Zdravko Mamić je godinama dozivao 
svoju nesreću i ona 
mu je napokon došla

Tri pogleda na jedno uhićenje. Prvi pogled. Osvetnici koje je nekad nagazio, ulizivači “neovisnom pravosuđu” i “pravnoj državi”, ljevičarski lešinari i ostali kojima je zluradost brža od razumne suzdržljivosti, heroji svojih niskosti – dobili su i maksimalno iskoristili priliku za juriš na Zdravka Mamića. Ali baš nitko da primijeti, ni mediji, ni novinari, ni institucionalni čuvari nevinosti prije pravomoćne presude, ni saborski mu šef Leko ni partijski mu šef Milanović – da je bivši ministar Željko Jovanović svojim trijumfalizmom i proglašavanjem Mamića krivcem prije pravorijeka podupro tvrdnju Mamićeve zastupnice Jadranke Sloković da je riječ o političkom uhićenju i uvjerenja da je riječ o predizbornoj kampanji. Milanović može koliko hoće sricati “duhovite” odgovore na Mamićevu optužbu kako valjda u DORH-u ne “rade ljudi koje sam hipnotizirao i drogirao”, ali mu je sigurno boljševički jurišnik Jovanović hipnotiziran i drogiran svojim bleiburškim prethodnicima koji su smicali bez suđenja.

Drugi pogled. Već godinama Zdravko Mamić je svojom razmetljivošću, bahatošću, arogancijom, uvredama, psovkama, prijetnjama, ekshibicionizmom, diktaturom u Dinamu i hrvatskom nogometu, pokazivanjem svoje raskoši, neodmjerenošću, optuživanjem svega i svakoga, napuhivanjem svoga neprispodobivog, najsposobnijeg, najpoštenijeg “ja”, pretvaranjem hrvatskog nogometa u vlasništvo svoje obitelji i kruga odanih mu i poslušnih prijatelja, te isključivošću prema svakome tko tom njegovu interesu ne odgovara, tražio i izazivao vlastitu nesreću. Tim svojim načinom penjao se na najopasnije vrhove strmih litica i s njih izazivao kao da je htio da ga jednom netko odatle gurne u provaliju. Paradoksalno, uspješan u mnogočemu i bogat, volio je stvarati dojam da je i patnik, i požrtvovan, i žrtva. I eto, dozvao je takvu svoju sudbinu, ali on je još uvijek u prednosti i pred Milanovićem, i pred Ostojićem, i pred Jovanovićem – dok na njih pada teška sumnja u političke motive, protiv njega još, unatoč lešinarima koji se sada njime hrane, nema niti jednoga dokaza.

Treći pogled. O njima nitko ne govori, po običaju, u debeloj su sjeni, a navažniji su i njih bi ovo obezglavljivanje HNS-a i Dinama moglo najviše pogoditi. Dakako, riječ je o navijačima reprezentacije i Dinama. Ovo se optuživanje i uhićenje dvojice od tri najmoćnija čelnika HNS-a, Vrbanovića i Mamića, samo od sebe stavlja u kontinuitet sa svastikom na Poljudu. Je li riječ o namjernom i sustavnom uništavanju HNS-a i reprezentacije, koja je ljevici sa svojim jakim nacionalnim nabojem i s tradicijom motiviranja Thompsonovim pjesmama uoči svakog nastupa jednostavno dozlogrdila? Kao što joj je dozlogrdila i nenarušiva dominacija Dinama, kojemu se u posljednje vrijeme i publika počela masovno vraćati. Cvitan, Bajić, Ostojić, Jovanović, Milanović – svi su odreda hajdukovci, koji zadaju smrtonosni udarac Dinamu.

nedjelja - 5. srpnja

Sirotinja drugovima kupuje helikoptere

Sjećate se, naravno, kad je ono Zoran Milanović s obitelji jurcao državnim helikopterom od ljetovališta do ljetovališta, od državne vile do državne vile u kojima su se izležavali i ispred kojih su stražnjice namakali komunistički satrapi. Pa kad osiguranje fotoreporterima u zračnoj luci na Krku nije dalo uslikati premijera, jer je drug Milanović državnim zrakoplovom došao u privatni posjet. Pa kad je druga ministra Vargu na skijanje u Italiju u službenom automobilu vozio službeni vozač. Pa kad je Vesna Pusić..., pa kad je, a kad nije! Sad je opet Milanović državnim helikopterom letio u Osijek, gdje ga je na izlasku iz letjelice pokupio službeni auto koji je također vozač dovezao iz Zagreba da premijera vozika po glavnom slavonskom gradu. Tko im je kupio te zrakoplove, helikoptere, automobile...? Ona sirotinja koja zbog Milanovića i društva gubi posao i čija djeca gladuju, koju u ovrhama izbacuju na ulicu i koju u sveopćem pustošenju Lijepe Naše tjeraju u inozemstvo.

ponedjeljak - 6. srpnja

Vesna Pusić traži nagradu za opanjkavanje Hrvatske

Danomice se piše o tome kako predsjednica države i HDZ ne žele podržati kandidaturu Vesne Pusić za glavnu tajnicu UN-a. Navodno je to šokiralo strane diplomate, ali bi za većinu Hrvata bio veći šok kad bi bila podržana. Dok je trajala agresija, dok su Srbi protjerivali Hrvate iz Krajine, dok su iseljavani cijeli gradovi, ljudi ubijani, mučeni i odvođeni u srbijanske logore, dok su se rušile kuće, tvornice, crkve..., Vesna Pusić je u Zagrebu organizirala susret probranih srpskih i hrvatskih intelektualaca na kojem se izjednačavala krivnja za rat. U Saboru je optužila Hrvatsku za agresiju na BiH, a potkrepljujući poslije tu sramotnu optužbu tražila je da se Vicu Vukojevića izbaci iz Ustavnog suda zbog od A do Ž izmišljenog silovanja jedne Bošnjakinje u logoru u BiH. Nikad se Vukojeviću nije ispričala niti je snosila posljedice za svoje postupke, dapače, za opanjkavanje vlastite zemlje i njezinih ljudi traži nagradu. A što se šoka stranih diplomata tiče, njih je manje-više sve u Hrvatskoj šokiralo: i Tuđman, i osamostaljenje Hrvatske, i Oluja..., sve ono što i Vesnu Pusić.

utorak - 7. srpnja

U slučaju hrvatskog kraha, solidarnosti ne bi bilo

Zašto je Hrvatima važno izbjeći sudbinu Grka? Grčka je od nas ne puno, ali ipak dvostruko veća, i površinom i stanovništvom. Ima neusporedivo značajniju prošlost, tradiciju i kulturu. Ima i razvijenije gospodarstvo, važniji strateški položaj, ima čime ucjenjivati... Unatoč tome što se Grcima prigovaralo da su rastrošni, da imaju nerealne plaće i mirovine, i među političarima i među ekonomistima i među intelektualcima u svijetu naišli su na podosta solidarnosti. U slučaju hrvatskog bankrota takve bi solidarnosti bilo puno manje, vjerovnici bi se nastojali namiriti otimanjem svega što vrijedi i što je još ostalo, bili bismo prepušteni svojoj bespomoćnosti kao i u vrijeme rata i agresije.

srijeda - 8. srpnja

Bivša država zaslužuje - uspomenu na ubojicu

Kori Vlado Vurušić Hrvate koji ne vole negdašnju Jugoslaviju, boje se njezina nemogućeg povratka, izbjegavaju njezino ime te kad moraju rabe riječi “bivša država”, odriču su hrvatskih postignuća u njoj. A Jugoslaviju su, piše, zamislili Hrvati kao izlaz iz “nepovoljne austrougarske zajednice”, te je poslije 1. svjetskog rata u njoj Hrvatska spašena od komadanja između Italije i Srbije. Na tu državu koja je “odradila svoju povijesnu i političku ulogu” i svojim ustavom omogućila međunarodno priznanje Hrvatske, gleda se “samo iz perspektive Miloševićeve velikosrpske agresije”, njezina sloma i raspada. Vurušić izostavlja teror na kojem su se održavale obje Jugoslavije koji je bio priprema za tu agresiju, a sve lijepo i uspješno što je u njoj postignuto bilo je u službi toga terora. Čovjek s kojim dugo živite a on cijelo vrijeme gleda kako da vas ubije i na kraju to i pokuša zaslužuje samo jednu uspomenu – uspomenu na ubojicu. četvrtak

9. srpnja - Lijepa Naša udbaška po mjeri Marinovića i Barišića

Kad je ono bila afera oko Ane Magaš i njezina odvjetnika Marka Marinovića, jedini sam u Hrvatskoj podsjetio kako je Marinović u komunizmu kao zamjenik javnog tužitelja zastupao monstruozne političke optužnice koje su mnoge mlade ljude odvele na dugogodišnje robije. Da je bilo kakve-takve lustracije, Marinović, koji je i u samostalnoj Hrvatskoj postao poznat po nečasnim postupcima, ne bi mogao biti odvjetnik. Niti bi profesor na Fakultetu političkih znanosti mogao biti Ante Barišić, kojega je Marko Grubišić nedavno optužio da ga je kao studenta u političkoj istrazi u komunizmu lisičinama vezao za radijator, prislanjao mu pištolj uz sljepoočnicu te mu prijetio da će ga s trećega kata izbaciti kroz prozor. Sad čitamo kako ni kroz vrata ni kroz prozor Barišić neće otići s fakulteta, a možda i danas studentima predaje s lisičinama u džepu. Lijepa Naša udbaška.

petak - 10. srpnja

Silu i oružje zamijenio ekonomski teror

Uzalud su svađe SDP-a i HDZ-a oko iseljevanja Hrvata. Ono će se nastaviti i povećavati ovisno o europskim potrebama i diktatima, pa o njemu neće odlučivati Milanović i njegova vlada a bogme ni Karamarko ni njegova ako je bude, osim ako Karamarko herojski ne počne dekolonizaciju Hrvatske. Odlučivat će, naravno, ponajviše Angela Merkel i drugi bešćutni vođe najjačih europskih ekonomskih sila kojima zemlje s nemoćnim gospodarstvom služe za financijsko iscrpljivanje, uzimanje golemih profita iz pokupovanih banaka i velikih državnih tvrtki, uništavanje domaćih proizvodnji kako bi se mogli prodavati njihovi proizvodi, probiranje najzdravije fizičke i najsposobnije stručne radne snage. U povijesti su to radili oružjem i silom, sada to rade tehnološkom dominacijom, ekonomskim i financijskim terorom.

>>Mesić je sam upao 
u jamu kopanu za Tuđmana, koji je sada i 
za ljevicu povijesni temelj

>>Ako se ne kazni zlo 
iz komunizma, ono 
će stalno izmišljati fašizam kojim se hrani