Katkad si noću zapalim svijeću, da ne sjedim sam u mraku. Uz
svijeću se i perem kad se uvečer vratim s polja, pa me nerijetko strah
da se nešto ne zapali.
Najveća mi je želja dobiti struju, barem da mi jedna žarulja može
gorjeti, ali nemam novca da si je uvedem – priča Branko
Radičević, skromni 46-godišnjak iz naselja Djedina Rijeka
nedaleko od Čaglina u požeškom kraju.
Neožbukani
sobičak
Branko živi sam u trošnoj kućici koju je naslijedio od bake.
Točnije, u jednom njezinom sobičku golih, neožbukanih zidova, u kojem
ima mjesta tek za krevet i stol. Skrbi i za staru majku i oca koji
također žive u selu, a pomažu si međusobno jer najčešće kod
roditelja dobije topli obrok.
No, otac je bolestan, a nedavno mu je i majka slomila kuk, pa Branko
gotovo po cijele dane radi na imanjima susjeda kako bi se prehranio.
– Dosta radim i ništa mi nije teško,
jedino mi ova vrućina malo smeta. Ljudi su u selu jako dobri, a jedna
baka iz susjedstva daje mi da si uzmem vodu iz bunara u njezinu
dvorištu. Imam i dvanaest ovaca, ali se od njihova uzgoja
teško može živjeti.
Jeftine ovce
Ovce su danas jako jeftine, a kada i prodam koju, kupim hranu ostalima
i ne ostane mi gotovo ništa novca – priča Branko.
Zahvaljujući potpori požeške humanitarne udruge 'Sigurna
kuća', nedavno se prvi put prijavio za dobivanje socijalne
pomoći. Razveselio se pozitivnom rješenju Centra za
socijalnu skrb, prema kojemu bi ubuduće trebao dobivati 350 kuna na
mjesec, a nada se da će mu novac početi dolaziti od srpnja.
– No, sumnjam da će mi i socijalna pomoć biti dovoljna da
uvedem struju. Skupo je to, treba kupiti i sat, a ja nemam novca. Želim
struju više nego išta, toliko da bih odmah mogao
i umrijeti samo kad bih je dobio – zaključuje Branko
Radičević.
Vrijedan radnik
Stanovnici naselja Djedina Rijeka koji su, kao i ostali u čaglinskome kraju, najistočnijoj i najsiromašnijoj općini u Požeško-slavonskoj županiji, i sami uglavnom suočeni s velikom neimaštinom, hvale Branka kao vrlo radišnoga suseljana. – Vrijedan je radnik, uvijek se odazove kada nam treba pomoć, kad treba nešto raditi u polju, a otkako mu je majka stradala, često ga ponudim ručkom. Više od toga, na žalost, ne mogu, pa se nadam da ima dobrih ljudi koji su mu voljni pomoći da dobije struju – kazala je njegova susjeda Ana Mičević.