Most se, opet, umjesto onime za što su ga birači izabrali, bavi nevažnim stvarima. Predlaže da se zastupnicima odredi osnovica od 3000 do 4000 kuna, a da bi zaradili punu plaću u prosječnom iznosu od 14.000 kuna, morat će svaki dan kad traju zasjedanja dolaziti na sjednice Sabora ili njegovih odbora. Tko ne dođe, plaća mu se umanjuje za određeni iznos. Nema sumnje da će ova mjera biti dobro prihvaćena kod birača, ionako nitko ne voli političare i mnogi misle da bi oni trebali raditi za minimalac, no razlog predlaganja takve mjere je, osim populizma na kojem je Most izgradio svoj imidž, discipliniranje članova vladajuće koalicije koji se jedni prema drugima ponašaju više kao politički protivnici nego kao partneri. Ne dolaze na sjednice odbora ni na plenarnu sjednicu, jedni druge prozivaju i napadaju u medijima, a svako malo netko od njih priča o prijevremenim izborima. Uz takvu vladajuću koaliciju, opozicija i nema baš puno posla.
A budući da u vladajućoj koaliciji očito nisu sposobni razgovorom, kao odrasli ljudi, uvjeriti svoje zastupnike da se ponašaju kao da su partneri, a ne protivnici, ova je mjera pokušaj uvođenja discipline “nasilnim” putem.
Razdor u koaliciji time će vjerojatno biti još produbljen, no žrtva nesposobnosti vladajućih da se dogovore mogla bi biti opozicija, a mjera koju predlaže Most smrdi na opasno ugrožavanje demokratskog poretka. Naime, da bi zaradili svoju zakonom zajamčenu plaću, i opozicijski političari bit će prisiljeni nazočiti saborskim sjednicama te tako vladajućima pomagati u održavanju kvoruma. Kao mali podsjetnik valja napomenuti da negdje na prvoj stranici udžbenika o demokraciji piše da je pokušaj rušenja kvoruma jedan od legitimnih načina političke borbe opozicije u demokratskom društvu i da je bilo kakvo kažnjavanje takvog ponašanja izrazito nedemokratski čin. Što je sljedeći korak, umanjivanje plaće opozicijskim zastupnicima svaki put kada glasaju protiv prijedloga vladajućih?
Ipak, zaživi li ikada ova ideja, nadam se da će netko iz opozicije imati hrabrosti obratiti se Ustavnom sudu, ako će ta institucija tada još uvijek i postojati.
Jasno, ne treba zanemariti ni da bi ova mjera mogla proračunu uštedjeti “čak” tisuće i tisuće kuna. Kad se to pribroji učinku ukidanja Ureda bivšeg predsjednika države, što će se provesti čim vladajući uspiju skupiti kvorum, nazire se ekspresni izlazak ove jadne i bijedne zemlje iz ponora zaduženosti. Očito, vladajućima je sve bolje nego se baviti onime zbog čega su izabrani.
A imamo li zamjerke na rad političara? Osobno bih većini njih mogao štošta prigovoriti, no mjera da ih se prisili da dolaze redovito na posao ipak već postoji, a zove se parlamentarni izbori. Ako građanima toliko smeta prazna sabornica, mogu na sljedećim izborima, koji bi mogli biti raspisani već i ove godine, glasati za one koji redovito dolaze na posao. Jedan od “najljenijih” zastupnika u prošlom sazivu bio je šef HDZ-a Tomislav Karamarko koji je te četiri godine u Saboru bio rijetko viđen gost. I kako su ga birači kaznili za tu lijenost? Pa tako da su njegovoj koaliciji dali najviše glasova na izborima. I zato, gospodo iz Mosta i vladajuće koalicije, okanite se populizma i napokon se primite posla. Zato su vas vaši birači izabrali.
>> Zastupnicima će plaća ovisiti o dolascima na posao u Sabor