Kad prođe šok zbog pucnjave u kojoj je ranjen policajac, posljedica kojeg je i privremena zabrana kretanja na Trgu sv. Marka (opravdana suludim komentarima na društvenim mrežama), osvijestit ćemo višefunkcionalni značaj tog prostora, među ostalim i informativni, kao mjesta bliskih susreta političkog vrha i predstavnika javnosti. Sam premijer je već nakon slučaja s lubenicama primijetio da je kombi mogao iskrcati i nešto drugo. Predsjednik države je nakon pucnjave rekao kako se više ne smije dopustiti takav pristup Vladi i Saboru. Paragrafi ne štite, potpuna zabrana nije rješenje, a fizičke zapreke su nužne. Kakve i u kojoj će mjeri ograničiti kretanje stvar je sigurnosne procjene, pri čemu se mora voditi računa i o ostalim značajkama Trga sv. Marka.
Kad su iskrcane lubenice, ravnatelj policije Nikola Milina najavio je da su nužne fizičke barijere zbog kojih neće biti slobode kretanja kakvu smo imali jer “sigurnost je definitivno prioritet”. I Vlada Ive Sanadera tako je mislila 2005., pogotovo što su nakon terorističkog napada na SAD 11. rujna 2001. sve zemlje pojačale sigurnosne mjere, kao i zbog specifične konfiguracije zgrada na Markovu trgu zbog koje “nije moguće osigurati širi prostor odgovarajućim fiksnim tehničkim sredstvima zaprečavanja”. Zabranili su okupljanja (i manje od 20 osoba) na 100 metara od Vlade, Sabora, Ustavnog suda i Ureda predsjednika. Za Ured na Pantovčaku je Ustavni sud to odmah ukinuo jer je ionako ograđen pa za još 100 metara nema razumnog opravdanja.
>> VIDEO Nakon napada na policajca pristup Markovom trgu je ograničen!
Iako je za Markov trg utvrđeno kako ima visok stupanj neprikladnosti za održavanje javnih okupljanja, Ustavni sud ipak je dao prednost neposrednoj kritici vlasti. Zaključeno je kako nema “prijeke društvene potrebe” a priori zabraniti prosvjede, a u povodu prijedloga Nezavisnog hrvatskog sindikata na čelu s Krešimirom Severom te građanske inicijative Matija Gubec - otpor prostoru političke diskrecije. Oni su inzistirali da je Trg sv. Marka “tradicionalno mjesto iskazivanja političkog mišljenja” te da je zabranom okupljanja građanima “otet prostor demokracije i građanskih sloboda”. Ustavni sud je zapravo te 2011. dao upute o čemu vlast treba voditi računa odluči li se za zabrane i ograničenja na Trgu sv. Marka. Sporna zabrana nije se mogla opravdati ni interesom državne sigurnosti ni zaštitom prava i sloboda drugih jer se oba cilja mogu postići i blažim sredstvima.
Diskriminacija okupljanja
Interes državne sigurnosti, prema Načelima iz Sirakuze u vezi s Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima, može biti opravdanje za ograničenje prava samo ako se uvode “radi zaštite opstanka nacije ili njezina teritorijalnog integriteta ili političke neovisnosti protiv sile ili prijetnje silom”, a ni državna sigurnost ne može biti razlog za ograničenja “u cilju sprečavanja lokalnih ili relativno izoliranih prijetnji redu i zakonu”. To vrijedi i za pucnjavu. I zaštita od terorizma, kao i zaštita prava i sloboda građana koji tu žive i rade, legitiman je cilj ako su mjere koje se uvode nužne i razmjerne i ne nameću neprimjerena ograničenja.
>> VIDEO Pucnjava na Markovom trgu
Ali, Ustavni sud vodio se i time što je zabrana iz 2005. bez razumnog i objektivnog opravdanja različito tretirala mirna okupljanja s političkom svrhom od onih s gospodarskom, vjerskom, kulturnom, humanitarnom, sportskom ili zabavnom. Bilo kakvo razlikovanje okupljanja, recimo novinara i političara, vjernika ili održavanje predstava, inauguracija ili dočeka državnika, mora biti obrazloženo “relevantnim i dostatnim razlozima” jer inače predstavlja diskriminaciju. S time da Ustavni sud, kao i ESLJP, presudni značaj daje komunikaciji prosvjednika i vlasti u granicama “oka i uha”. Iako, zbog posebnosti i jedinstvenosti tog prostora zakonodavac ima šire područje slobodne prosudbe pri uređenju pretpostavki za javno okupljanje, pa one mogu biti strože nego drugdje, i što se tiče mjesta, vremena i načina održavanja, ali pod uvjetom da su ograničenja razmjerna i nužna.
Europske prakse
Pravno je moguća i generalna zakonska zabrana svih okupljanja, ali uz propisivanje pretpostavki pod kojima se konkretno okupljanje može dopustiti, kao u Sloveniji i Njemačkoj, gdje su prosvjedi i parade zabranjeni unutar ograđenog područja Bundestaga, Bundesrata i Saveznog ustavnog suda, a dopušteni jedino ako nema bojazni da će se spriječiti prilaz zgradama i ometati rad u njima. Apsolutnu zakonsku zabranu okupljanja u blizini državnih tijela imaju Austrija (300 metara od parlamenta), Belgija, Bugarska (od 5 do najviše 20 metara od parlamenta i vojnih objekata), Češka (100 metara od parlamenta i ustavnog suda), Litva i Slovačka. U većini zemalja tu su zabranu propitkivali ustavni sudovi, ali je jedino u Letoniji zabrana okupljanja na 50 metara od zgrada niza institucija sve do lokalne razine ocijenjena “nerazmjernom” cilju koji se želi postići.
Premijer je danas konačno pronašao unutarnjeg neprijatelja odgovornog za radikalizaciju protiv kojega se namjerava boriti. Zvuči poznato? Tako je i ud_ba radila. Umjesto da idemo naprijed, s djecom komunizma vratili smo se 50g unazad u političkom smislu a u mentalnom u zaostatku smo još i jednu 0 više.