Za mnoge od nas koji u svojoj kolekciji gramofonskih ploča još možemo pronaći album “Made in America” genijalaca zvanih Blues Brothers, pjesma pod nazivom Green Onions vjerojatno je bila prvi doticaj u mladosti s američkim eksepcionalizmom, osjećajem posebnosti koji tako često definira tu naciju i koji je, u ponešto moderniziranom ali i distorziranom obliku, doveo Donalda Trumpa do praga Bijele kuće.
Svoju obradu melodije Green Onions Blues Brothers su na albumu iz 1980. začinili moćnim govorom u kojem tu skladbu, nastalu 1962. u Memphisu, Tennessee, stavljaju u ravan s najvećim dostignućima klasične glazbe u svijetu. “U Njemačkoj imate svog Bacha, svog Beethovena, svog Brahmsa… Ovdje u Americi imate svog Freda McDowella, svog Irvinga Berlina, svog Glenna Millera, ljudi. Još jedan dokaz velikih doprinosa u glazbi i kulturi koje je ova zemlja ostavila diljem svijeta.
E pa, ljudi, reći ću vam nešto: ovaj kontinent, Sjeverna Amerika, snažno je uporište! Ovdje ćemo pokazati svoj stav u ovom desetljeću! Da, ljudi, imam nešto za reći State Departmentu: uzmite tu arhaičnu Monroeovu doktrinu, i taj Marshallov plan koji kaže da bismo trebali biti svjetski policajac, i izbacite ih van! Ostanimo kod kuće sljedećih deset godina, ljudi! I uživajmo u glazbi i kulturi koja je naša”, govori brat Jake Blues.
Taj bismo govor lako mogli zamisliti kako ga izgovara izabrani predsjednik SAD-a Donald Trump. To je dio njegove poruke na kojoj je dobio izbore. Ali u slučaju Blues Brothersa takav je govor simpatičan i pozitivan jer kod dvojice komičara pretvorenih u blues pjevače shvaćamo da ima puno ironije, parodije i dobrodušne zafrkancije (Jakeov govor preko melodije Green Onions završava parafrazom poruke o Americi kao zemlji slobodnih i domovini hrabrih: “Amerika, zemlja Chryslerova motora od 440 kubičnih inča!”).
S druge strane, u slučaju Donalda Trumpa poruka o svitanju nove ere američkog izolacionizma i protekcionizma nije tako bezazlena. Prvo, nije bezazlena kad dolazi praćena tendencijama da “zemlju slobodnih i domovinu hrabrih” pretvori u zemlju ksenofobičnih i domovinu opasnih ljudi. Borba protiv pretjerane političke korektnosti je OK, ali kad političari potiču građane da to shvate kao dozvolu da postanu rasisti i šovinisti, to nije OK. Dejan Anastasijević, ugledni srpski novinar i svojedobno svjedok optužbe na suđenju Slobodanu Miloševiću, ovih je dana, u pismu naslovljenom prijateljima u Americi, podsjetio kako je to izgledalo kad je Milošević odlučio umjesto političke korektnosti poticati mržnju.
Drugo, nije bezazlena jer Trumpova poruka najavljuje mogućnost globalnih trgovinskih ratova, čiji se potresi mogu osjetiti u svakom nacionalnom gospodarstvu, pa i krhkom hrvatskom.
Treće, nije bezazlena jer povlačenje SAD-a u sebe može ostaviti prostor Rusiji za njezin intervencionizam, ili jednostavno prazan prostor na raspolaganju svakom lokalnom silniku. Četvrto, nije bezazlena jer opstanak našeg planeta, prema tvrdnjama znanstvenika, ovisi o spremnosti da kontroliramo klimatske promjene, a SAD bi pod Trumpom mogao odlučiti izaći iz nedavno potpisanog, povijesnog Pariškog sporazuma o tom pitanju.
Peto, nije bezazlena jer Trumpov uspjeh može pokrenuti lančanu reakciju izbornih pobjeda sličnih populista i nacionalista u nizu europskih zemalja, a sve to može oslabiti euroatlantski projekt, koji je bio kamen temeljac globalnog poretka od II. svjetskog rata sve do prošlog tjedna. Je li to i dalje? Naprosto ne znamo jer ne znamo postoji li više uopće euroatlantska suradnja. Problem s populistima koji žele biti suverenisti i antiglobalisti je u tome što, jednom kad dođu na vlast, i oni opet moraju nekako razgovarati jedni s drugima u ovom nikad povezanijem svijetu.
A ideja nacionalističke internacionale zvuči kontradiktorno. Problem je što povlačenje SAD-a u sebe pod Trumpovom egidom “učinit ću Ameriku ponovo velikom” u međunarodnim odnosima stvara vakuum koji vrlo lako može ispuniti još veći kaos. Svjetski poredak je takav da se malo toga uopće može postići međunarodno bez američkog vodstva. Odlazeći predsjednik Barack Obama rekao je jednom da nema summita na kojem SAD nije ključna država bez koje nema ni rasprave o nekom problemu, ni dogovora o rješenju, ni implementacije dogovorenog.
Kad o tome pjevaju Blues Brothers, ta poruka zvuči pozitivno i simpatično, ali kad o zatvaranju Amerike u sebe propovijeda izabrani predsjednik Donald Trump, onda to može potaknuti i divlji antiamerikanizam diljem svijeta. A to je opet još jedan element koji nije nimalo bezazlen. •
Kako ne shvaćate, Večernji, da se utjecaj vas, korporacijskih medija, polako ali sigurno smanjuje i da sve veći broj ljudi postaje svjestan toga da ne pišete i da nikad niste pisali u našu korist, korist "malih" ljudi, već uvijek i isključivo u korist svojih korporacijskih interesa...? Vi ste reklamni pano ružne sprege velikih korporacija i visoke politike koja je zajahala svijet... i ne pušta ga. Sve što govorite i činite ima jedan jedini cilj, a taj je učiniti "malog" čovjeka što usamljenijim (zato se uništava obitelj!) i što bespomoćnijim i zavisnijim (zato globalizacija i uništavanje zdravog nacionalnog osjećaja). Srećom, ljudi u sve većem broju toga postaju svjesni. I koliko god da ste govorili i pisali protiv Trumpa, na kraju je ipak pobijedio. Mali, ali važan korak za čovječanstvo prema konačnom zbacivanju vašeg korporacijskog jarma. Lažete, Večernji! Lažete i lažete i lažete... i spremni ste i na gore od toga, spremni ste na sve u obranu svojih korporacijskih interesa protiv "malog" čovjeka i njegova dobra. Lažete! Niste nam prijatelji, vi veliki, mainstream, a zapravo korporacijski mediji. Upravo je suprotno. Lažete!