Bilo je jako zanimljivo vidjeti kako bivši državni odvjetnik Mladen Bajić, koji je godinama bio jedan od najmoćnijih ljudi u Hrvatskoj, krotko odgovara na pitanja saborskih zastupnika. Čovjek koji je na optuženičku klupu doveo bivšeg premijera Ivu Sanadera i HDZ morao je odgovarati na nimalo nježna “unakrsna” pitanja. Kandidat SDP-a Bajić našao se među 11 uglednika koji žele postati ustavni suci.
A da bi to postao, mora imati podršku dviju trećina saborskih zastupnika, što prevedeno u suhe brojke znači da mora dobiti podršku 101 zastupnika. Premijer Zoran Milanović i predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko prisiljeni su na dogovor o izboru dvaju ispražnjenih mjesta u Ustavnom sudu jer je bez njihova dogovora gotovo nemoguće skupiti dovoljan broj glasova. Malo je vjerojatno da će ova dva titana hrvatske politike, kako im tepaju njihovi apologeti, odnosno dva ovna na brvnu, kako ih nazivaju oni malo realniji, uspjeti zatomiti ego koji je valjda veći od Sljemena, i sjesti za pregovarački stol. Malo je vjerojatno, ali treba im ostaviti mogućnost da se promijene nabolje. Bilo bi dobro jer bi tako, barem na trenutak, pokazali da su im opći interesi iznad političkog nadmudrivanja.
U nezgodnijoj je poziciji predsjednik HDZ-a
Treba reći da je u nezgodnijoj poziciji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko koji će odlučivati o sudbini “krvnika” HDZ-a. Karamarko nikako ne bi smio otpisati bivšeg državnog odvjetnika zato što je optužio HDZ jer je Sanaderov HDZ zaslužio da se nađe na sudu. Ali to nikako ne znači da nema dovoljno jakih argumenata da zaustavi bivšeg državnog odvjetnika. Bajiću se teško može zamjeriti podizanje optužnica, koje su uglavnom bile na mjestu, ali mu se itekako može zamjeriti grijeh “nečinjenja”.
Nije malo onih kojih smatraju da je Bajić podizao optužnice selektivno. Dok se oko nekih svojski trudio da ih izvede pred sud, što svakako treba pozdraviti, neke je prijave protiv velikih riba napadno držao u ladici. Previše je vodio računa o političkom trenutku, a ponekad je na istrage bitno utjecalo njegovo političko opredjeljenje. Bajić je najveći krivac što se kazneni progon Milana Bandića pokušava prikazati kao politički motiviran napad na zagrebačkog gradonačelnika. Zaista je čudno da bivši državni odvjetnik nije poduzeo ništa iako se o koruptivnim radnjama u Zagrebu govori praktično od kada je Bandić postao gradonačelnik. Ništa mu nije značilo ni onih, kako kažu upućeni, nekoliko stotina kaznenih prijava.
Bajić se ponašao kao politički kalkulant
Bajić je čekao više od deset godina, a aktualni državni odvjetnik Dinko Cvitan je za manje od godinu dana utamničio gradonačelnika Zagreba. Sada se zaista legitimno može postaviti pitanje tko je kriv. Je li Mladen Bajić namjerno držao Bandićev slučaj u ladici ili se pak Cvitan po nagovoru Zorana Milanovića okomio na “nevinog”. Spadam među one koji misle da se Mladen Bajić u ovome slučaju ponašao kao politički kalkulant, a manje kao beskompromisni državni odvjetnik kojemu je pravda na prvom mjestu. Karamarko nikako ne smije podržati Bajićevu kandidaturu i zato što je bivši državni odvjetnik pokušao svim mogućim pravnim vratolomijama spriječiti izručenje Njemačkoj bivših udbaša Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.
S pravom mu zamjeraju što je išao brifirati američkog veleposlanika o tome koga planira optužiti. Bajić nije u pravu kada je pred saborskim zastupnicima pokušao opravdati svoju nepopularnost rekavši da su državni odvjetnici kao izvanbračna djeca koju nitko ne voli. Mogu se, naime, voljeti beskompromisni i pravdoljubivi državni odvjetnici, još više se mogu voljeti izvanbračna djeca, ali je teško voljeti nedosljednog kalkulanta Mladena Bajića.
>>I Mladen Bajić mogao bi biti žrtva HDZ-ova bojkotiranja
>>Bajić: Državni odvjetnik je kao izvanbračno dijete. Nitko ga ne voli
Zašto? Danas se na suđenju za Kerestinec ispostavilo da je Darko Grdić bio glavni. To je onaj Mesićev koji je popalio državnu lovu. Već prije se dokazalo da je Josip Perković u tom istom Kerestincu mlatio ratne zarobljenike. Bajić je kao vojni tužitelj ZP Split određivao tko će u Loru, pa je odredio i tog Bulovića kao terorista, i onda je podigao optužnice protiv nevinih ljudi za tu istu Loru. Dakle, ako je netko u ime HV-a i MUP-a činio zločine u Domovinskom ratu to su bili upravo ovi udbaši. Drugo, zna se kako se Bajić ponašao u slučaju provedbe europskog uhidbenog naloga u vezi Perkovića i Mustača. Totalno protuustavno. Umjesto da štiti interese žrtve on je štitio interese počinitelja. Ne samo da on ne smije biti sudac Ustavnog suda, nego bi on, da je ovo normalna država, gulio dugačku i tešku robiju.