GOST SURADNIK Zašto Zagreb ne bi imao ono što ima Beč, Pešta, Prag, Salzburg ili, barem, Graz? Zar se po divotu uvijek nekamo mora putovati?

Zazor od novog stanja

16.01.2007.
u 16:54
Pogledaj originalni članak

Neki ljudi i pojave izazivaju zazor. Ali, što je zazor? Premda sam tu riječ mnogo puta čuo, pročitao i sam izgovorio, nisam bio načisto njezinim značenjem.
U rječnicima se zazor tumači kao gnušanje, gađenje, odvratnost. Zazirati znači osjećati odbojnost, gadljivost prema komu ili čemu, ustručavati se, prezati, ne pouzdavati se u koga ili što i zbog toga osjećati nelagodu, strah, pa i stid. Zazoran se u nekim rječnicima tumači i s pomoću riječi prezriv i poročan.

Nisu mi pomogli rječnici, nije mi pomoglo iskustvo: da napokon shvatim što je zazor, pomogla mi je ideja koja upravo ovih dana izazva vulkansku provalu zazora.
Rođena je u glavi građevinskog poduzetnik. Ništa spektakularno, ni revolucionarno. Čovjek je jednostavno smislio da u zagrebačkom Donjem gradu, unutar bloka zgrada između Cvjetnog trga i Gundulićeve ulice, podigne "kristalnu" građevinu i tako trulež, smrad i nered koji tu danas vladaju pretvori u raskošno, privlačno i ugodno mjesto za boravak. U novom bi prostoru bili dućani s biranom (i skupom) robom, kina, kavane, luksuzni uredi i stanovi, dragocjena parkirališta i štošta drugo što inače nije nikakva rijetkost u lijepim srednjoeuropskim gradovima koji drže do sebe i do svojih građana.

Ne moramo svi stanovati pod kristalnim krovom, ali svi imamo pravo na ambiciozan grad koji ne živi po mjeri davno izgrađenih, naravno i bespravnih, gradskih šupa, nego po mjeri smionih građevina koje bude apetit za život. Zašto Zagreb ne bi imao ono što ima Beč, Pešta, Prag, Salzburg ili, barem, Graz? Zar se po divotu uvijek nekamo mora putovati? Zašto se gradu ne bismo mogli diviti i kad okrenemo leđa Cvjetnom trgu?

I sad, molim vas, takva zamisao u Hrvatskoj izaziva zazor! Istina, ne zazire se toliko od same ideje o dobrodošloj operaciji na onemoćalom gradskom srcu, koliko se zazire od njezina inicijatora i izvoditelja. Jer, on je, zamislite, privatnik! On to radi zbog novca, njegove će prostore kupovati imućni ljudi i bogate tvrtke, a on će na svemu dobro zaraditi! Privatnik nam gradi grad i privatnik se na tome bogati!

A to se nikako ne smije dopustiti, jer... Tu se argumentacija protivnika projekta prekida, jer kad se ne bi prekinula, vidjelo bi se da ti protivnici najviše zaziru od novog društvenog stanja. Od stanja u kojem je, užasa li, normalno da velike gradske projekte izvode oni koji su u bivšem poretku služili kao strašila - privatni poduzetnici!

Otpor ideji o zagrebačkoj interpolaciji, dakle, krajnje je retrogradan čin i kao takav može izazvati (i naučiti nas što je) duboki zazor, a to znači gnušanje, gađenje, odvratnost, odbojnost, nelagodu, strah, pa i stid.

Pogledajte na vecernji.hr