Ljubavna priča Krunoslava Ivkovića (35), drvodjeljskog tehničara iz Virovitice, i Zdenke Kyselicove (28), učiteljice razredne nastave iz Trenčina, sela na sjeverozapadu Slovačke, koji su se potkraj prošlog mjeseca vjenčali u Virovitici, prava je moderna bajka potpomognuta tehnologijom. Da ne postoji internet, e-mail, Skype, sms i druge blagodati suvremene komunikacije, ovi do ušiju zaljubljeni mladenci nikada se ne bi upoznali i prepoznali kao srodne duše. Prije negoli su se vjenčali, vidjeli su se uživo samo dva puta u životu. Polugodišnju vezu održavali su isključivo Skypom, porukama i mailovima koji su smanjivali udaljenost od nekoliko stotina kilometara, a koji su ih uvijek dijelili.
Zdenka je pronašla Krunoslava u listopadu prošle godine na kršćanskom forumu, gdje mladi iz cijelog svijeta otvaraju profile i upoznaju se. U načinu na koji je Krunoslav pisao o sebi procijenila je da imaju puno zajedničkog.
Sudbonosno pismo
– Bio sam na forumu sedam godina i nitko mi se nije javio. I baš to popodne, nekoliko minuta prije negoli sam izbrisao profil, stiže njezin mail – sjeća se Krunoslav koji ocjenjuje taj prvi kontakt vrlo znakovitim. Zdenka se u svom mailu predstavila tko je – učiteljica iz Slovačke, a koja trenutno, dok uči engleski jezik, radi kao dadilja sedmero djece kod jedne obitelji u Velikoj Britaniji. – Bilo je nešto posebno u načinu na koji je pisao o sebi, vrlo duboko je razmišljao o ljudima, vjeri, životnim prioritetima. Svakom rečenicom zvučalo mi je kao da ga već poznajem godinama – priča nam Zdenka o razlozima javljanja na engleskom jeziku kojim još uvijek komuniciraju. Nakon prvih nekoliko pisama, shvatili su da dijele i silnu ljubav prema glazbi – oboje sviraju gitaru i pišu pjesme, a oboma je i vjera jako važna. Počeli su se dopisivati svaki dan.
– Polako, shvatio sam da se zaljubljujem u osobu koju nikada nisam vidio. Ona je meni pisala da se brine kako mi je na poslu, na mojim trećim smjenama u TVIN-u, a ja njoj o tome kako mislim o problemima koje ima pri čuvanju djece, daleko od svoje obitelji – opisuje Krunoslav. Iako se u profilu na webu ljudi mogu predstavljati drugačijima, "ne možete toliko izmišljati i biti toliko dubokoumni da se na kraju pokažete prevarantom", odgovara Zdenka na pitanje zašto je Kruni odlučila vjerovati. Bližio se Božić i Zdenka se vraćala kući u Slovačku na blagdane.
– Uhvatila me panika, kako ću nekoliko dana bez njenih mailova? Ona kod kuće nema internet. Razmijenili smo brojeve mobitela, tada prvi put, i tako smo proveli božićne blagdane, ovisni o broju znakova – sjeća se Kruno koji joj je kući poštom poslao paket s kršćanskom glazbom i skladbama koje je za nju sam napisao. Postajali su više od prijatelja i nakon tri mjeseca dopisivanja, razmijenili su i fotografije. Poželjeli su se vidjeti.
– Kad sam je prvi put vidio, ostao sam iznenađen. Proljepšala se, uredila, bila je tu, živa, prava – sjeća se uzbuđenja Krunoslav koji joj je u tri dana, koliko je ostala u Virovitici, nastojao pokazati sva mjesta o kojima joj je pisao.
– Kad sam odlazila, oboje smo znali da smo zaljubljeni, no i strahovali smo od pitanja hoćemo li se ikada više vidjeti. Da budemo zajedno, to je bilo jako teško izvedivo – priznaje Zdenka koja je Krunoslavu poklonila fotoaparat da joj može slati fotografije. Čuli su se svaki dan, putem Skypa.
On je sve što sam tražila
– Bilo je kao da nas jedno od drugoga dijeli samo taj mali komad ekrana. Veza nam je pucala jer je njen laptop bio star i često se gasio, ja sam imao slab signal, ali živjeli smo za to da se čujemo pa su to bile slatke muke – opisuje Krunoslav koji je sve češće razmišljao da Zdenku na dulje vrijeme pozove u Hrvatsku. Posjetila ju je, drugi put u životu, u svibnju, želeći ostati samo nekoliko tjedana. Kruno je dao svoju posljednju ušteđevinu da joj plati kartu. Ostala je, čini se, zauvijek.
– Zavoljeli smo jedno drugo, mi smo srodne duše, pa čemu dužiti i komplicirati situaciju? Ja sam pomalo staromodan tip, zaprosio sam je i odmah smo otputovali u Slovačku da i od njenog oca dobijemo blagoslov. Vjenčali smo se u Virovitici krajem srpnja – govori Kruno, koji danas Zdenku uči hrvatski jezik i dok je na poslu, ostavlja joj rečenice za prevođenje i padeže koje mora svladati.
– Odlučila sam ostati uz Krunu u Hrvatskoj jer je on potreban obitelji, a ja se planiram posvetiti radu s nacionalnom manjinom. On je sve što sam oduvijek tražila u ljudima. Vjerujem da nas je baš Bog spojio, da smo toliko slični ne može biti slučajnost – zaključuje Zdenka.
a Kad su se poželjeli napokon i vidjeti, iskrsnule su prepreke, ali i to je sretno završilo. – Ja nisam mogao dobiti godišnji, a Zdenka nije imala novca za avionsku kartu. Na kraju, kartu je platila Zdenkina gazdarica jer ju je ganula naša priča – objašnjava Krunoslav, čiji su prijatelji Oliver Bešić sa suprugom Danijelom Zdenku dočekali u Zagrebačkoj zračnoj luci u veljači ove godine jer Kruno nije mogao izostati s posla.
Srceparajuca pricica