Borba za bolje sutra

Žele život i posao kao svi, a pomažu im crkva i župnik

Foto: Kristina Štedul Fabac/PIXSELL
Žele život i posao kao svi, a pomažu im crkva i župnik
23.11.2011.
u 14:58
– Danas je bio zadnji dan za platiti hranu u školi. Nismo imali novca i sin od srama nije otišao na nastavu – kaže Katica Cindrić
Pogledaj originalni članak

– Da mi je tih 4000 kuna za porez pa da djecu mogu prijaviti na svoje! Obnovili bismo kuću, imali osobnu na našu adresu, a ovako... – kaže Jure Cindrić, pripadnik romske zajednice u Oštarijama.

 Najprije režije

 Deset članova njegove obitelji živi u sobi s kuhinjom, ali su među rijetkima koji posjeduju parcelu.

 – Zaradio bih ja, ali ne skupljam otpad jer kažu da to smijemo samo ovdje gdje živimo ili ako prijavimo obrt – zabrinut je. Slične brige more mnoge Rome jer im je prikupljanje sekundarnih sirovina najčešće jedini izvor zarade. Drugi prihod – socijalna pomoć.

 – Dobivamo 1670 kuna. Platimo režije, pa koliko ostane... Danas je bio zadnji dan da sin plati hranu u školi. Nismo imali 100 kuna i nije od srama otišao na nastavu – dodaje njegova supruga Katica. Najmlađi im sin u predškolu nije pošao zbog manjka novca, ali nadaju se, kao i Anica Amić, čija kći treba u vrtić, da će biti bolje.

 – Završila sam osnovnu školu, upisala za frizerku pa stala u 2. razredu jer nismo imali novca. Kako da dođem među vršnjake neuredna – pita se Fikra Velić, ponavljajući da žele raditi i živjeti poput većinskog stanovništva. Ante Luketić, župnik župe Blaženog Uznesenja Djevice Marije, pokušava pomoći i župljanima romske nacionalnosti. Mnogi od njih 130 dolaze mu samo po savjet.

 – U situaciji u kakvoj su, nije im lako – kaže vlč. Luketić.

Vrtić i opismenjavanje

Dobro to znaju Cindrići, koji se, bez zdravstvenog osiguranja, bolesti boje koliko i neimaštine. Muči sve, bez obzira na nacionalnost, pa općina, po riječima načelnika Zlatka Mihaljevića, nastoji pomoći koliko može.

– Ne znamo koliko je Roma; mnogi su se izjasnili kao Hrvati, ali želimo suživot, da razlika među stanovnicima nema ni u dobrom ni u lošem – kaže. Ne želi ih ni ravnateljica Dječjeg vrtića Biserka Pavković, pa s općinom u tzv. staroj školi planira, a novac je prepreka, urediti prostor za dječji vrtić. – Bio bi tu program predškole, ali i radionice, opismenjavanje odraslih – veli. Na to bi išli mnogi jer malo je onih koji su čitanje i pisanja svladali sami, poput Cindrićeva sina Siniše. – Naučio je na mobitelu! I to dobro: uspio je položiti i vozački – ponosna je Katica.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.