Zašto su zapravo napokon Amerikanci napali džihadiste u Iraku

Prema mišljenju analitičara, najzaslužniji danas za pojavu ISIL-a (Islamska država Iraka i Levanta), militantne islamske organizacije koja je proglasila kalifat na teritoriju Iraka i Sirije, loša su američka vanjska politika prema Siriji i Iraku uz neodlučnost predsjednika Baracka Obame i neprincipijelno vođenje iračke države donedavnog premijera Al-Malikija, koji je podupirao šijite, a marginalizirao sunite. Zračni udari na ISIL, smatraju analitičari, zapravo su samo pranje američke savjesti i, po svemu sudeći neće donijeti velike promjene na terenu jer za istrebljenje ISIL-a potrebna je kopnena akcija na koju, u ovom trenutku, Obama nije spreman.

Iako je tijekom 2006. i 2007. ova grupa oslabjela, nakon odlaska američkih snaga potkraj 2011. pojačala je napade na, uglavnom, šijitske mete (u tijelima vlasti u Iraku prevladavaju šijiti, koji su i većina u državi). Nasilje je tijekom 2013. završilo smrću oko osam tisuća civila. Grupa je u međuvremenu promijenila ime u ISIS, ali ponekad se i dalje naziva ISIL nakon što je ušla i u susjednu Siriju. Ondje se bori protiv režima Bashara al-Assada, ali i opozicijskih snaga. Do lipnja ove godine islamisti ISIL-a otjerali su iračku vojsku iz Falluje i Mosula i uspostavili teritorijalnu kontrolu i administrativne strukture s obje strane iračko-sirijske granice.

Osnivač ISIL-a je Jordanac Abu Musab al-Zarkawi, koji je bio zapovjednik dobrovoljaca u Heratu u Afganistanu prije nego što je 2001. prebjegao u Irak. Ondje se udružio s militantnim Kurdima iz Ansal al-Islama. Amerikanci su ga prije invazije 2003. uime Vijeća sigurnosti UN-a povezali s Osamom bin Ladenom. No, neki stručnjaci tvrde da je Zarkawi bin Ladenu prisegnuo na vjernost tek 2004. Prema izvješću Centra za strateške i međunarodne studije, Zarkawi je tada razvio strategiju za pobjedu nad koalicijom u četiri koraka: izolirati američke snage gađanjem njenih saveznika; obeshrabriti iračke kolaboracioniste ciljanjem vladine infrastrukture i osoblja; udariti na pokušaje rekonstrukcije napadima na civilne tvrtke; uvući Amerikance u sunitsko-šijitski rat ciljanjem šijita.

Kozmetički udari

Pogubnima za Irak pokazale su se dvije odluke prve privremene koalicijske vlade u ranom razdoblju okupacije nakon pada Sada Huseina 2003., prijelazne vlade koju su u Iraku uspostavili SAD i njegovi koalicijski partneri, za koje se vjeruje da su ojačale pobunjenike. Prva odluka bila je zabrana članovima Huseinove političke stranke Ba'ath da obnašaju dužnosničke pozicije. Druga odluka bila je raspuštanje iračke vojske i obavještajnih službi, što im je stvorilo tisuće novih neprijatelja. Mnogi od njih bili su naoružani suniti.

Admiral Davor Domazet Lošo, bivši načelnik Glavnog stožera HV-a, smatra da su glavni krivci za stvaranje kalifata na teritoriju Iraka i Sirije Amerikanci i njihova intervencija 2003. nakon koje je nastala neravnoteža.

– Američka politika prema Iraku bila je katastrofalna jer morate imati na umu da u Iraku ima 60% šijita, a suniti su manjina. Amerikanci su sve važne funkcije i u vojsci i u obavještajnoj službi te policiji dali šijitima, koji su krenuli u osvetničku i represivnu politiku prema sunitima. Zbog takve politike rađala se islamska radikalna snaga među sunitima koji su proglasili kalifat, što je danas u 21. stoljeću nonsens – istaknuo je admiral Domazet te dodao da su, gledajući geopolitički, Amerikanci u Siriji napravili veliku pogrešku.

– Otpočetka nisu pomogli umjerenoj sirijskoj oporbi da sruši Assada, a onda je ušla Rusija i Assad je ostao na vlasti. Amerikancima danas odgovara stvaranje kalifata jer time, na neki način, dokazuju kako nisu u Siriji politički poraženi. Ti američki zračni udari na ISIL zapravo su kozmetički, samo da dokažu svijetu da nisu na strani ISIL-a – naglasio je admiral Domazet.

Upozorenja iz cijelog svijeta koja su stizala vlastima u Bagdadu o prijetećoj opasnosti, da ISIL mobilizira sve jače snage uz granicu, ignorirala su se. Suniti su zanemareni jer je njihove potrebe za boljim cestama, bolnicama i školama nije rješavala šijitska vlada Nourija Al-Malikija, a onda se pojavio ISIL, koji se predstavio kao glas težnji sunita. Međutim, džihadska grupa nije djelovala sama, nego u suradnji s drugim skupinama, uključujući i bivše pristaše Sadama Husseina iako su unutar te koalicije postojale razlike. ISIL želi vjersku diktaturu, dok sljedbenici Sadama žele natrag svoju moć.

Umjesto da Al-Maliki sjedne za stol i razgovara sa sunitskim plemenskim vođama u travnju 2013. iračke sigurnosne snage pretražile su sunitski izbjeglički kamp u Al-Hawijahu, nakon čega je eskaliralo sunitsko nasilje. Pojačali su se napadi automobilima bombama, napadale su se tržnice, kafići, džamije. Lani je ubijeno 7818 civila i policajaca, dvostruko više nego 2012.

U travnju 2013. ISIL je objavio da se spaja s Al-Nusrom (Fronta obrane). No, Bin Ladenov nasljednik Zawahiri to je negirao, zbog čega su se sukobili. ISIL je otada povećao svoju teritorijalnu kontrolu i iskazuje neke od tradicionalnih obilježja suvereniteta. Potkaj lipnja ISIL je proglasio kalifat na teritoriju Sirije i Iraka, a glavnim gradom proglasio je sirijski grad Raku, koji su osvojili u ožujku. Grad se nalazi u dolini Eufrata, manje od 200 kilometara od iračke granice.


Džihadisti nadziru svaki aspekt života u samoproglašenom kalifatu. Imaju urede za gotovo sve, od zdravstva i obrazovanja do sigurnosti, odnosa s plemenima i čak veleposlanstvo u Alepu. Strogo provode šerijatski zakon i zabranili su pušenje i slušanje glazbe. Na vrhu okrutnog i dobro organiziranog režima su Saudijci i Iračani te u manjoj mjeri Tunižani, a na dnu hijerarhije su Sirijci, Egipćani, Europljani i Čečenci.
Emir ISIL-a u Raki je Sirijac Abu Lukman, a većinu odluka donose Iračani i Saudijci, koji ga okružuju. Najviše rangirani borci su Iračani, među kojima ima mnogo bivših Sadamovih vojnika.

Irački novinar i politički analitičar Yaser Al-Abadi smatra da SAD ima odgovornost prema Iraku zbog činjenice da sam Irak nikada ne bi bio plodno tlo za jačanje ovakvih ekstremizama da nije bilo američke invazije i okupacije.

– Bivši irački predsjednik Sadam Husein počinio je brojne zločine, od pokušaja istrebljenja Kurda do napada na Iran, no činjenica je da u vrijeme Sadama na prostoru Iraka nije bilo ni Al-Qa'ide ni sličnih ekstremističkih frakcija. One su stigle otprilike u isto vrijeme kada i američka vojska. Nažalost, Amerikanci su uvijek smatrali da je sukob između vladinih snaga i ISIL-a vjerski sukob i nisu se htjeli miješati ni naoružavati iračku vojsku, unatoč apelima koje je upućivala iračka vlada. Taj potez Amerikanaca ojačao je ISIL te ih ohrabrio da nastave svoje krvoločne pohode – kazao je za Večernji list irački novinar, naglasivši da su se sada Amerikanci trgnuli jer su ugroženi njihovi interesi.

Ideološki nejedinstveni

– Nakon pada Mosula na sjeveru Iraka u ruke ISIL-a početkom lipnja ove godine, vlasti u Bagdadu odmah su zatražile od SAD-a da pokrenu zračne napade protiv terorističkih skupina. Čemu ovakav poziv? Stvar je jasna – dio odgovornosti za napredak ISIL-a snosi upravo SAD i sada ima obvezu ispraviti vlastite pogreške. Svima nama u Iraku jasno je da su američki udari na ISIL uslijedili nakon što su se približili Erbilu. Tamo ima desetak američkih naftnih tvrtki i nekoliko stotina američkih državljana i vojnih časnika. To je razlog njihove intervencije, a ne sprečavanje genocida nad jezidima i kršćanima – istaknuo je Yaser Al-Abadi.

ISIL se u početku uglavnom oslanjao na donacije bogatih pojedinaca iz zemalja Perzijskog zaljeva, posebno Kuvajta i Saudijske Arabije te Katara i Turske, koji su podržavali borbu protiv Bashara al-Assada. Danas je situacija potpuno drugačija. Financiraju se prihodima s naftnih polja koja kontroliraju na istoku Sirije i u Iraku. Dnevno zarađuju 10 milijuna dolara od nafte.


Profesor Peter Neumann s Kraljevskog koledža u Londonu procjenjuje da je prije lipanjskog zauzimanja Mosula ISIL raspolagao novcem i robom u vrijednosti od oko 900 milijuna dolara, no da je svota poslije narasla na dvije milijarde dolara. Dobar dio tog novca ukraden je iz poslovnice Iračke narodne banke u Mosulu.

ISIL preko različitih europskih i bliskoistočnih kompanija pere novac. Sirijski dužnosnici, nakon što su zauzeli Homs, naišli su na dokumente koji pokazuje transfer novca. Novac prolazi kroz dva glavna grada, Erbil i Bejrut, a pere se preko tvrtki Fouad, Cadmus, Biko i Piramide, koje imaju predstavništvo i u Bejrutu i u Erbilu te surađuju s europskim privatnim mjenjačnicama.

Iako je ISIL danas postao jaka i moćna organizacija, nije neuništiva. Svijet se samo treba ujediniti s iskrenom namjerom u borbi protiv terorizma. Najveća odgovornost leži na novoj iračkoj vladi, koja je već dobila potporu i Iranaca i Amerikanaca, dva najutjecajnijih čimbenika u Iraku.

Toby Dodge, direktor Centra za Bliski istok u londonskoj ekonomskoj školi, smatra da bi ideološke razlike među pobunjenicima mogle olakšati situaciju novoj iračkoj vladi, na čije je čelo stupio Haidar Al-Abadi.
– Ako se povijest ponovi, ISIL bi, zbog svoje ambicije uspostave transnacionalnog kalifata te radikalizma, apsurdnog pristupa islamu, mogao razbiti tu koaliciju. Oni žele nametnuti islamski režim sunitskom stanovništvu Iraka koje to ne želi – ističe Toby te dodaje da su takve inicijative propale 2005. i 2006., na vrhuncu pobune, i da će ponovno propasti.

>>Pismo u bin Ladenovom skrovištu: ISIL je preekstreman čak i za Al Qaidu

>>Kurdske snage uz zračnu pomoć SAD-a zauzele najveću iračku branu