Zatočenici hypograda: Tete u vrtiću skrivaju plač od djece

Do 2015. godine u gradu Zlataru neće se pojaviti ni zakrpa na asfaltu, o gradskom novcu neće se posaditi niti jedan cvijet, a grad će biti u totalnom mraku. Već sada svijetli samo 40-ak posto javne rasvjete, a žarulje se više neće mijenjati. Bit će to mračni Hypograd. Zlataršćani mogu moliti Boga da ne padne previše kiše pa da im se ne pojavi kakvo klizište, ili da im ne pukne cijev za vodovod ili kanalizaciju. To će moći popraviti samo o svojem trošku. Neće stići ni asfalt na desetak cesta koje su građani unaprijed platili, a tko nema vodu neće je skoro ni dobiti.

Tata službenik u gabuli

Novca u proračunu grada u sljedećih nekoliko godina neće biti baš ni za što. To je jedan od mogućih scenarija bliske budućnosti zagorskog gradića sa sedam tisuća stanovnika, nad kojim se nadvio teški oblak duga od 30 milijuna kuna. Ostavio ga je bivši gradonačelnik Marijan Đurek. Po crnjem scenariju, po kojem bi se dug naplatio za dvije i pol godine, u gradu bi nastao totalni kaos. U tom slučaju svo to vrijeme plaće ne bi dobivao niti jedan zaposlenik gradske uprave i institucija u vlasništvu Grada kao što su knjižnica, učilište i Radio, njih oko 25. Kako nitko od ljudi ne može tražiti da rade gotovo tri godine bez plaća, prestale bi raditi sve te institucije. Da se baš i odvaže na rad bez naknade, što bi uopće, primjerice tete u vrtićima, radile kad bi mališani ostali bez hrane? Takav se scenarij zapravo, i to ponovo, već događa u Zlataru.

Lani je tako bilo čak osam mjeseci, a sada ovi ljudi plaće nisu dobili za srpanj i kolovoz. Oni su zatočenici Hypograda. Tako su Zlatar prozvali budući da je gradski proračun blokiran kreditom Hypo banke. Gradska je imovina gotovo sva pod hipotekom: zgrada gradske uprave s parkiralištem i parkom, parkiralište ispred zagorske palače pravde, sajmište, čak i 6,73 posto gradskog udjela u Zagorskom vodovodu. Najviše Hypo, ali i druge banke i vjerovnici ukupno od Grada potražuju oko 30 milijuna kuna, a trenutačno oko 22 milijuna kuna. Ljudi bez plaće taoci su toga duga.

– Doista sam u gabuli. Jedno dijete mi je krenulo u četvrti razred srednje škole, drugo u osmi osnovne. Još nisam vratio dugove od prošle godine, kad nisam plaću dobio osam mjeseci. Ženina plaća ide na kredite – očajan je Vladimir Goleš, službenik u gradskoj upravi. Dobro se sjeća kad je njemu i kolegama postalo jasno da su postali zatočenici. Lani, prije primopredaje vlasti, plaće im je u koferu donio lokalni poduzetnik Marijan Šala. – Pitao nas je pojedinačno koliku imamo plaću i dao nam toliko keša. Kasnije smo doznali da je tadašnji gradonačelnik Marijan Đurek posudio taj novac od trgovačke tvrtke Trgocentar, koja je novac isplatila preko Šale. Bilo je to u svibnju, a plaće smo dobili za ožujak – kažu zaposlenici, sjećajući se stresova kada je u cijeloj zgradi isključivana struja, posuđivanja novca od rodbine i prijatelja, pa i ispitivanja nakon što je Marijan Đurek uhićen.

– Morali smo dokazivati, a tri mjeseca nam nitko nije vjerovao da nismo znali što gradonačelnik radi. Umjesto za zakonskih 20 posto proračuna, za oko dva milijuna kuna, on je Grad zadužio za tri gradska proračuna, oko 30 milijuna kuna, preko nekog poduzeća koje je osnovao. Kako je to mogao i koliki je konačni dug – pitaju se zaposlenici.

Teta Elvira Sokolić u Dječjem vrtiću i jaslicama Uzdanica uzda se u supruga koji radi. Ona kaže: – Djeca moje brige ne smiju vidjeti. U minusu sam, a sad će mi ga ukinuti. Spremačica Biserka Horvat skriva se od djece jer su joj oči često suzne. – Suprug mi je nezaposlen, a sin je upisao fakultet. Plaće niotkud, krediti stižu na naplatu. A ravnateljica Biserka Žerjavić pita čime je zaslužila da je, radeći dva posla (i odgojiteljski) postala žrtva. Trudi se djeci osigurati barem minimum hrane i plaćati struju i vodu da ne dođe do kolapsa. – Plaćam osnovne režije od novca roditelja, a nagomilavamo dug za hranu dok god nam dobavljači hrane to toleriraju. Moljakam. Živimo pod užasnim stresom.

Tužni asfalt do klijeti

Svi oni, baš kao i Grad Zlatar, na kraju će platiti i puno više od nagomilanih dugova. Kamate su velike za minuse u koje upadaju ne svojom krivnjom, a Grad će na kraju cijele priče morati platiti i zatezne kamate za sve ono što što im je sada na naplati, a događalo se prije prošlih lokalnih izbora.

– Bivši je gradonačelnik smio zadužiti 20, a zadužio je Grad 345 posto! A što je napravio osim asfalta prema klijetima? Grad nema ni semafora, gradska jezgra se urušava, a 50 lokala u središtu Grada zjapi prazno – kaže gradonačelnik Zlatara Miroslav Kopjar. On bi tih 30 milijuna najviše potrošio u stvaranje radnih mjesta, jer u Zlataru, od sedam tisuća ljudi, rade samo dvije tisuće, a polovica njih na posao putuje u Zagreb.