U najkošarkaškijem hrvatskom gradu mnogo je žena koje obožavaju košarku, i mlade i stare, no rijetke su zadarske dame koje bi se usudile upustiti u ono u što se upustila 37-godišnja Zdenka Zrilić. Ambiciozna i energična poslovna žena vjeruje da može promijeniti negativan tijek zadarske košarke zadnjih godina
Organizacijom nedavnog Final Foura Hrvatskog košarkaškog kupa Krešimir Ćosić, Zdenka je pokazala svim zadarskim čimbencima koliko je malo potrebno, ako je pametno osmišljeno, da se zapali fitilj ponešto zatomljene zadarske košarkaške strasti.
Dva čuda bila bi previše
Slika raspjevanih navijačkih tribina u Višnjiku obišla je košarkašku Europu i ohrabrila vodeće ljude hrvatske košarke. Jer pokazalo se da je Zadar i dalje jedna od utvrda ljubavi prema kraljici igara, posebice ako je znate njegovati, a čini se da Zdenka Zrilić zna kako to činiti.
– Igrati ne znam da bismo još i osvojili trofej. Mi smo svoje napravili, probudili smo Zadrane i napunili dvoranu, Zadrovi igrači imali su sve servirano. No, mora se i priznati da je Zadar u finalu izgubio od objektivno jače Cedevite, a i u dva dana rijetko se događaju dva čuda, a ona polufinalna pobjeda nad Cibonom, nakon “minus 9” u posljednjoj četvrtini, doista je bila svojevrsno čudo – kazala je na početku razgovora Zdenka.
Kada je posljednji put dvorana Višnjik bila ispunjena do posljednjeg mjesta?
– Bilo je to u siječnju 2013., dakle prije tri godine, za Zadrovih dvoboja s Partizanom i Cibonom.
Očigledno je da ovaj put za to nisu zaslužni ljudi koji vode klub.
– Svatko radi onako najbolje kako zna, a KK Zadar ne funkcionira najbolje. Mi smo im dokazali da se uz manja sredstva neke stvari mogu puno bolje organizirati. Višnjik se napunio zbog velike ljubavi prema košarci, ali i zbog pravilnog načina prezentiranja ove priredbe.Činila je to Zdenka sa svojim suradnicima i po pitanju dvaju predsezonskih turnira s euroligaškim klubovima poput Fenerbahçea, Olympiakosa, Bayerna...
– Mnogi nisu vjerovali da je to moguće, a kada sam s tom idejom došla kući, čak me i otac pitao organiziram li veteranski turnir. Svi u gradu vjerovali su da je riječ o veteranskom turniru.
A taj se rujanski turnir toliko etablirao da će ove godine biti novih, atraktivnih, europskih klupskih imena.
– Ispalo je jako lijepo. Štoviše, dobili smo neslužbeni naslov najbolje organiziranog pripremnog turnira u Europi. Za ovu nam je godinu želja da imamo jedan veliki klub iz Španjolske, ali i jedan talijanski klub što bismo, za njihove navijače, mogli povezati s turističkom postsezonom. Lani je turnir bio prenošen u cijeloj regiji, ali i u Grčkoj, Njemačkoj i Turskoj i to je bila sjajna promidžba i za grad Zadar. Šteta je u svemu tome što KK Zadar nije konkurentniji jer bi publike bilo više.
Zdenka će reći da grad Zadar zaslužuje i klub koji će imati što reći i u Europi, a ne ovakav kakav tek životari u regionalnoj ligi iz koje je jedne godine čak i ispao.
– Vjerujem da se može puno više, uz ne puno veća ulaganja.
A za takva ulaganja bila je zainteresirana turska korporacija Dogus Grupa no ideje o stranom kapitalu u klubu nisu naišle na odobravanje lokalnih političara.
– Nastao je kratki spoj i po ponašanju nekih gradskih vijećnika, ljudi iz Dogus Groupa procijenili su da njihova financijska sredstva nisu dobrodošla. Stekli su dojam da to ne želi javnost, što su iščitali kroz medije. Takvu poruku servirali su im ljudi koji su unutar gradskih struktura.
Otac je najbogatiji Zadranin
Govorilo se da bi u toj konstelaciji snaga Zdenka bila direktorica kluba. Ima li pak ona osobnih vlasničkih ambicija?
– Možda. Jednog dana.
Zdenkin otac najuspješniji je zadarski biznismen Zdenko Zrilić, čovjek čiju su imovinu u jednom poslovnom listu procijenili na 400 milijuna kuna.
– Otac mi je najveći uzor, jedina osoba kojoj bezuvjetno vjerujem. Nikad nas nije odgajao kao zlatnu mladež, nego je brata, sestru i mene naučio da je sve u glavi i rukama. Sjećam se kada sam kao studentica ekonomije došla kući i rekla mu da svi kolege studenti imaju mobitel, na što je on odvratio “neka imaju.” Danas sam mu na svemu tome zahvalna jer to je bio jedini način da se naučim cijeniti neke stvari u životu.
Tata je u prošlosti nerijetko pomagao i zadarskom košarkaškom klubu.
– Pomagao je sponzorstvom, ali i donacijama. Zbog tate i ja košarku pratim od malih nogu. Bio je jako veliki prijatelj Kreše Ćosića pa su njih dvojica još prije rata razmišljali o preuzimanju kluba, no ni tada za takvo što nije bilo sluha. Na koncu se Krešo razbolio i ideja je propala. Možda je i sve to razlog zbog čega sam odlučila da će to tako jednog dana ipak biti i od toga neću odustati. Doduše, ne moramo mi biti uključeni u vlasničku strukturu, puno se može napraviti i u suradnji s klubom.
Ne tragamo za talentima
Kod pokretanja kćerina biznisa, tata je pomogao kontaktima.
– Kada je Dogus Grupa, kao poslovni partner u drugim poslovima, čula da organiziramo turnir euroligaških klubova, pitali su bi li njihov klub mogao biti sudionik. Naravno da smo ih prihvatili u ime tih prijateljskih odnosa, a oni su postali glavni sponzor turnira. U međuvremenu je taj klub postao euroligaš pa će doći i ove godine.
Prva dama zadarske košarke ističe da u tuđu kuću odnosno u KK Zadar ulaziti ne želi, ali da joj ideja ne nedostaje.
– Ono što smo mi postigli u godinu i pol dana pokazatelj je da se uz krvav rad i s manjim sredstvima može puno napraviti. Voljela bih da se prepozna naša želja za razvojem mladih igrača. Talenti se ne smiju tražiti samo unutar škola košarke, već ih treba tražiti svugdje, pa čak i u drugim sportovima. Ne prihvaćam odgovor da talenata nema, treba ih tražiti. Nekad su Zadrovi emisari obilazili kvartove i škole i gledali kako se igra basket i to je neka polazna točka. Uz određene projekte klince se može potaknuti da se vrate na košarkaška igrališa.
A igrališta su ključ privlačenja mladih, kao i igrački uzori.
– Imamo u planu uključiti se u projekt obnavljanja kvartovskih igrališta na kojima bi se organizirali dječji turniri, ali i predavanja na kojima bi sudjelovale i zvijezde ovog sporta. A oni bi prepričavali svoj sportski put i prenijeli djeci pravu sliku što to znači biti profesionalni sportaš.
Žalosno je to što u prvoj momčadi Zadra igraju samo tri Zadranina (Bašić, Šango, Špaleta) pri čemu je statusu nositelja igre blizu jedino branič Bašić.
– Kažu stručnjaci da u kadetskom i juniorskom pogonu KK Zadar nema supertalentirane djece. Možda je samo jedan takav, no on je u mojoj agenciji, trenira individualno s Pinom Grdovićem, pa ne smijem previše pričati.
Gospođa Zrilić ima licenciju Fibina agenta pa može obavljati i menadžerski posao.
– Licencija je trenutačno na čekanju, da vidim kako će se situacija razvijati s ovim poslom. Ne bih se bavila klasičnim poslom agenta jer je konkurencija prevelika, već bih koristila licenciju da pomognem mladim igračima. Da ih okupimo iz cijele regije i da im omogućimo da se u Zadru razvijaju. Nažalost, u KK Zadar se štošta mora promijeniti da bi se stvari pokrenule. Uostalom, ne moramo mi svoje projekte razvijati kroz KK Zadar, može to biti neki drugi klub koji će imati sluha.
>>