Šumski požari koji pustoše australskim Novim Južnim Walesom užasavaju. Za ljude koji žive u tome području oni, u najboljemu slučaju, znače neugodu, ali i mogućnost da izgube dom, pa čak i život. Za divlje vrste, poput koala i klokana, smrt u ogromnim razmjerima već je stvarnost. No ti požari šumi dugoročno donose dobrobit.
Ni jedna šuma nije opstala a da se povremeno nije morala nositi s požarima.
"Požar je prirodan dio mnogih ekosustava", piše na internetskoj stranici Državnih šuma Novog Južnog Walesa. "Urođenici su redovito palili požare, koji su imali velik utjecaj na raslinje. Nakon što su to prestali činiti, mnoga su se šumska područja uvelike izmijenila, posebice u donjim slojevima. Područja koja su nekada bila otvorena i travnata, sada su obrasla grmljem i povijušama.
Čišćenje starog raslinja
Požari su prirodan način čišćenja starog raslinja, uzrokujući brzo raspadanje organske tvari u mineralne sastojke koji omogućuju brz rast biljaka, te recikliranje ključnih hranjivih tvari, posebice dušika. Neke vrste crnogorice ne mogu preživjeti bez povremenih požara jer im se češeri otvaraju i sjemenke proklijaju samo nakon što budu izloženi vatri. Australski brdski jasen zahtijeva da se položaj na kojemu raste posve spali i potom snažno osunča, kako bi se mogao obnoviti. Neke su pak vrste eukaliptusa mahom otporne na vatru, ali pomažu njezinu širenju tako što odbacuju svoju goruću koru, a iz lišća ispuštaju zapaljiva ulja. Šume se same prilagođavaju na povremene male požare. No, kada političari nastoje požare posve potisnuti, oni potiču nakupljanje mrtvoga raslinja i omogućuju novim vrstama da se uspostave. A kada požar ipak krene, on nalazi više goriva da se održi nego što bi ga inače tamo bilo.
Neki kritičari kažu da oporba skupina za zaštitu okoliša ikakvu nadziranu paljenju šuma potiče nakupljanje zapaljivoga raslinja i pojačava svaki požar koji ipak započne. Oni tvrde da šumama treba djelatno upravljanje, uključujući namjerne požare i podrezivanje.
Šume se prilagođavaju
No dok šumskoj flori vatra može donijeti dobrobit, s faunom je posve druga priča. Australska zaklada za koale (AKF) kaže da su sadašnji požari oko Sydneya mnogo razorniji od onih u siječnju 1994. godine, kada su koale i druge divlje životinje znatno prorijeđene, mnoge od njih zadobile opekline i oboljele zbog udisanja dima i gubitka staništa.
- Tu prirodnu katastrofu pogoršavaju ogromne promjene koje smo donijeli australskome krajoliku nakon europskoga naseljavanja, uzrokujući gubitak staništa i cjepkanje pučanstva koala uza čitavu istočnu obalu - ističe AKF. Neke su koale iznenađujuće preživjele. No mnoge su nestale pokušavajući se uzverati na vrhove krošanja kako bi utekle vatri, dok su druge izgladnjele jer im je hrana izgorjela. Najčešći prirodni uzrok šumskih požara je munja, iako širom svijeta većinu požara započinju ljudi. Australske vlasti kažu da je više od polovice sadašnjih požara, koje je ministar hitnih služba u vladi Novog Južnog Walesa Bob Debus nazvao najgorima u australskoj povijesti, potaknuto namjerno. (SdP)