Kako u situaciji u kojoj smo se našli zbog koronavirusa zadržati pribranost, ne podlijegati panici i paranoji te kako djeci objasniti što se događa, umiriti ih i zaštititi od straha i trauma?
Panika nikome ne pomaže
- Ako se ljudi žele informirati, neka to onda budu informacije stručnih službi. Potrebno se držati svakodnevnih uputa Nacionalnog stožera za civilnu zaštitu. Nema potrebe ni za prekomjernim informiranjem, a posebno se treba kloniti različitih površnih i senzacionalističkih informacija u stilu "što bi bilo kad bi bilo". U razgovoru s drugima trebalo bi izbjegavati teme koje se ne mogu zaključiti jer ti razgovori mogu otići prema različitim scenarijima, a svaki od njih najčešće je nerealan i može dodatno izazvati ili produbiti nemir. Treba se držati onoga što je najrazumnije, a pritom, prije svega, zaključivati na osnovi vlastitog zdravog razuma. Nikako ne podlijegati poluinformacijama i raznim pričama koje ne nude nikakav razuman odgovor. I što je više moguće pokušati koristiti razne pošalice jer one ne relativiziraju ozbiljnost, ali olakšavaju i razblažuju situaciju. Najbitnije je zadržati distanciranu zdravorazumsku sliku jer panika nikada nikome nije pomogla. Imamo zdrav razum, znanost i stručnjake te bliske ljude kojima smo okruženi, to je naša jedina stvarnost - kaže sociolog Renato Matić.
A psihologinja zagrebačke Poliklinike za zaštitu djece i mladih Ella Selak Bagarić naglašava da je sada važno s djecom biti strpljiv i držati se uobičajene rutine koliko je god moguće te voditi računa da dijete ima priliku otvoreno govoriti o svojim mislima i strahovima, uz poruku odraslih - tu sam, štitit ću te i volim te.
VIDEO Kako razgovarati s djecom o koronavirusu?
- Ovo je vrijeme da se kao roditelji posvetimo djeci tako da ona iz ove za sve nas nove i neugodne situacije dobiju poruke o vrijednostima koje će ostati za cijeli život, a to su zajedništvo, solidarnost, važnost empatije. Važno je i da se baš svaki razgovor ukućana ne svodi na temu virusa, i da se puno aktivnosti odvija u igri, zabavi i pozitivnim interakcijama. Sada je na odraslima da djeci svojim primjerom pokažu kako se odgovorno ponašati i prema sebi i prema drugima. Kritičko razmišljanje nam je trenutačno najbolja prevencija, ali i vođenje računa o emocionalnoj klimi kojoj doprinosimo - a na to utječe ako cijeli dan pratimo vijesti, međusobno pred djecom komentiramo što će se dogoditi i prebiremo po crnim scenarijima. Dijete od roditelja treba informacije primjerene dobi, ali i podršku i osjećaj sigurnosti u svojem domu. Nejasne i dobi neprimjerene informacije otvaraju put tjeskobi, strahovima, fantazijama, a onda i posljedicama istih. Djetetu situaciju treba predstaviti na način koji može razumjeti i u kojoj zna što od nas može očekivati. I predškolci i adolescenti trebaju podršku, razgovor i razumijevanje, ali i usmjeravanje. Moramo razgovarati s djecom vodeći računa koliko i koje informacije razumiju, ali im i dati prostor da nas pitaju i podijele sve što ih muči - kaže Ella Selak Bagarić dodajući da predškolcu treba jednostavnim jezikom i riječima koje razumije dati osnovne informacije o higijeni i zdravlju te o tome da sada vladaju bolesti od kojih se moramo čuvati.
Savjeti o higijeni
- Mala djeca trebaju zaštitu od onih informacija koje ne razumiju, pa roditelji trebaju paziti da djeca ne slušaju razgovore odraslih i vijesti na TV-u ili radiju. Razgovor treba usmjeriti na učenje kako ostati zdrav, o zdravim navikama i higijeni kroz igru i interakciju. Stariji predškolci već znaju o drugim bolestima, poput prehlade, pa će im roditelji i lakše objasniti zašto neki ljudi nose maske, pri čemu opet trebaju naglasiti važnost higijene i zdravlja. Sa starijom djecom odrasli prvo trebaju slušati i pitati, pa tek onda iznijeti neke činjenice i s djetetom proći pravila koja su sada bitna - ističe psihologinja savjetujući: - Osnažite djecu da znaju što sve sama trebaju učiniti da se ne razbole i da pomognu drugima da se ne razbole. Pritom možete ispričati i o nekim simptomima te načinu zaraze, ali i reći da sada vladaju i prehlade pa da ako netko zakašlje ne znači da je dobio koronavirus. Možete ih podsjetiti na vrijeme kad su prije bili bolesni, a zatim ozdravili. U razgovoru s adolescentima zajedno tražite odgovore na pitanja koja ih zanimaju pritom ih usmjeravajući na relevantne izvore, izvještaje i upute stručnjaka, te upozorite i na brojne netočne informacije koje kruže društvenim mrežama. Pitajte ih što su oni do sada čuli o virusu te ima li nešto što ih brine. Ako tinejdžer izražava zabrinutost, strpljivo ga saslušajte i podsjetite na njegova ranija iskustva s neizvjesnim izazovima i na to kako ste se kao obitelj s time nosili. Za razliku od male djece, tinejdžeri imaju slobodu kretanja te njima moramo posebno jasno naglasiti da odlaskom na mjesta s puno ljudi dovode ne samo sebe već i druge u rizik.
Koliko kreativnosti i humora uz ove peripetije. Svakako sam se do sad dobro nasmijala