Zašto su Bosanci patentirali nuklearnu bombu i kupili tvornicu eksploziva u Vitezu

Bosanac Nedžib Murtić patentirao je nuklearnu bombu, a Zvonko Zubak kupio u Bosni tvornicu eksploziva. Te su dvije vijesti prošlog tjedna u BiH gotovo istodobno odjeknule kao bomba. Javnost je nepoznatog Murtića doživjela kao velikog izumitelja, a poznatog trgovca oružjem Zubaka kao spasitelja posrnule tvornice eksploziva u Vitezu.

Tako su prodavač i izumitelj oružja za masovno uništavanje i ubijanje postali pozitivna vijest u BiH. Ništa neobično jer u svijetu ionako milijuni žive od ovoga itekako unosna biznisa. To je uvijek bila i bit će tražena roba, a svatko u utrci za naoružanjem želi imati svoje sposobne predstavnike. BiH se u tom maratonu dobro drži. Na Balkanu se barut oduvijek palio i proizvodio.

Zato, kada se pročita obrazloženje o Murtićevoj bombi, čak se može zaključiti kako je i “humanija” od dosadašnjih “nuklearki”. A i “ekološki prihvatljivija”. Kada pobije ljude i sve druge žive organizme, iza sebe ne ostavlja radijaciju. Dakle, nakon uporabe iz aviona ili raketnih bacača neće zagađivati mrtvu prirodu.

Iako je proizvodnja oružja i streljiva namijenjena nečemu potpuno drugom, kupnjom Vitezita, propalog giganta u središnjoj Bosni, Posavljak Zvonko Zubak zapravo je spasio mnoge živote. Očuvanjem i oživljavanjem stotina radnih mjesta omogućit će egzistenciju brojnim obiteljima na tom prostoru. Zubak je Vitezit platio 5,5 milijuna eura. U bivšoj državi “Slobodan Princip Seljo”, kako se tada zvala tvornica, bio je najveći te vrste u Europi. Tamo se proizvodio velik asortiman, od raketnog baruta do gospodarskog eksploziva. Zubakovi su planovi za godinu i pol opet pokrenuti proizvodnju, zaposliti 500 djelatnika i uložiti 65 milijuna eura u poduzeće koje bi trebalo proizvoditi 4000 tona baruta godišnje.

Bit će to novi poticaj razvoju namjenske industrije proizvodnje oružja u BiH, koja je danas jedna od malobrojnih koje ostvaruju odlične rezultate, a izvoz je 15 puta veći od uvoza. Lani su iz bh. tvornica isporučeni oružje i streljivo u 50-ak država svijeta. Izvezeno je više od pet milijuna komada vojne opreme vrijedne oko 120 milijuna eura. Najveći dio u Saudijsku Arabiju i Egipat. Diljem svijeta koriste se oružje i streljivo “made in BiH”. Važno je samo da ih BiH (tri naroda) ne proizvodi za vlastite potrebe. U Federaciji BiH 12 tvornica proizvodi streljivo i naoružanje. Pet ih je u privatnom vlasništvu: Pobjeda Technology, Pobjeda Rudet i AC Unity iz Goražda, Koteks iz Tešnja i Guma-co iz Bugojna. Najveće u vlasništvu Vlade FBiH su Binas iz Bugojna, BNT-TMiH iz Novog Travnika, Unis Ginex iz Goražda, Igman iz Konjica, Pretis iz Vogošće kod Sarajeva, Vitezit iz Viteza i Zrak iz Sarajeva. U drugom, srpskom dijelu države (RS-u), to su Kosmos iz Banje Luke, Tehničko-remontni zavod Bratunac i Orao iz Bijeljine.

U Novom Travniku prave se bacači, Hadžićima haubice, Goraždu puške i pištolji. U Konjicu uvelike traje serijska proizvodnja streljiva za pješačko naoružanje. Igman je među prvih pet tvrtki namjenske industrije u regiji. Mogu istodobno proizvoditi streljivo i po istočnoj (ruskoj) i po zapadnoj (NATO) varijanti. U Binasu u Bugojnu proizvode se haubice kalibra od 155 mm, dometa do 40 km. Dakle, oružje se proizvodi uglavnom na teritoriju gdje žive Bošnjaci. S druge strane, poduzeća vojne industrije u RS-u loše su privatizirana i organizirana i u njih se nije dovoljno ulagalo. Mnoga su ugašena. Nekoliko preostalih, koja rade remont i popravke, u krizi su jer nemaju izvozni kapacitet kao u FBiH. Time se stvorila neravnoteža između entiteta, koja je pomalo i neočekivana ako se zna da upravo Srbe kroz povijest prati glas “ljubitelja oružja”.

Kako god bilo, danas u proizvodnji oružja u BiH radi oko 3500 ljudi i smatra se perspektivnom granom industrije u inače sumornoj ekonomiji. Mnogi iz svijeta prepoznaju, iz različitih razloga, kako vrijedi ulagati u tu proizvodnju upravo u BiH. Primjerice, proteklog mjeseca investitori iz Turske izabrali su u lokacije u Živinicama i Konjicu za gradnju tvornica oružja.

Osim novog, BiH je “bogata” i starim naoružanjem zaostalim iz proteklog rata. Jedan dio se prodaje, drugi uništava, treći završava na “crnom tržištu”. Police su pune robe. Hoćete li metak, pušku, haubicu, tenk, transporter..., samo naručite, u “veleprodaji” ima svega. Ponuda će biti potpuna ako neka od tvornica, po receptu Nedžiba Murtića, proizvede i nuklearnu bombu.

Ne treba, ipak, puno moralizirati nad činjenicom da BiH svoj ekonomski razvoj umnogome zasniva upravo na proizvodnji oružja i streljiva. U Europi u posljednjih 65 godina nitko na svojoj koži nije tako osjetio posljedice njihove uporabe. Uostalom, oružje može biti i sredstvo obrane i odvraćanja od nasilja. Svjedočili smo tomu tijekom hladnog rata. Prije nego što je ugrijalo na Balkanu.