Zbog snimanja vjeroučitelja učenici neće biti kažnjeni

Ljiljana Klinger ravnateljica je zagrebačke Osnovne škole “Matija Gubec” treći mandat. Internacionalna je to škola koju pohađa 700 učenika, u njoj radi stotinu zaposlenika, a na informacije dolazi 1400 roditelja. No škola je u prvi plan, bez obzira na dosadašnje uspjehe svojih učenika i učitelja, dospjela zbog govora mržnje vjeroučitelja Krešimira Bagarića na satu vjeronauka pred učenicima osmog razreda. On je u školi do snimljenog skandala radio šest godina. Za Večernji list ravnateljica opisuje cijelu situaciju.

Iza vas su tri mandata, a dosad niste bili toliko medijski eksponirani kao u slučaju vjeroučiteljeva govora mržnje?
Ovaj medijski slučaj ne zrcali stvarno stanje u našoj školi. Mi smo škola koja svake godine iznjedri državnog prvaka, a bili smo i škola s najviše državnih prvaka u Hrvatskoj. To nije bio dovoljan poticaj da budemo tako medijski eksponirani, što je i dobro jer škola sama po sebi funkcionira s drugim motivima. Nama medijska eksponiranost nije u prvom planu, bitne su nam poruke koje šaljemo našoj djeci i roditeljima.

Svi su osjetljivi na djecu, naročito u slučajevima kada ih obrazovni djelatnici izlože govoru mržnje. Jeste li bila upoznati sa stavovima vjeroučitelja i jeste li do sada zaprimili ijednu pritužbu na njegov rad?
Naš vjeroučitelj bio je učitelj na kojega nitko nikada nije imao primjedbe. Budući da se sada dogodila iznimna situacija, logično je pitanje, ne samo novinara nego i nas kolega, jesmo li poduzeli sve što smo trebali poduzeti da preveniramo ovakvu situaciju. Nažalost, nismo mogli učiniti ništa jer do sada nije bilo insinuacija, a kamoli naznaka takva govora. Ja sam zatražila pisano očitovanje od svih učitelja, odnosno razrednika u čijim je razredima kolega predavao, kao i svih članova stručne službe, da se očituju koliko je bilo prigovora na rad kolege Bagarića. Očitovanja svjedoče – nikada nijedan roditelj nijednom učitelju i stručnom suradniku nije uložio primjedbu na rad vjeroučitelja.

Što je onda potaknulo vjeroučitelja na takav govor?
Uopće ne bih ulazila u raspravu što ga je potaknulo. To što je izgovorio toliko je neprihvatljivo da nisam sigurna da je moguće govoriti o poticaju. Očito je to njegovo mišljenje, koje je on imao potrebu izgovoriti, nažalost pred publikom koja to nikada nije smjela čuti. Nije smio zloupotrijebiti djecu kao slušatelje za nešto što nije ni tema sata, a ne bi trebala biti tema ni jednog čestitog čovjeka i humanista, osobito ne vjernika. Djeca nisu imala pravo izbora, nisu mogla reći neću to slušati, bila su primorana slušati vjeroučitelja, a on je iskoristio svoju poziciju, autoritet i poštovanje koje su djeca imala prema njemu.

U samoj učionici vjeronauka dječji je crtež na kojem je napisano da u učionici nema snimanja. Ipak, upravo je snimka razotkrila situaciju kojoj su učenici te škole bili izloženi. Objavljena je tek nakon 20 dana, bi li nešto bilo drugačije da ste za nju znali ranije?
Bilo bi drugačije da smo dobili tu snimku onaj dan kada je nastala. Neovisno o tome je li snimka trebala otići izvan škole u medije, u to ne želim ulaziti, ali tada smo odmah mogli napraviti ono što je korisno za djecu. Mogli smo raditi s njima i držati njihovu međusobnu komunikaciju u poželjnim okvirima, odnosno odmaknuti njihov fokus od toga da istražuju tko je mogao poslati snimku. Naša je namjera nastaviti raditi s djecom i usredotočiti njihovu pažnju na čin, na ono što je profesor izgovorio, na neprihvatljivost razgovora, načina komunikacije, a ne na to tko je poslao snimku.

Upravo to istraživanje učenika tko je kriv, tko je snimao, koliko je to narušilo njihove međusobne odnose?
Dinamika i odnosi među djecom ovog su nam trenutka nepoznati. Sasvim je sigurno da nije dobro to što su se mediji, osim vjeroučiteljem, upleli i u objavljivanje komunikacije među djecom, što je, naravno, među njima izazvalo neprimjerenu komunikaciju i prijetnje. Dakako, djeca uvijek čine ono što čine i odrasli, uvijek nas kopiraju. Nažalost, ovog je puta govor vjeroučitelja bio obrazac po kojem su se ponašala djeca u dopisivanju na društvenim mrežama, što je neprihvatljivo.

Ipak, ne mislite li da su upravo mediji i tu upozorili na veliki problem koji je nastao među djecom u razredu, a u čijoj su se komunikaciji koristile formulacije da će netko nekoga “nabiti na kolac”?
Po tome je bilo jasno da su djeca koristila govorni stil vjeroučitelja kao obrazac za svoj govor. I utoliko je čin vjeroučitelja grozniji jer vjeroučitelj, ili bilo koji drugi učitelj, trebao bi biti uzor i djeca bi se s njima trebala identificirati.

Po objavi snimke niste čekali raspravu hoće li ili neće roditelji dopustiti djeci da svjedoče protiv vjeroučitelja, uručili ste mu izvanredni otkaz?
Snimka koja će se uzeti ili neće uzeti u obzir kao dokaz na sudu ono je što se tiče pravosudnih organa. Ne bih se u to miješala. Kao ravnateljica, a prije svega kao učiteljica mislim da je kolega napravio neoprostivu pogrešku, da mu nije mjesto u obrazovnom sustavu. Zato ni u jednom trenutku nisam dvojila o njegovu otkazu.

Je li se vjeroučitelj bilo kako pokušao opravdati?
Ne bih to komentirala budući da je istraga u tijeku.

Ipak, je li pokazao barem interes da se ispriča i roditeljima i učenicima?
Ne. Nije.

Ministarstvo je ponudilo pomoć, prihvatili ste. Praznici su, jesu li iz Ministarstva već bili u školi?
U školi su bili pomoćnik ministrice Momir Karin i Ivana Pilko i tim za psihološke i krizne intervencije koji su na preporuku ministrice došli u školu. Došle su dvije kolegice psihologinje i od njih smo dobili podršku, ali i pohvalu za ono što smo do sada učinili. Kolegice su naglasile da se ne radi o kriznoj situaciji u kojoj bi one trebale intervenirati i da je rad škole i stručne službe dostatan i kvalitetan za ono što djeca trebaju. Sada nam ostaju kao podrška na raspolaganju.

Sazvali ste i hitan roditeljski sastanak!?
Roditeljski sastanak sazvali smo iz dva razloga. Prvi je taj što ne želimo izgubiti vrijeme, da smo dobili snimku na vrijeme, mogli smo prevenirati puno stvari, osobito na razini komunikacije među učenicima. Svjesni smo toga da ključnu ulogu u odgoju djece ne mogu imati institucije poput Katehetskog ureda, Ministarstva, tima za psihološke krizne intervencije, škola, već roditelji. Željeli smo ih informirati i da se usuglasimo s time da su djeca kolateralne žrtve ove priče. Također smo željeli usredotočiti pažnju roditelja da kod djece izazovu osjećaj odgovornosti i za izgovorenu i za napisanu riječ, da se vršnjačka komunikacija mora svesti na unapređenje odnosa, a ne na produbljivanje vršnjačkih nesuglasica.

Osim roditeljskog sastanka, bili ste i na sastanku u Biskupskoj konferenciji. Kako je prošao?
U medijima je objavljena ta informacija, međutim ja nisam bila na sastanku s biskupima. Biskupi me nisu zvali niti su dolazili u školu. Dakle, s crkvenim vlastima ja nisam imala nikakvih kontakata. Jedini kontakt koji sam imala jest s Uredom za vjeronauk budući da smo tražili novu osobu kao zamjenu za vjeroučitelja kojem je uručen otkaz.

Je li vas iznenadila činjenica da se crkveni predstavnici nisu javili školi u ovakvoj situaciji?
Nisam iznenađena. Mi smo gradska škola u sekularnoj državi i Biskupska konferencija nema nikakve obveze prema nama.

Imate li informaciju koliko će učenika svjedočiti protiv vjeroučitelja?
Na roditeljskom sam obavijestila roditelje o pozivu suda da im dostavim kontakte roditelja, sud će s njima kontaktirati i oni će sudu pristati ili odbiti svjedočenje. O odluci se na roditeljskom sastanku nismo izjašnjavali.

Drugo polugodište počinjete s novom zaposlenicom, vjeronauk će predavati vjeroučiteljica?
Veselimo se njezinu dolasku.

Koliko je ovaj događaj uznemirio ostale nastavnike i profesore škole?
Imali smo sjednicu učiteljskog vijeća, dali smo kratak rezime tijeka događaja. Svatko od nastavnika imao je prigodu reći što misli i komentirati situaciju. Međutim, kolege su prilično suzdržani. Radi se o njihovu dojučerašnjem kolegi i teško je povezati čin s osobom koju poznajete i koja prije nije imala takav način komuniciranja. Ono što je jasno jest da dominira osjećaj da je grozno ono što se dogodilo.

Hoće li učenici biti kažnjeni?
Djecu nećemo kažnjavati.