"Pratite vijesti", poručuju danas nastavnici djeci koja ih pitaju treba li sutra doći u školu. Sindikati su još jutros, uoči sutrašnjeg štrajka u osnovnim i srednjim školama te fakultetima, pozvali roditelje da, ako mogu, ne šalju djecu u školu, premda će ona koja dođu biti zbrinuta. Ministarstvo prosvjete pak poručuju da u školu treba doći, a sve zaposlene u obrazovnom sustavu poziva da se od štrajka suzdrže i da nitko nema pravo pozivati roditelje da djecu ne šalju u školu”. Od ravnatelja osnovnih i srednjih škola te učeničkih domova zatražili su da organiziraju nastavu ili druge oblike odgojno obrazovnog rada a upozoravaju da se u školama i ostalim obrazovnim ustanovama moraju organizirati poslovi koji su i prema kolektivnim ugovorima ne smiju prekidati. Odnosi se to na grijanje škola, zaprimanje djece u učeničke domove i u ustanove gdje se obrazuju djeca s teškoćama, pripremanje hrane itd.
Roditelje najviše zanima koliko će štrajk trajati, ali na to pitanje preciznog odgovora nema. Niti ga sindikalci dugotrajnog mogu financirati, niti je Vladi u interesu da im uoči izbora traje nered u školama.
Iz Ministarstva, doznajemo, pozivaju na novi krug pregovora - u ponedjeljak. Na pitanje što će ponuditi, kažu tek da bi "traženih četiri posto povećanja plaće izazvalo nove nepravde u sustavu".
Razgovarali smo s nekoliko nastavnika i roditelja. U jednoj zagrebačkoj gimnaziji većina profesora odlučila je, kažu nam, da neće štrajkati jer im se ne sviđa što se pritisak odvija neposredno prije izbora. Osim toga, njihov ih sindikalni povjerenik nije na štrajk nagovarao niti njegove razloge elaborirao.
– Ne moraju, ali onda neka prestanu jamrati. Najgori su oni koji uvijek nalaze izlike za vlastitu pasivnost – poručuje im Branimir Muhalinec, šef Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama.
– Nisam u sindikatu, ali štrajkat ću jer očito nema druge mogućnost – kaže nam profesorica s 34-godišnjim stažem u srednjoj školi i pojašnjava svoj stav: – Neizmjerno me pogađa dugoročno potcjenjivanje sustava obrazovanja i licemjernost našeg društva i ljudi koji odlučuju o sustavu. Neku večer na TV-u slušam o velikim vizijama u školstvu, koje je od presudnog značaja za društvo, a potom je uslijedila vijest kako su plaće povećali medicinarima, ali za prosvjetare novca nema.
Nastavnica hrvatskog iz jedne osnovne škole u zagrebačkoj okolici napominje kako se iz sindikata iščlanila jer smatra da je korisnije za tih 80 kuna mjesečno djeci kupiti čokoladu. Napominje da je u prošlom štrajku bilo vrlo neugodno kad su dnevnice plaćene samo članovima sindikata, nakon što su s njima štrajkali i nečlanovi koje su sindikati pozvali na solidarnost. - Ali ipak ću i ovaj put štrajkati - ističe.
Druga pak tvrdi da joj ne štrajk neprihvatljiv zbog djece, kojima njihovi nastavnici šalju poruku htjeli ili ne.
– Ne kažem pritom da je štrajk neispravan, ali nelagodno mi je zbog djece i roditelja. Moram reći, međutim, kad bi mi egzistencija ovisila samo o nastavničkoj plaći, ne bih ostala u školi – priznaje ova nastavnica matematike.
Roditelji školske djece pod teretom vlastitih problema nemaju puno vremena za razmišljanje o opravdanosti učiteljskih zahtjeva.
– Zbog potplaćenosti i podcijenjenosti, svi bismo mogli štrajkati – rezonira mama dvaju osnovaca.
Većina se pak roditelja slaže: Ne, nije normalno da nastavnici imaju malu plaću za svoju važnu ulogu u obrazovanju i odgoju mladih, ali mora li se to lomiti preko djece, pitaju se mnogi od njih, istodobno ljuti i na učitelje i na vladu koja ne rješava problem.
>> Sindikati pozvali roditelje da, ako to mogu, ne šalju djecu u školu za vrijeme štrajka
potpuno podržavam profesore. stvarno su potplaćeni i potcijenjeni