Teroristički napadi ISIL-a u Francuskoj, Turskoj, Tunisu, Egiptu i Indoneziji ubili su, zastrašili, destabilizirali i ozbiljno ranili turizam tih zemalja. Za ratne ciljeve i arsenal modernih ubojica s političkim ciljevima, ništa novo ili neplanirano. To što ISIL danas čini, činile su i islamističke terorističke skupine u Egiptu i Jordanu još osamdesetih godina, kad su im glavne mete bili isključivo strani turisti i turističke destinacije kako bi prisilile vlasti tih zemalja da prekinu mirovni sporazum s Izraelom i iz zatvora puste njihove članove i pristalice.
Mnogi analitičari povlače praktički znak jednakosti između egipatske terorističke islamističke skupine Gama’a al-Islamiyye i terorističke organizacije Islamske države. Skupina Gama’a al-Islamiyya dva je desetljeća ciljala strane turiste i tako paralizirala turizam u Egiptu kao odgovor na represiju režima svrgnutog predsjednika Hosnija Mubaraka. Za istim oružjem danas poseže i teroristička organizacija Islamska država. Namjere su neupitne, vođa terorističke skupine Abu Bakr Al-Baghdadi, preko svoga glasnogovornika Abu Muhammad al-Adnanija, više je puta, nakon što su koalicija predvođena SAD-om i Rusija počele zračnim udarima bombardirati ISIL-ove naftne bušotine i cisterne, poručio da će Zapad gorjeti. Nervoza je razumljiva; životni je standard u kalifatu od početka zračnih udara na naftna postrojenja drastično pao, borcima ISIL-a plaća se s 400 dolara prepolovila na 200 dolara mjesečno.
I Tunis na koljenima
Desetero njemačkih turista, u jednom od zadnjih ISIL-ovih udara, to je na ulicama Istanbula platilo životom. Niz smrti nevinih time, dakako, nije stao. Serija terorističkih napada i strah pred novim valom napada poljuljali su povjerenje u putovanja diljem svijeta, a konkretno Turskoj prijete dramatičnim turističkim minusima u 2016. Ta je turistička velesila “načeta” još tijekom 2015. napadima s desecima žrtava u Suruçu i Ankari, a odmagalo je turskom turizmu i nestabilno susjedstvo.
Napad u srcu povijesnog Istanbula, u Sultanahmetu, s 11 mrtvih turista, od kojih su 10 Nijemci, prve je od Turske odvratio njemačke turiste, a oni su najbrojniji turski gosti. Godišnje ih u tu zemlju putuje gotovo sedam milijuna, a taj udarac turskom turizmu stiže nakon drame s Rusijom, koja je Turskoj godišnje davala oko četiri milijuna turista. Turska od stranih turista inkasira oko 34 milijarde dolara, a tim se novcem od Istanbula do obale Egejskog mora financira više od polovine deficita Turske, koji iznosi 47 milijardi dolara.
U Egiptu i Tunisu, recimo, stanje je još još teže, turizam je uzdrman do temelja. U Tunisu i sami kažu da je turistički sektor, nakon lanjskih napada u odmaralištu u Susi i 37 poginulih turista, došao do kritične točke. Tuniski turistički sektor u mirnodopsko vrijeme čini oko 7,4 posto tamošnjeg bruto domaćeg proizvoda, zapošljava 473.000 ljudi ili 13,9 posto radno sposobnog stanovništva. U 2014., recimo, Tunis je od turizma zaradio 2,82 milijarde eura, a, da stvar bude gora, teroristički napadi na ljetovalište Susu, prije toga i na muzej Bardou kada je ubijen 21 turist, dogodili su se u trenutku kada su se stranci počeli vraćati u tu zemlju nakon nemira i svrgavanja s vlasti diktatora Zinea Al Abidine Ben Alija 2011. godine.
S praznim plažama suočen je i Egipat. Zjapi i mnoštvo nedovršenih hotela, vlasnici nemaju razloga nastaviti gradnju s obzirom na pad broja turista. Iako se u Egiptu osjetio značajan pad u turizmu već 2011., nakon Arapskog proljeća, kad se broj turista gotovo prepolovio, posljednjih mjeseci strani turisti gotovo potpuno izbjegavaju tu zemlju zbog ISIL-ova rušenja ruskog airbusa.
Začarani krug terorizma, straha i turističkih minusa nije rezerviran samo za Bliski istok. Teroristički ISIL sve je to donio i u srce Europe. Svjetska turistička organizacija procjenjuje da će europski turizam zbog napada u Parizu izgubiti oko milijardu dolara. Najveću štetu pretrpjet će vodeća svjetska turistička destinacija Francuska s 83 miljuna stranih posjetitelja godišnje. Najveći udarac trpi, dakako, sam Pariz, koji se za božićno-novogodišnje blagdane suočio s dramatičnim padom broja gostiju. Hoteli bilježe minuse od čak 30 do 40 posto, slični su gubici i brodara koji krstare Senom, u minusu su i trgovine, restorani... Grad svjetlosti i kulture, kažu svjedoci, na trenutke je proteklih blagdana zbog brojnih policajaca i vojnika s dugim cijevima na ulicama nalikovao nekoj velikoj vojarni.
Krvava stranputica
Tako bi mogla izgledati i Venecija tijekom svog slavnog karnevala koji počinje upravo danas. Venecijanske vlasti uvele su dodatne mjere strepeći od terorističkih napada, ali i seksualnog nasilja nad ženama s kakvim se svijet suočio u njemačkih gradovima tijekom novogodišnjih praznika. U danima ludovanja pod maskama, koje će potrajati sve do 9. veljače, na ulicama su dodatne uniformirane policijske snage i policajci u civilu, a u centru Venecije, nedaleko od Trga svetog Marka, formiran je i zapovjedni centar i razrađeni su planovi evakuacije za slučaj opasnosti.
Nešto je slično vođa terorističke organizacije Islamske države Abu Bakr al-Baghdadi i obećao svojim pristašama pri proglašenju te zločinačke tvorevine. Kazao je da se proglašenjem kalifata svijet mijenja i da više nikada neće biti isti.
Krvava stranputica koju je ISIL izabrao zaista mijenja svijet, ali njezini kreatori zaboravljaju da ni jedan dan nikada nije poput prethodnog, niti je danas ikad jednako onome što nas čeka sutra. Tako je s ISIL-om i bez ISIL-a, svijet živi u mijenama, a ljudi, nažalost, na kraju nauče živjeti i sa strahom.
Istina, zbog serije terorističkih napada kojima svjedočimo mjesecima, strah je danas velik i široko ukorijenjen, a strahuje se vjerojatno i u dijelovima zemaljske kugle gdje prije ISIL-a takvih bojazni nije bilo. Zagrepčanka koja je prije nekoliko tjedana – a nakon Pariza – trebala putovati k bratu u London, odgodila je putovanje isključivo zbog straha. Tužna izbjeglička i migrantska rijeka koja se razlijeva Europom samo potkrepljuje zebnje i atmosferu neizvjesnosti. Milijun ljudi prisiljava cijeli jedan kontinent da se na svom pragu suoči sa stvarnošću koju dobrim dijelom danas kreira upravo ISIL.
Druga boja kože, druga vjera i drugi običaji rukavica su izazova za milijune mirnih, običnih europskih obitelji kojima su donedavno glavne brige bile koju školu izabrati za dijete, kako nabaviti novi automobil, kamo na godišnji odmor i slično. U jednadžbi koja je donedavno vrijedila za prosječnu europsku svakodnevicu sada je toliko nepoznanica da ne vrijedi ni računica po kojoj su još do lani mnoge takozvane sigurne turističke zemlje mogle graditi svoje godišnje planove. Brojni turistički profesionalci uvjereni su da će sezonu 2016. obilježiti oprez i zazor od putovanja veći nego ikada u modernom svijetu. Terorizam se, kažu, toliko razmahao da bi se neuobičajeno puno Europljana moglo naći pred novom, dosad relativno rijetkom dvojbom. Dok su mnogi Europljani prijašnjih godina jednostavno izvjesno vrijeme zaobilazili zemlju u kojoj se dogodio teroristički napad i birali sigurnije destinacije – od čega je, recimo, i Hrvatska lani imala koristi – turistička industrija strahuje da bi ove godine izbor mogao biti izbjegavanje putovanja ili čak ostanak kod kuće.
Veliki gradovi rizični
Takvog se scenarija pribojava i prvi čovjek turoperatora specijaliziraog za putovanja u Hrvatsku Selimir Ognjenović, koji smatra da se došlo do točke kada terorizam više nije problem samo zemlje koja je na udaru nego svih turističkih destinacija. Terorizam je danas, kazao nam je, postao opći problem, ljudi danas dvoje i oko toga otići do trga u svome gradu ili, možda ipak bolje, ostati kod kuće.
– Definitivno, psihoza i strah koji su stvoreni sporadičnim terorističkim napadima negativno utječu na cijeli europski kontinent bez obzira na to je li riječ o zemljama pogođenima napadima ili ne. Naime, u takvom okruženju ljudi se sve više boje masovnih okupljanja, putovanja, boravaka u velikim europskim metropolama, susreta s drugima i drukčijima... I to postaje ozbiljan problem s kojim se susreće turistička industrija – smatra i Božo Skoko, profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i stručnjak za brendiranje destinacjia. Pri tome, smatra, terorističke prijetnje ipak puno više štete nanose zemljama koje nisu afirmirane kao brendovi, nego općepoznatim državama i gradovima.
– Sjetimo se napada na London. Taj se grad vratio u turističku normalu samo nekoliko tjedana nakon tog terorističkog čina jer posjetiteljima ulijeva povjerenje da situaciju drži pod kontrolom i puno je više pozitivnih aspekata koji privlače nego onih koji odbijaju. Kad je, pak, riječ o manje poznatoj zemlji ili destinaciji, psihoza traje dulje, a time i oporavak imidža. Osim toga, za takve je zemlje hendikep to što se uz njih puno lakše vežu dezinformacije, teško ih se, uostalom, smješta i na zemljovidu itd. Recimo, nedavno je jedna američka turistica napisala kako bi rado vidjela Hrvatsku, ali se boji jer joj se čini da je preblizu Siriji (!?!) – upozorava Skoko.
Domaći turistički radnici vjeruju da bi sezona u nas ipak mogla proći barem neokrznuta svim tim potresima i previranjima u svijetu putovanja. Većina bi već danas potpisala da pristaje na lanjskih 14,1 milijun turista i 78,6 milijuna turističkih noćenja te, kako se očekuje, nešto više od osam milijardi eura prihoda od stranih gostiju. Novim rekordima zasad se malo tko usudi nadati. No, možda nova osoba na čelu Ministarstva turizma donese neke nove vjetrove i ambicije. Iz domaće nacionalne promidžbene organizacije nema signala da bi se promocijom na bilo koji način pokušalo dodatno zagrabiti u europski turistički bazen, uzburkan strahom od putovanja prema Turskoj i Bliskom istoku. Istini za volju i upitno je koliko bi neke ad hoc promidžbene kampanje bile ne samo umjesne nego u konačnici i učinkovite.
– Može zvučati otrcano, ali kao što u životu svoju sreću ne treba graditi na tuđoj nesreći, to vrijedi i za poslovne planove. Posebice u turizmu koji primarno ovisi o faktoru sigurnosti. A trenutačno, treba znati, za prekooceanska emitivna tržišta migrantska kriza obilježava cijelu Europu. Teroristički napadi u Istanbulu i Parizu, uz one prije u Londonu i Madridu, označavaju prvenstveno velike europske gradove kao rizična mjesta za turističko putovanje. Hrvatska ima svoju “vjernu publiku” na bližim emitivnim tržištima koju čine prije svega turisti iz susjednih zemalja i onih susjednih susjednima. Iako, u okolnostima kada je između Hrvatske i dvije važne emitivne susjedne zemlje, Slovenije i Mađarske, podignuta bodljikava žica uz najavu “predschengenskog” režima prelaska granice, a migrantski val dolazi i vraća se kroz Hrvatsku, sigurno nije dovoljno samo čekati preusmjeravanje otkazanih rezervacija za Tursku ili Grčku.
Konkurencija je velika, Španjolska, Francuska, Italija, osobito njihove obalne rivijere i otoci, imaju visoko razvijenu, autohtonu turističku ponudu i odličnu turističku organizaciju, a i emitivne zemlje poput Njemačke, Austrije ili Švicarske imaju jako dobro razvijenu ponudu. Hrvatska, stoga, ne smije propustiti i dalje snažno razvijati svoj imidž tople, srdačne, gostoljubive zemlje koja se upravo po dobrom domaćinstvu posebno ističe u odnosu na sve konkurente – ističe Nedo Pinezić, predsjednik Zajednice obiteljskog smještaja pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.
Naš sugovornik ne zaziva neku izvanrednu, veliku, nacionalnu promidžbenu kampanju, već apelira na aktivniji odnos samih turističkih domaćina.
Izlaz – društvene mreže
– Naši ljudi redom govore strane jezike, primaju goste praktički u svoj dom, pokazuju im najbolja mjesta za kupanje, šalju ih u najbolje restorane, preporučuju im lokalna vina, sireve, pršute, lokalne fešte, vode ih sa sobom na more dignuti mreže... Te slike, običnih, stvarnih ljudi i njihovih gostiju, treba slati u svijet. Kad se sigurnost propitkuje, upravo su takve, realne slike i poruke, najuvjerljivije. I puno snažnije nego bilo koji vrhunski režirani reklamni film ili fotografija sa savršenim manekenima i na idealnim lokacijama. Društvene su mreže u ovoj situaciji zasigurno jedan od najboljih načina komunikacije s našim gostima, a onda i prema potencijalnim posjetiteljima. U jednoj objavi na društvenoj mreži poruka može dosegnuti i pet tisuća prijatelja, a kada se u jednom trenutku objavi fotografija neke lokalne atrakcije i to učini samo tisuću ljudi, doseg u tom trenutku može ići i do pet milijuna pratitelja – podsjeća Pinezić na komunikacijski kanal koji bi se mogao dobro nositi s aktualnom psihozom straha među europskim putnicima.
Na strani industrije putovanja je svakako i zaborav. Danas se živi brže nego ikada i, koliko god to moglo zvučati nepravedno i neopravdano, zaboravlja se brže, a strahuje kraće. Radi toga je pobjednik u meču terorizam protiv turizma ipak sasvim izvjestan; ne postoji sila koja u ljudima može zauvijek zatrti duboko ukorijenjenu potrebu za putovanjima.•