Zbog manjka prostora vlasnici plaćaju kazne za igru sa svojim psima

Dok vlasnici pasa jedva izlaze na kraj s nedostatkom prostora na kojem bi mogli pustiti s uzice svoje ljubimce na što ih osim ljubavi obvezuje i Zakon o zaštiti životinja, građani koji nemaju četveronožne ljubimce žale se na livade prekrivene izmetom, a neki ih roditelji smatraju potencijalnom opasnošću za svoje najmlađe.

Iako je Odlukom o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca početkom godine za svaku četvrt određeno gdje se psi mogu pustiti bez uzice, mnogi smatraju da se u tim odlukama nije konzultiralo jedine korisnike tih prostora jer je dosta livada na neprimjerenim mjestima koje su, primjerice, okružene prometnicama bez ograde, ili su, pak, namijenjene većem broju naselja te samim time i predaleko za svakodnevne šetnje. Vlasnici pasa prisiljeni su kršiti zakon zbog čega u posljednje vrijeme sve češće snose i rigorozne kazne koje za vođenje psa bez uzice iznose od 700 do 1000 kuna.

- Našem je psu dijagnosticiran visok stupanj displazije i zbog toga se mora mnogo  kretati i trčati, što naravno ne može ako je na uzici. Prema zakonu je za Špansko i Malešnicu određena livada koja je između dvije prometnice i na kojoj je prije godinu dana umjesto najavljenog parka za pse niknulo još jedno dječje igralište tako da tamo sada ne možemo sa psima, a ako nas bilo gdje drugdje zateknu komunalni redari, zna se što slijedi – potužila nam se Ana-Marija kojoj je jedino rješenje šetati psa na nasipu do kojeg ima više od pola sata hoda i zato, naravno, ne može svakodnevno tamo voditi psa, pogotovu poslije posla.

Naizgled jednostavno rješenje kojim se svugdje u svijetu omogućuju jednaka prava svim građanima koji plaćaju porez i prirez iz nekog razloga u Zagrebu je uspješno primijenjeno samo na dvije lokacije. Parkovi za pse izgrađeni su prvo u Trnskom, a zatim i na Vrbanima. Ostvarenje, čini se, ovisi o vijećima gradskih četvrti, a prema njima i o samim građanima od kojih treba krenuti inicijativa za izgradnju takvog parka.

- U to su vrijeme krenule priče kako se u pješčanicima nalazi pasji i mačji izmet potencijalno opasan za djecu, a s druge smo strane imali pritisak vlasnika pasa. Tako smo odlučili u jednoj urbanoj sredini gdje je veliki broj ljubimaca u stanovima koji moraju imati svoj prostor za kretanje, napraviti ozbiljan projekt po uzoru na američke parkove, samo, naravno, jeftinije - objasnio je predsjednik Vijeća gradske četvrti Novi Zagreb-Zapad Jadranko Baturić kako je došlo do izgradnje parka koji usrećuje vlasnike pasa ne samo iz Trnskog te dodaje da "oni kao predstavnici gradskih otaca trebaju  stvoriti uvjete građanima".

Park za pse rješava "dvije muhe jednim udarcem" – socijalizacija pasa koja im je neophodna za odnos kako sa psima tako i s ljudima te zatvoren prostor odvojen od ljudi kojima psi smetaju.

No, dio vlasnika pasa svjestan je da im okolina u njihovu nastojanju da dobiju park neće biti naklonjena sve dok ostali vlasnici pasa ne stvore naviku skupljanja izmeta. Upravo su zato s oduševljenjem dočekali brojne kantice za izmet postavljene po mnogim naseljima te se nadaju svojim primjerom potaknuti i druge da čiste za svojim ljubimcem. Usto, čini se da i neki ljudi nuždu obavljaju u - parku.

- Dok nisam imao psa nisam ni primjećivao takve stvari, ali evo, unazad godinu dana čini mi se da ljudi iz meni neobjašnjiva razloga obavljaju veliku nuždu na svakom koraku. Osim što je to degutantno, vjerujem da je to opasno ne samo za pse nego i za djecu koja se igraju u parkovima. Tu je i neobična navika stanara da bacaju u parkove ostatke hrane i , pretpostavljam, vjeruju da rade dobro djelo napuštenim životinjama, ali u stvari samo rade problem kućnim ljubimcima koji često nakon što tako nešto pojedu imaju ozbiljnih problema s probavom – kaže Josip, mladi pravnik koji je i dan-danas u šoku od svega s čime se susreće, ali i strahu jer kaže da se često upravo tim  otpacima ljubimci otruju.

Prema Jurici Amrožiću iz Gradskog ureda za poljoprivredu u projekt se ne može krenuti dok stanovnici ne pokažu interes za konkretna rješenja. S time se slaže i Jadranko Baturić koji savjetuje obratiti se mjesnim samoupravama koje bi zatim trebale naći odgovarajuću lokaciju, ograditi je, napraviti troškovnik te se s troškovima uputiti Gradu.

Kako to funkcionira u praksi, pokušali smo doznati na gore navedenom primjeru Španskog, no nažalost predsjednik Vijeća gradske četvrti Stenjevec Mario Jelić nije se javljao na telefon dok nam je njegov stručni savjetnik Ivica Živković kratko objasnio da "nema pravo uime Vijeća odgovoriti na to pitanje".