Zbog Karamarka i Ostojića dizajneri bi mogli ostati bez posla

Ne postoji toliko banalno pitanje u okvirima granica Hrvatske a da se kroz njega ne bi mogao projicirati sav jad i bijeda domaće političke scene. Dvojica ministara policije (odnosno bivši ministar i aktualni mu kolega) uspjeli su potpuno benignu priču o izgledu registracijskih pločica na automobilima pretvoriti u prvorazrednu sagu o domoljublju. Dakle, aktualni Ranko Ostojić gotovo se dvije godine bavio redizajnom registarskih pločica. Toliko je ozbiljno prionuo tome poslu kao da se, u najmanju ruku, radi o zamjeni državnog teritorija.

Najprije je otvorio raspravu sa zainteresiranom javnošću o tome kakve bi registracije na vozilima htjela. Onda je to što su izmudrijali javno predočio. A kad su te umotvorine popljuvane, onda je uključio dizajnere, raspisao javni natječaj i formirao mješovitu komisiju koja je pregledala prikupljene ponude za idejna rješenja. Inovacije koje su mu došle na stol opet je prezentirao javnosti, slušao što građani misle, pa je diskusiji s pukom on osobno (vjerujući kako ima referencije jer mu je navodno u školi dizajn bio jedan od nastavnih predmeta) odlučio za konačno rješenje.

Paralelno s izgledom novih automobilskih tablica razvijala se i priča koji sve gradovi trebaju imati svoje oznake. Najprije se govorilo da bi se lista gradova proširila na Veliku Goricu i Metković, da bi (valjda jer je ministar tako odlučio) na kraju svako selo u Hrvatskoj dobilo mogućnost da na tablicama ima oznake svoga mjesta. Aktualni ministar još im je k tome omogućio da sudjeluju u određivanju kratica. Tako, primjerice, stanovnici Biograda na moru koji svoje brodove označavaju sa “BG” neće morati tu kraticu koja podsjeća na mrski Beograd seliti na automobilske tablice, već se na njima može isticati oznaka BI.

I baš kad smo mislili da se igrarija s automobilskim pločicama napokon privela kraju, u nju se uključio bivši ministar, sada predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko. A on pak ne bi bio Karamarko da su svemu ne vidi nacionalnu ugrozu i podcjenjivanje tisućljetnog hrvatskog sna o državnosti i državnim obilježjima. Reagirao je kao da ga je Ostojić opalio šakom u oko kada je shvatio da na novim tablicama nema hrvatskog grba, nego su na njemu kockice (točnije kvadratići) – elementi hrvatske šahovnice. Šef HDZ-a se žestoko usprotivio Ostojićevu rješenju. Kako i ne bi kad njega “kockice” ne asociraju ni na što drugo nego na simbol SDP-a.

Ali da ne bi ostalo na tome, i da, Bože sačuvaj, ne bi ispalo kako Ranko Ostojić manje voli Hrvatsku i njena državna obilježja nego Karamarko, aktualni je ministar policije odmah presjekao. “Bit će grb!”, presudio je zadnji od trojice Ostojića koji je ostao u Vladi. Budući da je dizajnere ionako poslao kući, mogao bi još malo doraditi ideju pa zvjezdice koje simboliziraju EU optočiti oko hrvatskog grba, baš poput šljokica. A gradovima neka ostavi na izbor boju za šljokice.

Najjači element u cijeloj priči zapravo je taj da uopće ne trebamo mijenjati registarske pločice. Na njih možemo, ali što se Bruxellesa tiče, i ne trebamo stavljati simbol EU. Ministar Ostojić si je, dakle, sam dao posla koji mu ne treba. Ali kad se već primio toga, onda je makar trebao razmisliti kamo ga to vodi. Ništa ne znači hoće li između oznake grada i brojčane oznake biti kvadratići ili grb, ali je velika promjena širenje liste mjesta koje će imati svoje oznake na automobilima. Nije isto hoćemo li i dalje na registracijama imati oznake 34 grada na koje smo navikli i znamo koja sve manja mjesta obuhvaća pojedini grad ili će se ta lista proširiti na njih 128. Širenje liste registarskih kratica na njih čak 128 u zemlji od nešto više od 4 milijuna stanovnika je besmisleno. Osim toga će napraviti užasnu zbrku jer se nitko neće snalaziti u iznenadnoj šumi kratica. I što je najgore, Ostojić u taj projekt ide u vrijeme kada smo korak do društvenog konsenzusa o tome da Hrvatskoj treba regionalizacija, smanjenje broja županija, gradova i općina. Dakle, svi u jednom smjeru, a ministri policije (bivši i sadašnji) svaki u svom.