Prije nego je krajem 2013. preuzeo mjesto izbornika košarkaške reprezentacije Srbije, proslavljeni košarkaš Aleksandar Saša Đorđević (47) imao je iza sebe iznimno bogatu karijeru u kojoj je osvajao brojna odličja. Nakon završetka igračke karijere oprobao se i kao trener u talijanskom Armaniju. Nedostatak iskustva čelnike KSS-a nije smetao da Đorđeviću ponude mjesto izbornika, i to u vrijeme kad se s toga mjesta povukao veliki Dušan Ivković i kada se reprezentacija Srbije jedva plasirala na prošlogodišnji SP u Španjolskoj.
Uslijedilo je nekoliko otkaza i ozljeda važnih igrača tako da je put Španjolske Đorđević poveo reprezentaciju s nizom malo poznatih igrača kojima gotovo nitko nije davao šanse. Senzacionalno osvojivši srebro, postao je osoba godine u Srbiji. U velikom intervjuu za beogradski tjednik Vreme Đorđević objašnjava tajnu uspjeha...
– Za dobru momčad važno je da igrači budu otvoreni jedni prema drugima. Inzistiram na tome jer vjerujem da tek kad se pokaže kakvi ste, imate puno pravo sutra u kriznoj situaciji tražiti pomoć suigrača. Pomoć uvijek tražiš prvo od onih koji te najbolje znaju.
Kaže i da mu je izazov bio košarci vratiti sjaj poboljšanjem odnosa igrača prema igri, dresu, navijačima, medijima, ali i poboljšanjem međusobnih odnosa. To je igračima rekao na prvom sastanku.
– Zamolio sam igrače i članove tima da jako paze što i kako govore, da posebno paze na društvene mreže. Taj "sjaj košarke" stvoren je tako što je netko mojoj generaciji dao rame na koje smo se mogli visoko popeti, a sada smo mi bili ti koji su se morali podmetnuti kako bi se neki drugi popeli visoko i dodirnuli visine. Košarku poštujem i smatram da se vrhunskom košarkom mogu baviti samo izuzetni ljudi – tvrdi Đorđević.
Mislima se vratio u vrijeme kada je on počinjao košarkašku karijeru pa se sjetio i kako ga je pod svoje uzeo Boban Petrović, tada velikan Partizana. Na sličan način on je pomogao Dejanu Bodirogi kada je on postao dio reprezentacije, a prošle godine slične metode primijenio je kod Miloša Teodosića i Bogdana Bogdanovića. Prisjetio se i 1989. godine kada je bivša država imala, poslije NBA, daleko najbolju košarkašku reprezentaciju svijeta. U njoj su tada igrali Dražen Petrović, Kukoč, Rađa, Divac, Paspalj, Danilović... Za Đorđevića u njoj, iako je bio jedan od najboljih igrača lige, nije bilo mjesta.
– Za reprezentaciju nije najvažnije da igra 12 individualno najboljih igrača, već 12 najboljih koji se mogu uklopiti u trenersku viziju. Bio sam napadački orijentiran razigravač. Dražen je bio veliki strijelac i potrošač lopti i nije mu bio potreban takav tip igrača na terenu, nego netko tko je pasivniji u napadu, ali borbeniji u obrani.
Za njega su bili savršeni Jure Zdovc i Zoran Radović, s njima se bolje razumio. Ta momčad odličan je primjer kako se radi šampionska ekipa. To meni tada nije bilo po volji jer je bilo preko mojih leđa, shvaćao sam to osobno, ali danas to razumijem. To je za mene bila odlična ljudska škola – kazao je Đorđević koji se zalaže za to da srbijanske momčadi istupe iz ABA lige jer su samo ojačale košarku u Hrvatskoj, Sloveniji i drugim zemljama, a u isto vrijeme zapostavljeno je prvenstvo Srbije, što je dovelo do propadanja nekada velikih košarkaških centara.
– Vjerujem da bi mnoge sredine u Srbiji brže košarkaški napredovale kada bi se srpski vrhunski klubovi nekoliko puta godišnje pojavljivali u njima. Oni bi dizali te centre i njihovu motivaciju da jednom budu na takvoj razini da mogu da pobijediti Zvezdu ili Partizan. To sam rekao i vodećim ljudima Eurolige i svima u Srbiji. U Srbiji moramo napraviti sustav koji bi omogućio klubovima smanjenje troškova, ekonomski model koji bi omogućio formiranje dobre lige od 10 ili 12 klubova – rekao je Đorđević.
Za predstojeći Eurobasket najavljuje borbu za naslov prvaka Europe, ali nakon odličnog posla sa Srbijom njegovo se ime dovodi u vezu s klupama Reala, Olympiakosa, Panathinaikosa... Đorđević kaže da sa KSS-om ima ugovor još tri godine, a poslije toga će vidjeti što i kako dalje. A na sljedećem EP-u Đorđević će moći okupiti osjetno jaču momčad nego na SP-u. Uz Teodosića, Bogdanovića, Bjelicu, Raduljicu i Kalinića reprezentaciji će se priključiti i igrači koji su propustili lanjski SP: Nedović, Mačvan, Micić, Marjanović, Savanović...
Na kraju intervju Đorđević je otkrio i zanimljiv detalj iz djetinjstva...
– Bio sam ponosni Titov pionir. Pionir koji je ispred beogradskih pionira dočekao Tita i Pertinija (talijanski predsjednik od 1968. do 1976., op. a.) ispred Belog dvora. Nosio sam cvijeće u rukama, imao sam spreman kratak govor, od kojeg na kraju nije bilo ništa. To je bilo vrijeme koje je ostavilo veliki pečat i na ljude i na kulturu i na sve aspekte života. Bilo je mnogo zanimljivih ljudi od kojih sam puno naučio, bila je to jedna velika zemlja, kada se pogleda s povijesne distance. Sa snažnim vođom, a mi jesmo skloni idolopoklonstvu, koji je utjecao na sve nas u smislu da se svakog jutra budimo s idejom o nekakvom napretku, da budemo primjerni ljudi, primjerno društvo jer imamo najljepšu zemlju, najljepše more i tako dalje. Svi pomalo žalimo za tom državom jer su nam ambicije na sportskom planu bile visoke i mogle su se ostvariti. Znali smo svi tko je koje nacije, bilo je viceva i šala, ali je bila izuzetna snaga zajednice. Brzo smo shvatili da nas je zajedno držala umjetna, policijsko-vojna formacija, gdje mi nismo bili jedan narod, i sve podjele koje su se dogodile dovele su do toga da duh jugoslavenstva izblijedi. Ali sada primjećujem da neki ljudi održavaju kontakte i imaju nostalgiju za tim starim dobrim vremenima i vjerujem da je to dobro.
Jak vijest! Odmah na prvu stranicu!