Zdravko Marić ima strašan plan s koncesijama!

Što si sve dopušta taj Zdravko Marić!? Opet ima strašan plan. Na očigled sviju. Na svu sreću, budna oporba proniknula je njegove namjere da Zakon o koncesijama prilagodi interesima pojedinaca. I, naravno, opet je sve u uskoj vezi s Agrokorom!

Uz sve to, drski Marić se ne povlači već inzistira na svom planu zlouporabe Ministarstva financija, Vlade i Hrvatskog sabora. Što bi tek radio da je član HDZ-a. Uostalom, zar i njima time ne šteti? Prije deset mjeseci Andrej Plenković se s porukom “Vjerodostojno” okrenuo svojim korijenima s očeve strane te je HDZ-ovu kampanju počeo s otoka Hvara kako bi ukazao na nužnost bolje povezanosti otoka, ne samo s kopnom već i među samim otocima. Njegova misao vodilja bila je tada u potpunom suglasju s inicijativom Pokret otoka koja okuplja otočane i sve koji vole otoke. Danas su na suprotnim stranama. Razdvaja ih upravo “Marićev” Zakon o koncesijama.

Nacrt zakona u lipnju 2016. podržala Oreškovićeva Vlada, u kojoj je bio i Most

S tim da nisu sami. Oko ideje da zakon ide u treće čitanje radi provedbe još jedne rasprave te izdvajanja koncesije na pomorskom dobru, okupili su šezdesetak udruga, lokalnih jedinica i tvrtki s otoka i kopna, te su im se, kreativno nadograđujući aferaškim motivima njihov zahtjev, pridružili SDP, Most, Živi zid... Svima im je slučaj plaže Zlatni rat u Bolu, koji se dogodio između dvaju čitanja Zakona o koncesijama, otvorio oči. Miro Bulj i Gordan Maras odmah su uočili da zakon u Saboru ne brani Marić, već da je poslao državnog tajnika. U veljači, kad je zakon bio na prvom čitanju, to ih nije smetalo. Čak je i oporba tada hvalila predlagatelja. Anka Mrak Taritaš hvalila je to što se sa zakonom ide u drugo čitanje. Premda je u samom prijedlogu zakona, čija se prva verzija javlja još u siječnju 2015., predlaže hitan postupak radi implementacije Direktive 2014/23/EU za što smo imali dvogodišnji rok od 17. travnja 2014.

Milanovićeva Vlada još je u studenom 2015. u “prijedlogu iskaza o procjeni učinaka propisa za Nacrt prijedloga zakona o koncesijama” tražila hitno donošenje jer ako se tako ne postupi “značilo bi izložiti se tužbi Europske komisije protiv RH”. Stoga je Ministarstvo financija Borisa Lalovca u normativnom planu predvidjelo taj nacrt uputiti Vladi u drugom tromjesečju 2016. Nakon javne rasprave - koju je propustio tada tek osnovan Pokret otoka – nacrt zakona s više od stotinjak članaka u lipnju 2016. bez rasprave je podržala Oreškovićeva Vlada, u kojoj je bio i Most.

Premda je i taj prijedlog, više Milanovićeve vlade, sadržavao sve one odredbe zbog kojih je prije nekoliko dana Miro Bulj, pripisujući ih Mariću i HDZ-u, u Saboru rekao: “Zakon o koncesijama ima 100 članaka, a 300 puta se poziva na druge zakone što znači da se toliko “zamutila voda” da je koncesija za Zlatni rat samo vrh sante leda, odnosno nastavak pljačke iz vremena pretvorbe”.

Javne plaže jesu naše bogatstvo, ali ni slobodne od biznisa nisu jamstvo njihova očuvanja

U veljači 2017. kad je zakon bio na prvom čitanju, revni Miro Bulj, tada još kao dio vladajuće većine, četiri puta se javljao kako bi nabio na nos SDP-u i Siniši Hajdašu Dončiću koncesiju za zračnu luku dr. Franjo Tuđman. Tada nije vidio “mutnu vodu”. A Hajdaš Dončić je za nacrt rekao da je “uz nekoliko dobrih unapređenja zapravo preslika zakona iz 2012.”, te je i on hvalio što se ide u drugo čitanje kako bi se popravio jer “ćemo na taj način pomoći gospodarstvu”. O pomorskom dobru i plažama tada su govorili HDZ-ovi zastupnici Branka Juričev Martinčev, Josip Borić te je Ivan Kirin sugerirao da se koncesije na pomorskom dobru proglase strateškim interesom.

Sada problematiziranu odredbu o prijenosu koncesije, ima i aktualni zakon iz 2012., samo što je dopunjena “mogućnošću” preuzimanja koncesije nakon restrukturiranja koncesionara. Prva je pomisao na Agrokor. Ali u čemu je problem ako novi vlasnik poštuje uvjete koncesije, ne umanjujući kvalitetu i ne narušavajući kontinuitet izvršenja ugovora o koncesiji!? Ispada da se zbog politikantskih motiva oporbe, koja sada zastupa stavove suprotne onima dok su bili na vlasti, te manipulirajući okašnjelim buđenjem opravdanih strahova s lokalne razine u provedbi i najdobronamjernijih zakonskih odredbi, sada trebamo izložiti tužbi Europske komisije.

A što se “sante leda” na pomorskom dobru tiče, evo njezinih razmjera. U 2015. od 9264 ugovora o koncesiji ubrano je 1,5 milijardi kuna naknada. Od toga je 861 koncesija (9%) na pomorskom dobru s naknadom od 31,5 milijuna kuna, što je na razini naknada na koncesije za igračnice (28,5) ili 2%. Javne plaže jesu naše bogatstvo, ali ni slobodne od biznisa nisu jamstvo njihova očuvanja.