Kad je riječ o dvostrukom ubojstvu u Čistoj Velikoj, neshvatljivost ne izaziva samo (ne)djelo mladog počinitelja, nego i naknadno ponašanje nekoliko njegovih bliskih poznanika, vršnjaka.
Uz to što su u počinitelju i dalje gledali svojevrsnog junaka, među njima, sve do uhićenja, stvorio se i zavjet šutnje. Što mlade navodi na grupno homogeniziranje oko nečeg lošeg te šutnju čak i o ubojstvima?
Neranjivost je iluzija
– Svu težinu problema ne bih svalila samo na mlade. Oni su dobrim dijelom odraz društva u kojem žive, a u nas na neki način postoji tolerancija prema nasilju. Govoreći u ovom slučaju trebalo bi vidjeti što je to glavno što je te mladiće povezivalo kao grupu. Postoji nešto što su oni smatrali važnim i što je bila dosta snažna poveznica među njima, a to je sa sobom očito nosilo neke iskrivljene vrijednosti. Ni taj zavjet šutnje ne bih imputirala samo mladima kao neku njihovu specifičnost jer se zavjeti šutnje događaju još od rata. Kada ljudi osjećaju da je učinjeno nešto što ne bi naišlo na odobravanje ostalih građana, o tome se onda šuti. Takav zavjet ili prešutno odobravanje može biti i posljedica straha da se progovori. Sumnjam da je moć tog mladića bila tolika da je izazvao strah. Očito je i ponašanje njegovih prijatelja pokazatelj da je u njih prevladala izgrađenost društveno nepoželjnih vrijednosti. To je manifestacija procesa socijalizacije za što su odgovorne obitelj, obrazovne ustanove i ukupna društvena klima. Naime, može se i u obitelji i u školama govoriti da je nešto loše, ali ako na društvenim mrežama vidite da se hvali nešto što je loše, to utječe na mlade – kaže stručnjakinja za područje sociologije mladih Vlasta Ilišin dodajući da cijela društvena klima u nas pogoduje ovakvim zabrinjavajućim ponašanjima mladih. Voditeljica Katedre za razvojnu psihologiju na Filozofskom fakultetu Gordana Kuterovac Jagodić ističe pak da su mladima u adolescentskoj dobi važniji odobravanje i vrijednosti vršnjaka nego odraslih, što je dio procesa osamostaljivanja.
– I tada oni mladi koji imaju neke probleme u ponašanju, agresivni su ili nemaju neke druge prihvatljive socijalne vještine, bivaju često odbačeni od većine vršnjaka, ali to dovodi do toga da se onda oni udružuju i povezuju, jer svatko ima potrebu da bude dio neke grupe u kojoj će ga se podržavati, priznati. Ako pripadnici takve grupe ne mogu parirati nečim dobrim, oni pariraju svojim antisocijalnim ponašanjima, podržavaju se u tim svojim rizičnim ponašanjima, a adolescenti su skloni rizičnim ponašanjima zato što žele stvoriti svoj identitet, osamostaliti se. No, oni tada ni emocionalno, ni misaono, kognitivno, nisu zreli pa su skloni nekim iluzijama. A jedna od iluzija je i neranjivost, da se njima ništa ne može dogoditi, da mogu probati drogu, ali se oni na nju neće “navući”, da su otporni.
Droga povećava loš utjecaj
Ali problem je da mozak mladih nije potpuno razvijen do 18 godine. Područja mozga zadužena za procjenu situacija i predviđanja posljedica vlastitog ponašanja sazrijevaju kasnije, oko 21. godine, pa njima tada dominira impulzivnost.
Ako je netko tada još i pod utjecajem droge, loš se utjecaj povećava – kaže G. K. Jagodić navodeći da su mladi iz ove priče vjerojatno ovakvo ponašanje pokazivali i na početku puberteta, nekim sitnijim prekršajima i nepodopštinama, ali tada se nije reagiralo.
>>Tinovi su prijatelji u panici. Policija temeljito istražuje narkoseanse
>>Istražitelji šokirani Tinovim ponašanjem: 'Nisam ocu mogao gledati u oči. Čekao sam da se okrene'
Ima tu dosta posla za strucnjake. I djeda mu je ubio oca, a djeda u Njemackoj poklonio mercedesa za rodjendan klipanu od 18 godina. Ljudi rade citav zivot i ne mogu si priustiti mercedesa, a ovaj tek zinuo na svijet i dali mu mercedesa u sake. Vec tu se vidi promasaj odgoja. Kraljevske familije salju svoju djecu na dobrotvoran rad u sirotilista da nauce sto je zivot, a oni dali mangupu sve i jasno da bitanga nije vise nalazio smisla u zivotu i smisla za borbu oko bilo cega kada mu je sve servirano bez truda i rada i eto kako im se zahvalio.