Nakladnik koji je publiku mamio privlačnim bestselerima, nagrađivanim romanima, knjigama nobelovaca, bookerovaca, pulitzerovaca, nagrađenih hrvatskih autora, knjigama za djecu, najboljim djelima suvremene znanosti... i u čije knjižare su kupci rado ulazili i zbog glazbe, stranih izdanja novina, ljubavi prema znanju i informacijama, Algoritam je prošli mjesec zatražio pokretanje predstečajne nagodbe zbog duga od 33 milijuna kuna dobavljačima.
Bilo je to iznenađenje ne samo za širu javnost nego i za nakladničku branšu jer ga se pamti po rekordima. Drži ga trilogija "Gospodar prstenova", od čega su sva tri dijela pojedinačno prodana u oko 100.000 primjeraka. Odlično stoji i "Harry Potter", koji se s džepnim izdanjem prodao u oko 70.000 primjeraka svakog dijela serijala, a pojedine kuharice Jamieja Olivera tiskane su u nakladi od 30.000 primjeraka...
Poslovni prihodi Algoritmu padaju godinama usporedo s krizom pa je društvo od 122 milijuna kuna u 2011., dvije godine poslije uprihodilo 83 milijuna kuna, a u 2014. nakon izdvajanja maloprodajnog lanca u svibnju 49,5 milijuna kuna.
Da bi se prilagodilo tržišnim okolnostima, lani je društvo restrukturirano – zajedno s nekad ljutim konkurentima Profilom i Mozaik knjigom, spojili su se u novoimenovano društvo za maloprodaju Algoritam Profil Mozaik (APM). Spajanje je povećalo broj knjižara. Kako je kupovna moć slabjela, a Algoritam u trenutku revizije 2014. imao 14 knjižara, bilo je jasno da će novi lanac morati zatvoriti desetak knjižara koje su bile suvišne. Algoritam Profil Mozaik (APM), iako u djelomičnom vlasništvu Algoritma, ostao je izvan predstečajne nagodbe koja se ne odnosi na knjižarski lanac pa je APM polovicom 2015. počeo poslovati profitabilno.
– Predstečajna nagodba Algoritma svojevrstan je poziv na uzbunu za cijelu branšu jer pokazuje da se to može dogoditi svakome. Ona je posljedica negativnog ciklusa u kojem je iznimno teško pokrenuti novi. Dotok novca je smanjen, a obveze se ne mogu riješiti u roku. Stare obveze zbog ugovora potpisanih u doba kad je posao bio u uzletu morale su se poštovati. Rezanjem troškova i poslovnih aktivnosti pokušali smo održati ritam plaćanja, no i ta spirala ide samo do određene granice. Model predstečajne nagodbe nudi izlaz iz krize s povoljnijim ishodom i postoji da bismo se izvukli iz tehnički opasne situacije. Strahujemo da se trenutak nelikvidnosti ne pretvori u lavinu, iz čega je izlaz gotovo nemoguć. Šanse za opstanak danas su nam puno bolje – kaže jedan od sedam suvlasnika Algoritma Neven Antičević.
APM je okončao pregovore s hotelom Dubrovnik oko produljenja najma jer je dosadašnji ugovor istekao. Postojao je prijepor o cijeni pa su se pojavile glasine da će se kultna knjižara zatvoriti.
– Pregovori su bili teški, no uspješno smo ih okončali, na uzajamno zadovoljstvo, i nastavit ćemo se razvijati. Ta se knjižara neće ugasiti – tvrdi Antičević. Problem Algoritmu bilo je i kašnjenje s isplatom honorara autorima.
– Nakon završetka nagodbe svi bi vjerovnici trebali dobiti veći dio dugova. Zakon propisuje da o dugovima odlučuje 2/3 vjerovnika. Kakav će rasplet biti, tek trebamo vidjeti jer je ova situacija novi teritorij i nama. Zakon je prilično krut i nudi mogućnosti, ali samo pod određenim uvjetima – kaže Antičević. No, je li se ovakav rasplet mogao naslutiti?
– Prema osnovama ekonomije, dobar privrednik počinje se brinuti o poslovanju onda kad mu ide najbolje jer od najboljeg možete ići samo prema dolje. No, kako procijeniti kad vam ide najbolje? Od 2000. do 2009. rasli smo stopom od 20% godišnje. Za krizu ovih razmjera nismo se adekvatno pripremili – strateški smo pogriješili ili, konkretno, ja sam pogriješio. Ekonomist sam i proučavao sam krize. U jednom trenutku nas sedam partnera, ne potpuno jednoglasno, donijeli smo odluku da tadašnja kriza može trajati najviše dvije-tri godine i za to smo se pripremili – kaže Antičević, koji je procijenio da krize u svijetu prosječno traju 18 mjeseci, a inozemna kriza trajala je dvije godine. Kod nas se ona prelila gotovo umjetno.
– Dogodilo se to nakon što je tadašnji premijer Sanader izjavio da smo u krizi i da trebamo pripaziti na potrošnju. Ne želim reći da je sva krivnja u toj izjavi, ali ako gledamo unatrag, to je početna točka kada su ljudi prestali trošiti. Kad to kaže premijer, onda efekt izjave bude pad od 25% potrošnje u božićnoj sezoni. Pratili smo potrošnju u dućanima, bila je to izravna posljedica. Postupno smo rezali troškove kako su padali prihodi. Pogreška je bila što nismo srezali troškove drastično u početku pod pretpostavkom da će se dogoditi najcrnji scenarij – kaže Antičević.
Uzlet devedesetih
A kako je zapravo tekao uzlet domaćeg nakladništva, a potom i postupni pad? Raspadom Jugoslavije, Hrvatska kao suverena država dobila je pravo tiskanja knjiga koje su se ranije kupovale za hrvatsko-srpski jezik. Novi nakladnici mogli su dobiti prava za tiskanje bilo koje knjige, što je bila sretna okolnost za nakladništvo. Osnovala su se većinom nova društva, a neka su privatizirana. Počeo je uzlet pa se od 1993. do 1997. tiskalo 2000 naslova godišnje. Branša je bila iznimno profitabilna jer je trebalo 60 dana da nakladnik od prodaje knjiga vrati uloženi kapital. Danas je, objašnjava Antičević, potrebno više od godinu dana za povrat uloženog, što znači da se obrtaj novca usporio šest puta. Za financiranje proizvodnje nužno je mnogo više novca nego prije zbog smanjenih naklada, a zbog krize na tržištu novca je manje nego ikad. Koliko se stanje u nakladništvu pogoršalo, govori podatak da je u Hrvatskoj 2004. tiskano 4000 novih naslova, a ove godine bit će ih tisuću, bude li i toliko.
– Država treba stvoriti klimu u kojoj se knjige kupuju. Stvoriti takvu klimu trenutačno je prevelik zalogaj svakoj vladi jer to implicira obrazovanije i bogatije društvo. Iako stremimo tome, ne krećemo se u tom smjeru, nego obrnuto, pa tako i u nakladništvu sve ide u obrnutom smjeru. U takvom okruženju izdavanje knjiga teško je financirati pa, čak i da imate puno novca ili vas banka kreditira, opet proizvodite knjige koje nema tko kupiti. Većina nakladnika prvo je počela sužavati programe jer ih ne mogu financirati, a oni koji to mogu ne žele riskirati jer je nakladništvo rizično po definiciji budući da proizvodite nešto za nepoznatog kupca – tvrdi Antičević te dodaje da nakladnici nemaju pojma hoće li se knjiga prodati u jednoj ili tri tisuće primjeraka jer nema nijednog parametra osim statistike, koja kaže da će se od 100 knjiga 10 izvrsno prodati, ali koje će to knjige biti i koliko će se primjeraka prodati, nitko ne zna. – Da znamo, tiskali bismo samo one koje se dobro prodaju. Otkriti putove funkcioniranja tržišta nije lako, ako je uopće moguće – kaže Antičević.
Hrvatski jezik bio je važan kohezijski faktor društva 1990., no to nije bilo dostatno za pokrivanje drugih manjkavosti koje donosi malo tržište.
– Malo tržište, malo novca, malo kupaca, slab obrtaj kapitala. Kad potrošnja po kućanstvu za knjige pada stopom do 10% godišnje, nastaje situacija da knjiga prestaje biti navika i postaje luksuz. Vrlo slično je s novinama. Nekada je svatko kupovao svoj primjerak, a danas ga na kiosku plati jedan kupac i donese na posao, a svi drugi ih pročitaju. Ljudi počinju ekonomski razmišljati jer su na to prisiljeni. Jednom kad čitatelj prestane kupovati novine na kiosku ili knjige u knjižari, vrlo teško ćete ga vratiti. Mora se dogoditi nešto kapitalno – kaže Antičević. Ipak, dobro je što statistika pokazuje da se nije izgubila navika čitanja, ali postoji očiti nerazmjer u odnosu prije 10 godina ako se uzme omjer čitanje kupljene knjige i omjer čitanja posuđene knjige.
No, za pad prihoda u nakladništvu bila su presudna dva čimbenika – kupnja knjiga putem online servisa poput Amazona, ali i pojava jeftine knjige uz novine.
– Najveća knjižara na svijetu Amazon zbog virtualne narudžbe ima znatno manji trošak poslovanja jer plaća samo troškove skladištenja robe, pakiranja i slanja. Pakiranje i slanje košta ih nevjerojatnih milijardu dolara godišnje američkoj pošti. Nemaju troškove najma prostora kao „knjižare od cigle" niti plaćaju personal pa na tržištu mogu konkurirati jeftinijom knjigom od klasičnih knjižara – kaže Antičević i objašnjava da, kad je Amazon knjige ponudio jeftinije, knjižare su odgovorile spuštanjem cijena i to je bila spirala koja je dovela do velikog pada prihoda. A kad je zaustavljen, tada se pojavila elektronička knjiga.
– Knjiga je proizvod čiji se pad vrijednosti ne bi smio dopustiti – kaže Antičević. Objasnio je i kako država može zaštititi nakladnike – razlika u anglosaskome i europskom pravu omogućila je papirnatoj knjizi na Starom kontinentu da se odupre izazovima. Mnoge europske države iskoristile su lex specialis koji nadilazi ostale zakone i zaštitile nakladnike zakonom o fiksnoj cijeni knjige.
– To znači da nitko u prodaji bez dozvole nakladnika ne može mijenjati cijenu. Na taj se način osigurava pravo autora jer on dobiva svoju naknadu iz pune cijene knjige, a taj zakon ujedno zadržava percepciju vrijednosti knjige čiji je pad nastavljen i pojavom knjiga uz novine. Zakon u Italiji kaže da se u supermarketima knjiga može prodati s najviše 15 posto rabata. U Velikoj Britaniji su zabranili prodaju knjiga uz novine. Novine mogu objaviti kupon i s njime kupac može otići u knjižaru i dobiti popust. U Hrvatskoj takve zaštite nema – kaže Antičević.
Porezi i troškovi
Podaci pokazuju tvrdi, da su 2004., godinu prije pojave knjiga uz novine domaći nakladnici tiskali i prodavali oko 4 milijuna primjeraka knjiga godišnje. Već 2005. količina knjiga koje su tiskali nakladnici pala je na 2 milijuna primjeraka, a broj knjiga koje su tiskali novinski nakladnici skočio je s nule na 9 milijuna primjeraka. Bila je to rekordna godina sa 11 milijuna tiskanih primjeraka, no klasičnim nakladnicima prodaja je potonula 50 posto.
– Trebale su nam četiri godine da se dignemo i vratimo na staro, i onda je počela ekonomska kriza. Danas je nakladništvo na 50% prodaje od 2009., a troškovi proizvodnje su isti ili veći. Pa tako po stranici teksta treba investirati 100 kuna, u što su uključeni troškovi prijevoda, autorska prava, urednički i redaktorski honorari, lektura, korektura. Ako knjiga ima 300 stranica, to stoji 30.000 kuna a da nijedna knjiga još nije izbačena na tržište – kaže Antičević. A ako je naklada mala, knjiga je skuplja. Pravilo nakladništva jest da na jednoj knjizi gradite drugu. Statistički gledano, svaka 10. knjiga nešto zaradi, ali ta knjiga mora dovoljno zaraditi da pokrije prijašnjih devet. Ako ona zaradom pokrije tri, nastaju gubici.
Knjiga je, uz novine i televiziju, jedan od njegovatelja jezika koje okuplja, homogenizira društvo i država bi za ove djelatnosti morala imati više razumijevanja cijeneći ih kao pobočnike koji pomažu koheziji i opstojnosti. Međutim, pregovaranjem o europskoj stečevini pri pristupanju EU nastala je apsurdna situacija da je država uvela 5 posto PDV-a na knjigu u vrijeme kad takav porez nismo imali, a nije se izborila ni za odgodu od 10 godina kao, primjerice, Poljska.
– Država je uzela porez, ali ga nije vratila izdavaštvu kroz druge kanale iako nam je to bilo obećano. Predlagali smo kao Zajednica nakladnika da se na svaki tekst objavljen u knjizi i novinama ukine porez na autorski honorar u iznosu od 30%, što je ekvivalent 5% u prodajnoj cijeni knjige, čime bi se na kraju pokrilo tih 5% PDV-a. Rečeno nam je da bi se tom olakšicom otvorio prostor za malverzacije. No, i tome se može doskočiti tako da se i taj porez plati, ali da ga se, kad dokažete da honorar postoji, vrati. No ni to nije prošlo u vremenu rezanja budžeta zbog deficita – pojašnjava Antičević.
To je za premijum izdanje? Algoritmova predstečajna nagodba je premijum sadržaj?