Zbog malo kreveta djeca na listi čekanja za kemoterapiju

– Bila sam na toaletu i zamalo pala sa školjke jer se klima – potužila se 9-godišnja Barbara Vukas iz Rijeke, koja se već 40 dana od leukemije liječi na tijesnom onkološkom odjelu zagrebačke Klaićeve bolnice površine 80-ak četvornih metara.

Zagušljivi sobičci

U dvije sobice, nastavlja djevojčica, stisli su petnaestak kreveta, pa prošetati može samo do kupaonice koja je grozna.

– Nije radila ni slušalica za tuš, začepile su se one rupe, pa ju je mama kupila skupa s drugim roditeljima – otkrila je djevojčica probleme s kojima se, uz spoznaju da zbog teške bolesti ne zna kad će kući, svakodnevno nosi.

– A i nekidan nisu imali lijek protiv temperature, pa sam jurila po njega – nastavila je Barbarina majka Lidija Vukas priču o dugim danima koje sa svojom djevojčicom provodi u zagušljivom i pretrpanom sobičku.

Ljutita je, tvrdi, na Ministarstvo zdravstva i sve one koji se već godinama uoči izbora naslikavaju po tom odjelu.

– Samo dođu, obećaju i odu, a roditelji su nemoćni dok sjede uz svoju bolesnu djecu – kaže L. Vukas. Na odjelu na kojem bi, upozorava dalje, zbog teških lijekova koje djeca dobivaju i oslabljena imuniteta sve trebalo biti sterilno punkcije se obavljaju na krevetu.

– Sestre promijene plahte na krevetima. Što drugo mogu? Liječnici u ovim uvjetima daju sve od sebe – nastavila je L. Vukas pokazujući na trošan linoleumski pod i sive pločice. U drugom sobičku ovog minijaturnog odjela zbilo se još petero mališana uz čije su krevete na tvrdim stolcima sjedile majke.

– Ima taman mjesta za stolac – rekla je Suzana Durović dok je popravljala položaj priručnog stalka za računalo u krevetiću svoje četverogodišnje kćeri Lare. Njih dvije već tri mjeseca po 20-ak dana provedu u sobičku jer se bore s opakim tumorom na bubregu.

– Sreća da se maleni ne kupaju jer kupaonica je užasna, a nedostaje nam svega, pa vidite da se ne možemo ni okrenuti – ispričala je.

U tako skučenim uvjetima u razgovor se uključila Ana Ćosar, majka 6-mjesečnog Tina.

– Mi smo imali sreće! Nije nam se dogodilo da zbog nedostatka kreveta zakasnimo na ciklus kemoterapije, no većini jest – istaknula je A. Ćosar, koja zna da o redovitosti liječenja ovisi život njezina sinčića. – Osjećate li kako je tu zagušljivo? – zaustila je, no već je morala prekinuti razgovor jer za liječničke vizite roditelji zbog gužve u sobi moraju na hodnik.

– Evo, tu sjedimo na pomoćnim ležajevima – dobacila nam je L. Vukas i priupitala mjerodavne zašto svoju djecu ne ostave dva dana na odjelu da vide u kakvim se uvjetima djeca bore za goli život.

Projekt u izradi

A da je situacija na odjelu alarmantna otkrila nam je i šefica dr. Jasminka Stepan, koja se nasmijala kada smo joj rekli da ambulanta u kojoj obavljaju punkcije sliči na ured.

– Sestra Draženka Barbaroša umjetnica je u slaganju križaljke kojom svakom od oko 120 mališana, koliko ih godišnje prođe kroz odjel, treba osigurati krevet – otkrila je liječnica. Usto, kaže, problem je što postoji samo jedan apartman za djecu koja umiru, a palijativnu skrb katkad treba više djece istodobno.

– Kada se takve stvari događaju na odjelu, to teško proživljavaju drugi roditelji, djeca, a posebno tinejdžeri.

– Oni sve shvaćaju, a maligna bolest nosi teške depresije, pa je ključna podrška psihologa – nastavila je dr. Stepan, koja ističe da se nada kako će se planovi o nadogradnji dvaju katova na novom dijelu Klaićeve bolnice napokon ostvariti. A da su se obećanja o proširenju Klaićeve bolnice pomaknula s mrtve točke otkrio je i ravnatelj KBC-a "Sestre milosrdnice" prof. Krešimir Rotim, neurokirurg koji i sam operira maligne tumore na mozgu djece iz Klaićeve. – S milijun kuna koje je zimus donirala premijerka krenulo se u izradu projekta nadogradnje i on će uskoro biti gotov – istakao je prof. Rotim. Iako je teško reći kada će sve biti dovršeno, nada se da će to biti za dvije godine.

– Treba početi jer, da smo počeli prije, odjel bismo već imali – odlučan je ravnatelj. U medicini, upozorava, ima teških struka, no dječja onkologija jedna je od najtežih jer nema goreg nego kada je dijete neizlječivo bolesno.

– Nadogradnjom će se riješiti problem, no samo na neko vrijeme jer će potrebe za smještaj mališana za desetak godina rasti. S obzirom na to da se Klaićeva nalazi u centru grada, ona će nadogradnjom dosegnuti svoj prostorni maksimum, pa bi već sada u planove za razvoj bolnica trebalo uključiti i plan izgradnje nove dječje klinike – poručio je prof. Rotim te dodao da ti planovi ne smiju ovisiti o političkim strankama, o izborima ili pojedincima koji o njima odlučuju, već o standardu liječenja kojem težimo.