Dražen Dorčec (na slici) imao je samo tri mjeseca kada su ga roditelji ostavili baki i djedu te trbuhom za kruhom otišli u Njemačku. Dječak, kojeg će mještani Kalinovca, malog sela u okolici Đurđevca, kasnije opisivati kao mirnog i povučenog, odrastao je tako bez roditelja. Je li ga takvo odrastanje pretvorilo u disfunkcionalnu ličnost, teško je reći.
No, ono što su mještani smatrali povučenošću, psihijatri su godinama kasnije, kada se Dorčec našao na optuženičkoj klupi jer je 14. listopada 2006. pri pljački poslovnice đurđevačke Fine hladnokrvno ubio zaštitara Miroslava Benšića, koji mu je uz to bio i bratić, te Ivana Matiševa, tajnika đurđevačke Udruge umirovljenika, opisali kao bešćutnost i hladnokrvnost.
– Radi se o osobi koja se ne obazire na društvene odnose, s bešćutnom ravnodušnošću prema osjećajima drugih. Takva će osoba posegnuti za nasiljem, a uz to je još disfunkcionalna i patološki je kockar – riječi su kojima je vještak psihijatar opisao Dorčeca tijekom suđenja, koje je završilo tako što mu je izrečena maksimalna kazna od 40 godina zatvora. A da je vještak upotrijebio prave riječi za opis Dorčecove strukture ličnosti, vidjelo se tijekom suđenja na Županijskom sudu u Koprivnici. Dorčec je, naime, bez ikakvih emocija slušao potresne iskaze zaposlenika Fine, koji su i mjesecima nakon tog događaja bili nesposobni za svakodnevno funkcioniranje.
I pokajao se
Bez ikakvih emocija gledao je i snimke nadzornih kamera na kojima se vidi kako puca u Benšića i Matiševa, prvo jednom, pa zatim drugi put... Njegova hladnokrvnost pri gledanju tih mučnih i krvavih prizora bila je tim gora kada se doznalo da bi Benšić bio živ da nije drugi put zapucao u njega. Jedini trenutak kada je Dorčec pokazao emocije u sudnici bilo je kada su svjedočile njegova supruga i majka. Tada se rasplakao, slušajući njih dvije, a pogotovo suprugu koja je javno najavila da ga ostavlja.
– To me je jako pogodilo, iako sam očekivao rastavu – kroz glasne jecaje pojašnjavao je Dorčec sudskom vijeću svoje stanje. Dok im je suze i plakanje htio pojasniti, o zločinu koji je počinio na glavnoj raspravi nije htio govoriti.
– Iskreno se kajem. Bilo bi najbolje da se to nije dogodilo. Sramim se tog djela i kockanja – bilo je sve što je Dorčec u sudnici htio reći. Iako tada nije htio govoriti, sud je ipak imao njegovu raniju opširnu obranu, koju je dva dana iznosio tijekom istrage. A tada je pomalo zastrašujućom lakoćom ispričao kako se te subote, koja se uskoro pretvorila u krvavu, digao kao i svako jutro, oko šest sati, nakon čega je otišao u trgovinu po kruh i mlijeko.
– Pojeo sam dvije buhtle s marmeladom i pročitao novine. I tada sam konačno odlučio. Uzeo sam staru kapu, na njoj izrezao otvor za oči. Sjeo sam u vozilo i odvezao se do Đurđevca. Parkirao sam 200 metara od Fine. Normalnim sam hodom došao do poslovnice i ušao u nju. Kada sam ušao u međuprostor, stavio sam kapu na glavu. Bio sam uspaničen, bojao sam se i zaštitara kojeg sam uočio s moje lijeve strane. Nesvjesno i bez razmišljanja pucao sam u njega. Nakon ispaljenja hica, ubrzanim korakom uputio sam se prema prostoriji gdje se nalazi trezor. Opet u panici i ne razmišljajući uočio sam nekog s lijeve strane... Opet pucam i opet bez posebnog ciljanja... – jezovito precizno i bešćutno opisao je Dorčec što je napravio.
Sve isplanirao
Potom mu je, kako je kazao, trebalo samo pola minute da pokupi novac. Izlazeći iz Fine, iz njemu nepoznatog razloga, kako je kazao, ponovo je pucao. Presvukao se prije no što je sjeo u vozilo i odvezao se prvo kući pa na posao. Nakon posla zapalio je trenirku koju je nosio tijekom pljačke, rastavio pištolj i njegove dijelove "rasuo" po okolnim njivama, a 300.000 opljačkanih kuna razdijelio je u dvije vrećice te ih odnio u pećnicu u staroj očevoj kućici. Od krvavog plijena izdvojio je 30.000 kuna za koje je u mjenjačnici kupio 4000 eura. Motiv koji je nekad mirnog dječaka iz susjedstva pretvorio u hladnokrvnog ubojicu bili su kockarski i ini dugovi.
Po vlastitu priznanju, različitim bankama bio je dužan oko 40.000 eura na ime kredita koje je podigao, još oko 50.000 kuna bio je dužan susjedima i prijateljima, a ne treba zanemariti ni kamatare kod kojih se zadužio zbog kockanja... S 4000 kuna plaće dugove nije mogao vraćati, pa mu se krvavi, dobro planirani pohod, očito učinio jedinim izlazom iz te situacije...
Iako je na sudu tvrdio da zločin nije planirao, sudsko vijeće mu nije povjerovalo. Metak je u cijev pištolja stavio još u vozilu, nekim vjerovnicima je unaprijed najavio vraćanje dugova, a nesretnima Benšiću i Matiševu je pri izlasku iz Fine još jednom pucao u glavu... Sve je to, smatra vijeće, ukazivalo na hladnokrvno planirani zločin, a pri izricanju maksimalne kazne Dorčecu nije nađena nijedna olakotna okolnost.
>> Jesi li živ?' bez imalo sućuti pitao je policajca koji je ležao u lokvi krvi
zvijer. jednom rječju. neki dan su pisali o onome kazimiru koji je prilikom pljačke ubio policajaca pa su ga opravdavali. nema opravdanja. ovakvi su smeće ljudskog roda koji su svojom krivnjom shebali svoj život, a onda su zločinom pokušali to ispraviti ubijajuci ljude koji im nisu ništa skrivili. Nisam za smrtnu kaznu ali sam za doživotnu robiju bez pomilovanja i bez privilegija. samo krevet klonja, i soba 2x2 i držati ga što duže na takvom životu bez obzira na trošak.