Zašto vlast ignorira Zrinske i Frankopane?

I ove je godine u utorak 30. travnja ispred zagrebačke katedrale uz Zrinsku gardu i druge hrvatske povijesne postrojbe odana počast Petru Zrinskom i Franu Krsti Frankopanu kojima je bečki dvor okrutno odsjekao ‘buntovničke’ glave u Bečkom Novom Mjestu, i to baš na taj dan 1671. godine. Ove je godine pred katedralom, a kasnije i u njoj, na misi koju je predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak trebalo biti posebno svečano jer se obilježavalo punih stotinu godina od preseljenja posmrtnih ostataka Zrinskog i Frankopana iz bečkog predgrađa u ponosni Zagreb.

Prije stotinu godina na višednevnim svečanostima seljenja posmrtnih ostataka u domovinu okupljalo se prema povijesnim izvorima na desetine tisuća građana. Na dan konačnog pokopa navodno se na trgu ispred katedrale okupilo i 100.000 ljudi!? A koliko je ih je bilo ove godine? Ma ni nekoliko stotina. Poluprazna je ili ne potpuno puna bila i katedrala. Takva su vremena. U javnosti se, per la finta, stalno priča o povijesnim temama i domoljublju, ali u stvarnosti su i povijesne teme i domoljublje samo sredstvo za ostvarivanje nekih drugih, puno prozaičnijih ciljeva. Dakle sredstvo za punjenje tanjura, kupnju boljeg i novog auta, većeg stana i to na boljem položaju ili bolje brige za još mlađu, još atraktivniju i još ljepšu ljubavnicu.

Posebna tragedija ovogodišnjeg jubilarnog 30. travnja (do sljedećeg jubileja netko će drugi, a ne mi čekati sve do 30. 4. 2119. godine) jest u činjenici da je Hrvatski sabor dopunama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj u studenom 2011. taj dan proglasio spomendanom posvećenom Zrinskim i Frankopanima, dakle danom koji se posebno obilježava kao Dan pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Pa su visoki predstavnici Sabora u pravilu sudjelovali u svečanosti ispred katedrale i obavljali smotru postrojene Zrinske garde. Ove je godine zbog okruglog jubileja vezanog za preseljenje posmrtnih ostataka Zrinskog i Frankopana na trgu ispred katedrale svakako bilo mjesta za predsjednika Sabora koji je i po protokolu druga najvažnija politička osoba u državi. Uz njega su se, zašto da ne, mogli pojaviti i drugi visoki dužnosnici. I tko se na kraju tog utorka nacrtao na polupraznom zagrebačkom katedralnom trgu?

Ne da tu nije bilo predsjednika Sabora Gorana Jandrokovića, nego na taj trg na taj povijesni datum pred Zrinsku gardu nije iskoračio niti jedan od čak četiri postojećih potpredsjednika Sabora, dakle ni Željko Reiner, ni Milijan Brkić, ni Siniša Hajdaš Dončić ni Furio Radin. Predsjednik Sabora Gordan Jandroković poslao je izaslanicu, ali gorak okus u ustima ipak je ostao. Hrvatska bahata i samozadovoljna vladajuća politička vrhuška u jeku predizbornih priprema za europske izbore potpuno je ignorirala stogodišnjicu preseljenja posmrtnih ostataka prevažnih osoba iz hrvatske povijesti u zagrebačku katedralu. I nije im to prvi put. A ni zadnji.