Da hrvatsko pravosuđe radi po samo sebi znanim pravilima i nije tajna. Postupci iz ovih ili onih razloga predugo traju, ponekad od nepravomoćne do pravomoćne presude prođe i do 10 godina, čime se gubi povjerenje građana u pravni sustav. No čelni ljudi pravosuđa često tvrde da su svi problemi koje pravosuđe ima više stvar javne percepcije, odnosno medijske prezentacije, nego odraz stvarnog stanja. U tim raspravama obično se govori o broju zaprimljenih i riješenih predmeta, a kako naše pravosuđe stvarno funkcionira, može se najbolje vidjeti na primjeru Vrhovnog suda.
Donedavno najbitniji i najvažniji sud u zemlji sada je pomalo razvlašten jer je 1. siječnja s radom počeo Visoki kazneni sud, koji bi se trebao baviti žalbenim postupcima. U praksi, to znači da Vrhovni sud od početka ove godine rješava predmete koji su mu stigli do 31. prosinca 2020. i ne zaprima nove jer o žalbama na nepravomoćne presude, istražne zatvore ili o izdvajanju nezakonitih dokaza više neće odlučivati.
No kako i kada se u postojećim predmetima koji su na Vrhovnom sudu određuju javne sjednice teško je shvatiti. Jer u nekim predmetima javne sjednice budu zakazane tek koji mjesec nakon objave nepravomoćne presude, dok u drugim predmetima od nepravomoćne presude do određivanja javne sjednice prođu godine. Primjer za prvi slučaj je Marin Kamenički, a za drugi afera Spice te predmeti bivšeg HDZ-ova premijera Ive Sanadera.
Spice čeka gotovo pet godina
Marin Kamenički je polovinom studenog prošle godine nepravomoćno osuđen na četiri i pol godine zatvora jer je u kolovozu 2018. jureći Ilicom 195 kilometra na sat skrivio nesreću u kojoj su poginule Laura Stelio i Nadica Hoflinger, dok je još nekoliko osoba bilo što lakše što teže ozlijeđeno. Suđenje je okončano nakon samo jedne rasprave jer je Kamenički priznao djelo, a javna sjednica na Vrhovnom sudu određena je za danas.
Znači, tri mjeseca od objave nepravomoćne presude, što je izuzetno brzo. S druge strane, afera Spice je nepravomoćno okončana u srpnju 2016., obrazloženje nepravomoćne presude napisano na 680 stranica u prosincu 2017. otišlo je sa zagrebačkog Županijskog suda, a Vrhovni sud je spis zaprimio 23. veljače 2018.. Spis je dobio i suca izvjestitelja, no kada će biti određena javna sjednica još se ne zna.
Drugim riječima, spis u kojem je optužnica podignuta 2010., a nepravomoćna presuda donesena prije gotovo pet godina, još nije pravomoćno okončan i pitanje je kada će biti. Slična je situacija i s predmetima Hypo i HEP-Dioki koji se tiču Sanadera. U prvom je nepravomoćno osuđen, u drugom nepravomoćno oslobođen. Ti su spisi na Vrhovnom sudu od početka svibnja 2019., no ni u njima još nisu određene javne sjednice. Kao što nije određena ni javna sjednica u spisu Ina - MOL u kojem je nepravomoćna presuda donesena koncem prosinca 2019.
Po predmetu 133 dana
Jasno je da se presuda Kameničkom te Sanaderovi spisi i afera Spice ne mogu izjednačavati jer je prometna nesreća puno jednostavnija pravna materija od Sanaderovih afera ili slučaja Spice, no isto je tako jasno da više ne stoje ni opravdanja koja dolaze s Vrhovnog suda.
Na pitanja zašto u aferi Spice, a isto je primjenjivo i na slučajeve bivšeg premijera, još nisu određene javne sjednice, na Vrhovnom sudu kažu da je riječ o činjenično i pravno složenim te iznadprosječno opsežnim predmetima. Što je točno, jer afera Spice broji oko 50.000 stranica, a više desetaka tisuća stranica imaju i Sanaderovi spisi. Nadalje, na Vrhovnom sudu kažu i da postoje predmeti koji su hitniji poput onih u kojima su određeni istražni zatvori, maloljetničkih spisa, spisa ratnih zločina, uskočkih spisa....
No i afera Spice i većina Sanaderovih predmeta su uskočki spisi, a što se tiče pritvorskih predmeta, takav je slučaj Željka Dolačkog pa su od nepravomoćne presude do javne sjednice na Vrhovnom sudu prošle gotovo dvije godine. Ta je sjednica održana u studenome lani, a još se ne zna što je Vrhovni sud odlučio nakon javne sjednice. Valjda će se znati do 19. lipnja, kada Dolačkom istječe maksimalni istražni zatvor. Inače, ne postoji zakonski rok u kojem se javna sjednica na Vrhovnom sudu treba održati, a tijekom 2019. da bi se na tom sudu riješio jedan kazneni predmet u prosjeku su trebala 133 dana.
Brzina rješavanja predmeta, kažu na Vrhovnom sudu, ovisi o činjeničnoj i pravnoj složenosti svakog pojedinog predmeta, o opsegu predmeta, opterećenosti sudaca... Sudac izvjestitelj određuje se pomoću računalnog programa, pa se može dogoditi da jedan sudac dobije više složenih predmeta. Tijekom 2019. na Vrhovnom sudu devet sudaca radilo je na 724 predmeta, koji su kako je pojašnjeno s Vrhovnog suda, činjenično i pravno složeni, a značajan broj njih su iznimno složeni i opsežni. I takvi će, ovakvim ritmom, očito ostati godinama.
>> Pogledajte i ovaj video: Filip Zavadlav proglašen krivim, osuđen na 40 godina!
Neka institucije rade svoj posao, iliti neka zavlače ili guraju ovisno o interesima i potrebama onih koji vode državu. Zavlačiti po 5-6 godina, bez obzira na obim predmeta je apsurd i nedopustivo u bilo kojoj pravnoj državi. Da ne govorim što očito nikome iz USKOK-a i sličnih tijela nije palo na pamet da istraže koliki je postotak ljudi sa stranačkim knjižicama koji vode ili su na visokim položajima u tvrtkama koje su u većinskom državnom vlasništvu i zašto je tako nešto nemoguće kada bi se se uistinu primjenjivao kriteriji zapošljavanja najsposobnijih a ne po stranačkoj osnovi.. Svi znaju i prave se ludi da Hrvatska ima ogroman problem sa stranačkim uhljebljivanjima. Stoga i puna podrška onom vlasniku kafića iz Rijeke. Načelno nisam za diskriminaciju, ali ista se desetljećima provodi kod stranačkih zapošljavanja a institucije se prave slijepe.