 27.834 stranaca i 9882 hrvatska državljana. Najnoviji podaci Državnog zavoda za statistiku o odseljenima u inozemstvo i doseljenima iz inozemstva pokazuju da se Slavonija i dalje prazni, dok se najviše ljudi doseljava u gradove i općine uz obalu, u Zagreb i nešto u sjeverni dio zemlje.
Zagreb rekorder
Odabir odredišta doseljenika upućuje na daljnju polarizaciju Hrvatske na Zagreb, gradove i općine u jadranskim županijama u kojima i domaći i strani doseljenici žele boraviti ili raditi i preostali dio zemlje koji se prazni. Dubrovnik te općine Ston, Konavle, Župa Dubrovačka, Slivno imale su lani nekoliko puta više doseljenih iz inozemstva nego odseljenih preko granice. U Dubrovnik se doselilo 577 ljudi iz inozemstva, a otišlo ih je triput manje, njih 193, dok je u Ston s 2300 stanovnika doselilo 325 ljudi iz inozemstva, a preko granice otišlo ih je tek devetero.
Mali gradovi Buzet i Novalja imaju četiri, odnosno tri puta više doseljenih iz inozemstva nego odseljenih, a Poreč, Krk, Makarska, Zadar bilježe oko dva puta više inozemnih doseljenika od odseljenih preko granice, za petama su im i Split i Varaždin. U gradove i općine sa znatno više useljenih iz inozemstva nego iseljenih ubrajaju se i Rovinj, Umag, Pula, Kanfanar, Cres, Opatija, Omišalj, Pag, Supetar, Šolta, Podstrana, Vir, Nin, Solin, Omiš, Sinj i Čakovec...
I udaljeni Vis ima više doseljenih od odseljenih. Od četiri najveća grada uz Split samo je Zagreb lani imao više doseljenih od iseljenih. U Zagreb se u apsolutnom broju doselilo i najviše ljudi iz inozemstva (7645), ali i iz njega iselilo (7257) vani. Vodeće županije u koje se najviše ljudi useljava iz inozemstva, a najmanje ih odlazi preko granice su Dubrovačko-neretvanska, Splitsko-dalmatinska, Istarska, Zadarska, Primorsko–goranska.
Ondje gdje se dobro živi ljudi nemaju potrebu za odlaskom ili slobodom kretanja u EU, kako to vole reći političari kad minoriziraju problem iseljavanja. Više doseljenih iz inozemstva od odseljenih imaju i Krapinsko-zagorska, Šibensko-kninska, Varaždinska i Ličko-senjska županija, ali to su puno manji brojevi doseljenih u odnosu na vodeće županije.
S druge strane, najviše odseljenih u inozemstvo, a najmanje doseljenih iz inozemstva lani su imale Osječko–baranjska, Požeško-slavonska, Vukovarsko-srijemska, Brodsko-posavska i Sisačko-moslavačka županija. Gradovi rekorderi s nekoliko puta više odseljenih u inozemstvo nego doseljenih su Novska, Pleternica, Benkovac, Virovitica, Belišće, Požega, Đakovo, Našice, Vinkovci, Beli Manastir, Valpovo, Koprivnica, Slatina... Čak je i Osijek lani imao gotovo dva puta više iseljenih u inozemstvo (1017) od doseljenih iz inozemstva (572), a loše stoje i Sisak, Petrinja, Bjelovar...
Demografa Stjepana Šterca ne čude podaci DZS-a, ni trend koji se događa.
– S doseljevanjem stanovništva uz obalu i u Zagreb dok se Slavonija i cijeli unutrašnji prostor, brdsko-planinski, i dalje prazni događa se dodatna polarizacija Hrvatske, što je, naravno, negativan proces koji je zahvatio zemlju. Doseljenici iz inozemstva se doseljavaju uz obalu zbog atraktivnosti prostora, vlasništva nad nekretninama i taj proces će se nastaviti u budućnosti. Iako smo lani imali zabilježen velik broj useljenika iz inozemstva, to nisu samo strani radnici nego i useljenici koji uz obalu imaju nekretnine, a nisam siguran da među njima nema i fiktivnog stanovništva. Imamo stihijsko doseljavanje ljudi koje polarizira zemlju, a nemamo migracijsku politiku, osobito selektivnu imigracijsku politiku – kaže Šterc.
Iselila trećina Knina
Iako je i Knin lani imao 291 doseljenih, a 198 odseljenih tu brojku treba gledati u svjetlu toga da je Knin izgubio oko trećinu stanovništva zbog iseljavanja, kao i 40 posto osnovaca od 2011. godine, te da je, dodaje Šterc, kod lanjske pozitivne vanjske migracijske bilance riječ i o fiktivnim useljenicima, kao i u još nekim mjestima.
TANJA VUJIĆ, anesteziologinja iz Osijeka preselila u Švedsku: 'Visoke su plaće, ali i davanja. No, i kvaliteta je života visoka, za svakoga'
Bit će uskoro pet godina otkako se Tanja Vujić iz Osijeka odselila u Švedsku, u gradić Motalu s oko 30.000 stanovnika. Ona je anesteziologinja, a posao u struci našla je iz Hrvatske, preko agencije koja je “regrutirala” liječnike za jednu tamošnju bolnicu, specijaliziranu za ortopedske zahvate. Platili su joj učenje jezika i selidbu, našli stan i riješili papirologiju, a ona je zauzvrat trebala raditi tri godine u toj bolnici. Nama težak švedski jezik učila je tek četiri mjeseca prije odlaska.
– Kada se dođe u Švedsku, prvih šest mjeseci dobiva se početna plaća, nakon čega se dobiva stalni posao i zarada raste. Svake godine pregovara se o povišici plaće. U prosjeku, liječnici u Švedskoj zarađuju četiri do pet tisuća eura mjesečno – započinje 42-godišnja Tanja. Iako je bila zadovoljna na radnome mjestu, odlučila se lani na veliki zaokret u životu. Voli kuhati pa su joj prijatelji predložili da se obuči za kuhara i upoznali s jednim koji radi u školi.
– To je bilo u petak, a već u ponedjeljak sam u bolnici rekla kako želim ići u školu i dobila sam slobodno od službe, što znači da ne primam plaću, ali mi se posao zadržava, kao i mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a može se tražiti i određena naknada. Ako ti treba novca dok se školuješ, možeš podići i kredit s minimalnim, gotovo nikakvim kamatama, koji možeš vraćati do 65. godine. U Švedskoj možete upisati drugi fakultet ili srednju školu, nevezano za struku u kojoj radite, što god želite, vaš posao će vas čekati. Normalno je da je netko tko je, primjerice, bio prije pilot, sada liječnik. Šveđani često mijenjaju zanimanja – pojašnjava ona.
Upisala je, tako, kuharsku školu, a onda je doznala da je trudna, prvi put. Do poroda je završila školovanje, a epidemija koronavirusa joj je čak i dobro došla jer je nastavu odrađivala od doma, internetom. Trenutačno je na porodiljnom dopustu, na kojem planira ostati godinu i pol, a posao je i dalje čeka.
– Majka može birati koliko želi ostati na porodiljnome, i dogovoriti se na poslu da kasnije radi 10, ili 30, ili 50 posto vremena, koliko može i želi. Neće ispasti neodgovorna i nelojalna radnica. I ako ste na poslu previše pod stresom, uvijek možete smanjiti satnicu, izaći će vam ususret. Rijetko tko u Švedskoj radi 100 posto radnog vremena. Prije se, kako su mi prepričavale kolege, čak moglo uzeti slobodno do godinu dana, da se oporavite od posla ako vam je previše, ali su to naši Balkanci prekomjerno koristili pa su to ukinuli – kaže Tanja.
Reći će, pak, kako život u Švedskoj ne želi uspoređivati s Hrvatskom jer to ne voli. No, usporedit će porod – kao liječnica, zna kako on izgleda u našim rodilištima, a doživjela ga je sama u švedskoj bolnici.
– Pristup je od početka trudnoće bio nevjerojatan, o svemu se raspravlja, sve se prouči do najsitnijih detalja, razgovor je vrlo osoban. Odagnali su mi sav strah. A porod je bio zaista odlično iskustvo! Iako je bolan, oni su imali rješenje za svaki problem. Tijekom poroda sam jela, pila, hodala, sjedila na lopti, ležala, ustajala... Stalno su me pitali jesam li gladna, želim li sendvič ili sok, trebam li lijek protiv bolova, donosili su mi grijače za trbuh da ublaže bolove... Kada sam zaželjela epiduralnu, liječnica je došla za pola sata i dala mi ju je – opisuje. Kada je njezin sin stigao na svijet, u rađaonicu su novopečenim roditeljima donijeli šampanjac i sendviče, a na ploči na zidu ispisali su čestitku.
– Bilo je tako svečano! Razgovarali smo, šalili su se, hrabrili su me... Baš je bilo lijepo! I partner je sve vrijeme bio sa mnom – i nekoliko dana prije poroda na odjelu, tijekom poroda u rađaonici, i poslije na odjelu, a sve smo obveze oko bebe dijelili. Sat vremena nakon što sam rodila, otišla sam se u bolnički park prošetati – smješka se ona. Kada se napuni pet godina od dolaska u Švedsku, ima pravo na državljanstvo. Čak i da ga ne dobije, imat će osobni broj koji joj ostaje do kraja života.
– Dakle, uvijek ću moći raditi i živjeti u Švedskoj, čak i da se odselim u drugu državu – ističe. Cijene najma jednosobnog stana su tamo 2500 do 3000 kuna pa nadalje. Jesti i piti vani je jako skupo.
– Visoke su plaće, ali i davanja. No, i kvaliteta je života visoka, za svakoga – zaključuje ona.
TANJA VUJIĆ, anesteziologinja iz Osijeka preselila u Švedsku: 'Visoke su plaće, ali i davanja. No, i kvaliteta je života visoka, za svakoga'
Bit će uskoro pet godina otkako se Tanja Vujić iz Osijeka odselila u Švedsku, u gradić Motalu s oko 30.000 stanovnika. Ona je anesteziologinja, a posao u struci našla je iz Hrvatske, preko agencije koja je “regrutirala” liječnike za jednu tamošnju bolnicu, specijaliziranu za ortopedske zahvate. Platili su joj učenje jezika i selidbu, našli stan i riješili papirologiju, a ona je zauzvrat trebala raditi tri godine u toj bolnici. Nama težak švedski jezik učila je tek četiri mjeseca prije odlaska.
– Kada se dođe u Švedsku, prvih šest mjeseci dobiva se početna plaća, nakon čega se dobiva stalni posao i zarada raste. Svake godine pregovara se o povišici plaće. U prosjeku, liječnici u Švedskoj zarađuju četiri do pet tisuća eura mjesečno – započinje 42-godišnja Tanja. Iako je bila zadovoljna na radnome mjestu, odlučila se lani na veliki zaokret u životu. Voli kuhati pa su joj prijatelji predložili da se obuči za kuhara i upoznali s jednim koji radi u školi.
– To je bilo u petak, a već u ponedjeljak sam u bolnici rekla kako želim ići u školu i dobila sam slobodno od službe, što znači da ne primam plaću, ali mi se posao zadržava, kao i mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a može se tražiti i određena naknada. Ako ti treba novca dok se školuješ, možeš podići i kredit s minimalnim, gotovo nikakvim kamatama, koji možeš vraćati do 65. godine. U Švedskoj možete upisati drugi fakultet ili srednju školu, nevezano za struku u kojoj radite, što god želite, vaš posao će vas čekati. Normalno je da je netko tko je, primjerice, bio prije pilot, sada liječnik. Šveđani često mijenjaju zanimanja – pojašnjava ona.
Upisala je, tako, kuharsku školu, a onda je doznala da je trudna, prvi put. Do poroda je završila školovanje, a epidemija koronavirusa joj je čak i dobro došla jer je nastavu odrađivala od doma, internetom. Trenutačno je na porodiljnom dopustu, na kojem planira ostati godinu i pol, a posao je i dalje čeka.
– Majka može birati koliko želi ostati na porodiljnome, i dogovoriti se na poslu da kasnije radi 10, ili 30, ili 50 posto vremena, koliko može i želi. Neće ispasti neodgovorna i nelojalna radnica. I ako ste na poslu previše pod stresom, uvijek možete smanjiti satnicu, izaći će vam ususret. Rijetko tko u Švedskoj radi 100 posto radnog vremena. Prije se, kako su mi prepričavale kolege, čak moglo uzeti slobodno do godinu dana, da se oporavite od posla ako vam je previše, ali su to naši Balkanci prekomjerno koristili pa su to ukinuli – kaže Tanja.
Reći će, pak, kako život u Švedskoj ne želi uspoređivati s Hrvatskom jer to ne voli. No, usporedit će porod – kao liječnica, zna kako on izgleda u našim rodilištima, a doživjela ga je sama u švedskoj bolnici.
– Pristup je od početka trudnoće bio nevjerojatan, o svemu se raspravlja, sve se prouči do najsitnijih detalja, razgovor je vrlo osoban. Odagnali su mi sav strah. A porod je bio zaista odlično iskustvo! Iako je bolan, oni su imali rješenje za svaki problem. Tijekom poroda sam jela, pila, hodala, sjedila na lopti, ležala, ustajala... Stalno su me pitali jesam li gladna, želim li sendvič ili sok, trebam li lijek protiv bolova, donosili su mi grijače za trbuh da ublaže bolove... Kada sam zaželjela epiduralnu, liječnica je došla za pola sata i dala mi ju je – opisuje. Kada je njezin sin stigao na svijet, u rađaonicu su novopečenim roditeljima donijeli šampanjac i sendviče, a na ploči na zidu ispisali su čestitku.
– Bilo je tako svečano! Razgovarali smo, šalili su se, hrabrili su me... Baš je bilo lijepo! I partner je sve vrijeme bio sa mnom – i nekoliko dana prije poroda na odjelu, tijekom poroda u rađaonici, i poslije na odjelu, a sve smo obveze oko bebe dijelili. Sat vremena nakon što sam rodila, otišla sam se u bolnički park prošetati – smješka se ona. Kada se napuni pet godina od dolaska u Švedsku, ima pravo na državljanstvo. Čak i da ga ne dobije, imat će osobni broj koji joj ostaje do kraja života.
– Dakle, uvijek ću moći raditi i živjeti u Švedskoj, čak i da se odselim u drugu državu – ističe. Cijene najma jednosobnog stana su tamo 2500 do 3000 kuna pa nadalje. Jesti i piti vani je jako skupo.
– Visoke su plaće, ali i davanja. No, i kvaliteta je života visoka, za svakoga – zaključuje ona.
srž politike hdz ovih gazda(gregurića,mateše,šeksa,valentića,škegre i ekipe) koju već 30 godina đubre crkva,akademija i medij u vlasništvu austrijske biskupije koji uređuje popadija iz posavine je iseljavanje.ta politika se svodi na to kako da potjera narod,sruši cijenu imovine u privatnom vlasništvu,istu onda dobije šavorićev odvjetnički ured za badava i proda strancima.nakon toga šavorić i ta ekipa odu u katedralu, dobro se pojebu s jocom bozanićem i popom iz posavine (koji onako usput sve koji su protiv te politike s oltara proglasi ,,masonima ,,,komunjarama,, ,,srbima,, ,,nemoralnim javnim grešnicima,,) i s punim džepovima(bolje reć koferima) love odu u zapadnu europu iživljavat se po kuplerajima,kockarnicama,resortima............