Na burnom suđenju Mamićima u Osijeku odvijala se prava rasprava i svađa.
– Znači, koje god pitanje su sad postavili, ja ne znam da li je jutro ili je dekoncentracija pala, svako pitanje je roman sugestivno, niti jedino pitanje nije postavljeno onako kako zahtijevate i dozvoljavate – digao se Mamić.
– Opet se ubacujete gdje vam nije mjesto – upozorava sudac Darko Krušlin.
– Pa imam ja neka prava – kaže na to Mamić.
– Imate prava, ali ne na ovaj način – ističe sudac.
– Digao sam prst i rekao sam – dodaje Mamić.
– Ali ste upali u pola pitanja – upozorava sudac ponovno.
– Predsjedniče, ja vas molim da mi dopustite da obavljam ovaj posao, ovo prelazi svaku granicu – govori tužitelj Tonči Petković.
Mamić je u tom trenutku pogledao u svoju branitelju Jadranku Sloković, ona i odvjetnik Čedo Prodanović pokušavaju ga smiriti.
Prodanović mu govori: "Sjedni, sve ide dobro, sve je dobro." Mamić počinje raspravljati s njim.
– Jesu li postavljena pitanja dobra? – uzvraća mu Mamić.
– Gospon Mamić, ovo je sad stvarno zadnji put – upozorava ponovno sudac Krušlin.
– Ma kažnjavajte koliko god hoćete, mora se voditi proces kako je – uporan je Mamić. Sloković mu govori: "Šššš", na što je on eksplodirao.
– Ma što pričaš? – dreknuo je Mamić na svoju odvjetnicu. Ona je nekoliko sekundi šutjela pa uzvratila.
– Što ti to vičeš na mene? – uzvratila je.
– Kako se to ponašaš? Ne možeš se tako ponašati – ubacio se Čedo Prodanović, inače branitelj Zorana Mamića.
– Ma mogu! Moja koža je u pitanju – nastavlja Mamić.
– Ma super – govori Sloković i kupi papire sa stola.
– Pokupite se, ne trebate me braniti! Pokupite se, sam ću se braniti – urla dalje Mamić. Krušlin upućuje Mamića na sudski hodnik.
– Pokupite se, nećete me braniti, ja otkazujem svoju punomoć odvjetnicima – govori Mamić.
– Gospodine predsjedniče, mi otkazujemo punomoć i nećemo pod ovim uvjetima sudjelovati u ovome – rekla je Sloković već s torbom u ruci, a pakirati se počeo i Prodanović.
– Još samo jednu stvar da vam kažem. Razumijem da vi otkazujete punomoć, međutim, sukladno zakonu...
– Ja otkazujem punomoć i ja se branim sam – ponavlja Mamić.
– Ne možete se Vi braniti sami, samo malo... Ne možete napustiti sudnicu, to je broj jedan. Izvolite sjesti – upozorio ih je sve sudac Darko Krušlin.
– Molim pet minuta prekid rasprave, samo da razgovaramo – predlaže potom odvjetnica.
– Nemamo što pričati. Što želite sad od nas? – dodaje na to Čedo Prodanović i gleda prema sucu.
– Što to znači otkazujete punomoć? Vi imate dužnost zastupati vašeg branjenika. Tko god da otkaže, imate mjesec dana ga zastupati, dok ne pronađe drugog branitelja – poučava sudac.
– Otkazao je on nama, mi ne možemo zastupati protiv volje okrivljenika. Ne, ne... – uključuje se Sloković.
– Tako mi nećete izaći iz sudnice – "prerezao" je sudac i odredio stanku te konstatirao u spisu kako je Zdravko Mamić upućen na sudski hodnik, "ali je nastavio ometati nered i započeo svađu s braniteljima".
– Ne počinje on svađu s nama, on se dere na nas – ispravlja ga Prodanović.
Sudac Krušlin govori Mamiću da iziđe na hodnik.
– Gospodine sudac, vi ignorirate činjenicu, mene ste izbacili na hodnik, ali ja otkazujem punomoć braniteljima, ne možete održati raspravu bez branitelja i mene, pa dajte se saberite! – "poučava" Mamić suca.
– Napravit ćemo stanku pet minuta, a onda ćemo se vratiti, bez vas, naravno – smiren je sudac i dalje.
– Tko će vam reći stav umjesto mene ako sam ja vani? – opet će Mamić.
– Ja sam napravio prekid na pet minuta – kaže mu sudac.
– Napravit ćemo stanku pet minuta, a onda ćemo se vratiti, bez vas naravno – smiren je sudac i dalje.
Za vrijeme stanke, sudac je pozvao Dejana Lovrena koji je sjeo na klupu za svjedoke, ali nije imao priliku svjedočiti.
– Rasprava se prekida. Poučava se Zdravko Mamić da u roku od osam dana izvijesti sud o novom branitelju, bit će mu dodijeljen branitelj po službenoj dužnosti. Za danas je završeno – izrekao je sudac nakon stanke.
Sve o suđenju Zdravku Mamiću pratite OVDJE.
mamić potpisuje aneks u ime dinama da otšteta ide igraču, a ne dinamu, a onda istu tu odštetu dijeli sa tim istim igračem. i tako zadnjih deset godina... bravo !